Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3802/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Gradišek, predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Suzane Radaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Mešić Com d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 16308837296, kojeg zastupa punomoćnica Anita Filipović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ljiljana Maravić Pirš, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Povrv-153/2023-93 od 12. travnja 2024., 4. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja Mešić Com d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Povrv-153/2023-93 od 12. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Sanje Barbarić iz Zagreba , poslovni broj Ovrv-438/14 od 27. listopada 2014. u dijelu gdje se nalaže tuženiku EA isplatiti tužitelju Mešić Com d.o.o. 7.573,45 eura sa zatraženim kamatama te mu na ime troškova ovršnog postupka naknaditi svotu od 535,91 eura i tzv. predvidive troškove u svoti od 260,47 eura.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Povrv-153/2023-93 od 12. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Sanje Barbarić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-438/14 od 27. listopada 2014. za svotu od 5.128,81 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. studenog 2011. pa do isplate te u dijelu pod točkom I izreke gdje je naloženo tuženiku EA naknaditi tužitelju Mešić Com d.o.o. troškove ovršnog postupka u svoti od 151,14 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja, pa do isplate te sudi:

Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Sanje Barbarić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-438/14 od 27. listopada 2014. održava se na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženiku EA isplatiti tužitelju Mešić Com d.o.o. u roku od 8 dana, daljnju svotu od 5.128,81 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. studenog 2011. pa do isplate po kamatnoj stopi koju u ostalim odnosima određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO).

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Sanje Barbarić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-438/14 od 27. listopada 2014. u dijelu gdje je naloženo tuženiku EA naknaditi tužitelju Mešić Com d.o.o. troškove ovršnog postupka u svoti od 151,14 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja, pa do isplate.

III Odbija se žalba tuženika EA kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Povrv-153/2023-93 od 12. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke kojim je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Sanje Barbarić iz Zagreba, Ivana Šibla 13, poslovni broj: Ovrv-438/14 od 27. listopada 2014., održan se na snazi u dijelu gdje se nalaže tuženiku EA platiti tužitelju Mešić Com d.o.o. svotu od 3.495,85 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. studenog 2011. pa do isplate.

IV Preinačuje se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Povrv-153/2023-93 od 12. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III izreke te sudi:

Odbija se tuženik EA sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u svoti od 3.355,06 eura sa zateznom kamatom tekućom od 12. travnja 2024. pa do isplate.

V Svaka stranka snosi svoj trošak cijele parnice.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

„I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Sanje Barbarić iz Zagreba, Ivana Šibla 13, poslovni broj: Ovrv-438/14 od 27.10.2014., održava se na snazi u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana plati tražbinu tužitelju u iznosu od 3.495,85 eura, sa zakonskim zateznim kamatama određenim odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, koje na taj iznos teku od 30.11.2011. pa do isplate, kao i da tužitelju naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 151,14 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama određenim odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, od dana presuđenja, pa do isplate.

II. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Sanje Barbarić iz Zagreba, Ivana Šibla 13, poslovni broj: Ovrv-438/14 od 27.10.2014., ukida se u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da tužitelju isplati 12.702,26 eura sa zatraženim kamatama, te da mu na ime troškova ovršnog postupka naknadi iznos od 535,91 eura, te tzv. predvidive troškove u iznosu od 260,47 eura.

III. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana plati tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.355,06 eura, sa zateznom kamatom određenom odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja teče od dana objave presude 12.4.2024. do isplate.“

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom II i III izreke žali se tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88 /05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25- dalje: ZPP) te sadržajno pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti uz naknadu troškova žalbe.

3. Tuženik se žali protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I te pod točkom III izreke za parnični trošak s kojim nije uspio zbog povrede odredbi Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti, uz naknadu troškova žalbe.

4. Tužitelj se u odgovoru na žalbu protivi navodima tuženika i njegovu žalbu predlaže odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

5. Tuženik se u odgovoru na žalbu tužitelja protivi njegovim navodima i žalbu tužitelja predlaže odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

6. Žalbe stranaka su djelomično osnovane.

7. Ova parnica predstavlja postupak u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, izvoda otvorenih stavaka iz poslovnih knjiga nastavljenom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga sukladno odredbi čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 – dalje: OZ).

8. Predmet parnice je zahtjev tužitelja za isplatu ugovorene cijene za izvođenje radova na nekretnini tuženika sukladno izdanim privremenim situacijama koje su samo djelomično podmirene zbog čega tužitelj traži od tuženika isplatu svote od 122.044,63 kune odnosno, 16.198,11 eura.

9. Prvostupanjski sud pobijanim dijelom odluke pod točkom I izreke djelomično održava na snazi izdani platni nalog za svotu od 3.495,85 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. studenog 2011. pa do isplate jer su stranke sklopile Ugovor o građenju 13. rujna 2011. gdje se tužitelj kao izvođač radova a tuženik kao naručitelj radova na stambenom objektu tuženika, obvezao izvršiti građevinsko obrtničke radove sa ugovorenom predvidivom cijenom od 99.925,00 kuna bez poreza na dodanu vrijednost što se odnosilo na izradu ograde te izvedbu prijelaza preko cestovnog jarka dok su naknadno dogovorili i izradu fasade, koju tužitelj nije u cijelosti dovršio sukladno usmenom dogovoru o izradi fasade po cijeni od 96.230,00 kuna, što zajedno s porezom na dodanu vrijednost iznosi 120.287,50 kuna.

10. Prvostupanjski sud zaključuje da su stranke dogovorile cijenu za izradu fasade u fiksnoj svoti od 96.230,00 kuna uz troškove poreza i to na temelju iskaza tuženika i njegove supruge ĐA pa ne prihvaća tvrdnje tužitelja kako su dogovorili cijenu po jedinici mjere.

10.1. Budući da je tuženik imao prigovore na kvalitetu izvedenih radova na fasadi koja krivnjom obiju stranaka nije dovršena, jednostavnom matematičkom operacijom, zaključkom da je tužitelj izvršio radove na fasadi u opsegu od 75% , ocjenjuje da potraživanje tužitelja iznosi 223.088,77 kuna i to 132.873,15 kuna za radove po ugovoru te 90.215,62 kune za radove na fasadi pa budući da je tuženik platio 181.789,32 kuna dok bi potraživanje tužitelja iznosilo 223.088,77 kuna, uz odbitak troškova sanacije ograde od 14.960,00 kuna, održava na snazi izdani platni nalog za svotu od 26.339,45 kuna ili 3.459,85 eura.

11. U ovom je predmetu prvostupanjski sud jednako odlučio presudom poslovni broj Povrv-491/2015-71 od 2. veljače 2023., koja presuda je ukinuta rješenjem ovoga suda poslovni broj Gž-2241/2023-2 od 7. studenog 2023. zbog bitne povede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a zbog kojih nedostataka se ona nije mogla ispitati i prvostupanjskom sudu je ukazano na potrebu utvrđenja dogovora postignutog između stranaka oko izvođenja radova na fasadi te ugovorene cijene a u odnosu na prigovore tuženika zbog kojih traži sniženje cijene kao osnovanosti i pravovremenosti tih navoda u smislu nalaza i mišljenja vještaka.

12. Postupajući suprotno odredbi čl. 377. st. 2. ZPP prema kojoj je prvostupanjski sud dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju, prvostupanjski sud nije raspravio sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud čime je ponovno počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

13. Budući da je odredbom čl. 366.a ZPP propisana zabrana ukidanja presude dva puta, ovaj sud je odlučio primjenom odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP u svezi odredbe čl. 373.a st. 1. ZPP iako postoji označena bitna povreda odredbi parničnog postupka.

14. U ovoj parnici su tužitelj kao izvođač radova i tuženik kao naručitelj zaključili ugovore o izvođenju građevinskih radova i to 13. rujna 2011. za izvedbu parapetnog zida i prijelaznog mostića kao i usmeni ugovor o izradi toplinske fasade na zgradi tužitelja.

15. Ovaj usmeni ugovor obvezuje iako je odredbom čl. 620. st. 2. ZOO propisano da ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku jer i neformalno zaključeni ugovor može proizvoditi valjane učinke. Naime, dogovori stranaka o izradi fasade ne oslobađaju naručitelja radova obveze na isplatu cijene, kao nužnu posljedicu izostanka naknadne pisane suglasnosti ovlaštene osobe što se odnosi na nepotpisane privremene situacije i nakon što su radovi primljeni a tuženik preuzeo rad, smatra se da je odobrio radnje koje su poduzete s time, da naknadno odobrenje ne mora biti izričito jer ono postoji kad se iz ponašanja može zaključiti da se odobravaju te radnje.

15.1. Ovo naročito stoga što narudžba izvođenja fasade između stranaka nije sporna i tužitelj se obvezao izvesti radove na fasadi, a tuženik mu za to isplatiti cijenu sukladno odredbi čl. 294. ZOO prema kojem je pravovaljan ugovor za čije se sklapanje zahtjeva pisana forma iako nije sklopljen u toj formi ako su ugovorne strane izvršile u cijelosti ili pretežitom dijelu obveze koje iz njega nastaju.

16. U odnosu na dogovorenu cijenu izrade fasade na nekretnini tuženika je prvostupanjski sud, pogrešno ocjenom iskaza tužitelja i zainteresiranog svjedoka, njegove supruge, zaključio da su stranke dogovorile fiksnu cijenu za izradu fasade od 96.230,00 kuna uvećano za PDV što je međutim u suprotnosti s ostalim provedenim dokazima koje je prvostupanjski sud ocijenio suprotno odredbi čl. 8. ZPP.

17. Naime, s pravom tužitelj u žalbi ukazuje kako je nelogično da bi s tuženikom glede fasade ugovorio fiksnu cijenu kada su svi ostali radovi ugovoreni po jedinici mjere kako je ugovorio i s podizvođačem radova, sukladno iskazu svjedoka MA.

18. Budući da se u ovom slučaju radi o ugovoru koji predstavlja ugovor o djelu u kojem se izvođač obvezao sagraditi građevinu odnosno, na već postojećem objektu izvršiti građevinske radove, naručitelj se u smislu odredbe čl. 620. st. 1. ZOO obvezao isplatiti mu za to određenu cijenu.

19. Prema nalazu i mišljenju građevinskog vještaka, koja je dopunom nalaza od 12. studenog 2022. odgovorila na sve primjedbe stranaka, je moguće jasno utvrditi da je tužitelj na fasadi, sukladno ponudi i izvantroškovničkim radovima izveo radove u vrijednosti od 140.473,25 kuna.

19.1. Pri tome je količinu radova kontrolirala prema građevinskoj knjizi a cijene sukladno vremenskom razdoblju u kojem su radovi vršeni, analizom cijene materijala, rada i statistike građevinske operative, sve prema utvrđenjima očevida na licu mjesta, zadatku vještaka, pregledom stvarno zatečenog stanja na objektu tuženika, dostupnu fotodokumentaciju iz razdoblja građenja, dostavljeni elaborat izrađen po stalnom sudskom vještaku Igoru Rajčiću naručenom po tuženiku te sve provedene dokaze.

20. Tako je utvrđeno da je tužitelj izvršio radove na fasadi u vrijednosti od 140.473,25 kuna, te radove prema ugovoru koji je potpisan 13. rujna 2011. u svoti od 106.298,52 kuna odnosno, ukupno 246.771,81 kunu.

21. Kako glede daljnjih primjedbi stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga, a na ročištu održanom 20. prosinca 2022. izrijekom nisu tražile neposredno saslušanje vještaka sada njezina utvrđenja ne mogu s uspjehom biti osporavana u žalbenom stadiju postupka.

22. Stoga je iz ovog jedino provedenog dokaza glede utvrđenja vrijednosti izvedenih radova moguće utvrditi da je tuženik, sukladno pisanom ugovoru o građenju te usmenom ugovoru glede fasade izveo radove u vrijednosti od 32.752,25 eura.

23. Budući da je, sukladno načelu izraženom u odredbi čl. 18. st. 1. ZOO prema kojoj je sudionik dužan u izvršavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtjeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa, utvrđeno da je tuženik platio tužitelju 181.789,32 kune ili 24.127,59 eura dok niti prvostupanjski sud a niti ovaj sud nije mogao utvrditi druge uplate, razliku između izvedenih građevinskih radova i svote plaćene po tuženiku predstavlja svota od 8.624,66 eura.

24. U pogledu dospijeća obveze je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i vrijeme dospijeća obveze s obzirom na nesporni dovršetak radova na objektu tuženika, a koje dospijeće je potvrdio i tuženik u svojem iskazu s danom 12. studenog 2011. kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud.

25. I naposlijetku, neosnovan je i prigovor tuženika glede preinake tužbe jer tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva ili smanjio tužbeni zahtjev odnosno promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen (čl. 191. st. 3. ZPP), a što se u odnosu na visinu odnosi i na platni nalog koji je ovdje izdan upravo za svotu od 122.044,63 eura sa kamatama tekućim od 30. studenog 2011. pa do isplate na svotu od 103.002,61 kuna ( u kojoj svoti je sadržan dio tužbenog zahtjeva za koji je održan na snazi izdani platni nalog).

26. Slijedom svega iznijetog je primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. i. 3. ZPP preinačena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II izreke za svotu od 5.128,81 euro koja predstavlja svotu neplaćenih, a izvedenih radova tužitelja na objektu tuženika dok je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tužitelja za svotu od 7.573,45 eura , s obzirom na utvrđenje vještaka glede ugovorenih i izvršenih radova po tužitelju i svote koja je plaćena po tuženiku u ispunjenju njegove ugovorne obveze.

27. Odredbom čl. 299. st. 1. ZPP je propisano kako su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima osnivaju svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima suprotne strane .

28. U ovom predmetu je prethodni postupak zaključen na ročištu održanom 5. lipnja 2017. a tuženik je u odgovoru na tužbu prigovorio vjerodostojnoj ispravi i osnovi zahtjeva kao i dospijeću njegove obveze dok je na ročištu održanom 30. studenog 2015. zatražio dostavu narudžbenica, dokumentacije i ugovora te dnevnika i knjiga za izradu fasadarskih radova te je potom, podneskom od 1. veljače 2016. ukazao da dostavljene isprave nisu potpisane po tuženiku zbog čega osporava njihovu vjerodostojnost te ukazuje na nedostatke na izgrađenom parapetu, fiksnu, nepromijenjenu cijenu građevinskih radova za fasaderske radove te na napuštanje gradilišta po tuženiku.

28.1. U dokaz ovih tvrdnji je predložio uvid u ponudu tuženika, međusobnu korespondenciju te predložio saslušanje stranaka.

28.2. Zbog toga tužitelj opravdano ukazuje na nove činjenice i dokazne prijedloge tuženika iznijete nakon zaključenja prethodnog postupka kao i da tuženik nije predložio provedbu bilo kakvih dokaza u odnosu na njegove novoistaknute prigovore sniženja cijene i prigovora na radove izvršene po tuženiku.

29. Žalbeni razlozi tuženika se svode na vlastitu ocjenu provedenih dokaza, a ta ocjena može biti isključiva ovlast suda. Tako navodi gdje ukazuje na izvedbu radova suprotno pravilima struke, neovjerene situacije, nemogućnost naplate izvantroškovničkih radova koji nisu pismeno dogovoreni te osporava primopredaju i preuzimanje radova izvršenih po tužitelju ne utječu na ocjenu provedenih i pravovremeno predloženih dokaza kojima je sud vezan sukladno odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP.

30. S obzirom na iznijeto nije došlo do povrede bilo kojeg konvencijskog prava na koje paušalno ukazuje tuženik u žalbi niti mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje i djelotvorno pravno sredstvo s obzirom da je prvostupanjski sud proveo sve po strankama predložene dokaze, a svaka stranka je dužna dokazati činjenice za koje tvrdi da su točne te su neosnovani navodi žalbe kako sud nije tuženiku omogućio djelotvorno utjecati na njegovu odluku.

31. Stoga je primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. i. 3. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke kojim je održan na snazi platni naloga za svotu od 3.495,85 eura.

32. Odluka o parničnom trošku se sada osniva na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP budući da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima ( tužitelj u omjeru od 49,68 % a tuženik sa 50,32 %).

33. Zbog toga je preinačena i odluka o troškovima ovršnog postupka pod točkom I izreke te odluka o parničnom trošku tuženika pod točkom III izreke (čl. 380. toč. 2. ZPP), odbijena žalba tužitelja glede troškova ovršnog postupka pod točkom II izreke ( čl. 380. toč. 2. ZPP) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak cijele parnice.

U Zagrebu 4. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Ana Gradišek