Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5926/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te Nade Horvatović i Ivanke Mašić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog NM, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški od 8. svibnja 2026., broj: Pp-3638/2025, u sjednici vijeća održanoj 4. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. NM i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. NM je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 50,00 EUR (pedeset eura), u roku petnaest dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški okr. NM je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te mu je na temelju citiranog propisa izrečena novčana kazna 600,00 eura, koju je dužan platiti u roku trideset dana od pravomoćnosti odluke, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne u tom roku, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 30,00 eura.
1.1. Okrivljeniku je uz kaznu, na temelju čl. 16. u vezi čl. 12. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrečena i zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja CM u njezinom stanu u [adresa] ili na bilo kojem drugom privatnom ili javnom mjestu gdje se oštećena zatekne na udaljenosti manjoj od 100 metara, u trajanju od 3 mjeseca.
2. Protiv te presude okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to, iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
5. U odnosu na navode žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kojima žalitelj u suštini ponavlja obranu i dovodi u pitanje iskaz svjedokinje CM - žrtve nasilja, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji okrivljenika.
5.1. Naime, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u postupku ispitao okrivljenika i svjedokinju CM, proveo dokaznu radnju njihovim suočenjem te pročitao dokumentaciju u spisu. Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je odluku temeljio na analizi provedenih dokaza, te utvrdio da postupanje okrivljenika na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće djela iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
5.2. Činjenica da sud prvog stupnja nije prihvatio obranu okrivljenika i da je svoju odluku temeljio prvenstveno na iskazu žrtve nasilja, ne dovodi do nezakonitosti presude, jer se činjenice utvrđuju po načelu slobodne ocjene dokaza kojom je prvostupanjski sud iskaz svjedokinje ocijenio uvjerljivim, koje je i potkrijepljeno suočenjem okrivljenika i svjedokinje, kada je prema držanju istih ocjenjeno da žrtva iskazuje okolnosno, dosljedno i sigurno, ponavljajući pogrdne riječi i psovke upućene od supruga, te slanje fotografija kojima joj je jasno dao do znanja da zna gdje se nalazi i u čijem društvu, da je prati, što je kod nje izazvao osjećaj straha i uznemirenosti. Stoga je sud prvog stupnja ispravno svoju odluku temeljio prvenstveno na iskazu svjedokinje - žrtve u kojem je potvrdila činjenice odlučne za postojanje djela prekršaja psihičkog nasilja, valjano obrazloživši razloge zbog kojih je prihvatio njezino svjedočenje te zbog čega nije prihvatio obranu okrivljenika.
5.3. Neosnovano žalitelj ističe da ga bivša supruga lažno tereti jer želi puno skrbništvo nad sinom, budući da činjenično utvrđenje proizlazi iz dokaza provedenim pred sudom, pri čemu se ističe kako je vidljivo da je upravo žrtva iskazala da joj se suprug ispričao i da isto više neće raditi, na što žalitelj nije reagirao, pa nije logično i životno ukoliko bi mu željela napakostiti da bi kasnije (nakon prijave) isticala ispriku i spremnost da se ubuduće neće tako ponašati. Stoga žalitelj svojim paušalnim navodima o zlonamjernom prijavljivanju, bez ikakvih konkretnih dokaza o takvom postupanju, nije doveo u pitanje pravilnost činjeničnog utvrđenja.
6. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona na postojanje novih činjenica i dokaza niti žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
7. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni u pogledu navoda žalitelja da je prestrogo odmjerena s obzirom na njegove životne prilike, ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini i opasnosti počinjenog prekršaja, stupnju prekršajne odgovornosti te pravilno cijenjenim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona i nije prestrogo odmjerena. Naime, za prekršaj iz propisana je novčana kazna u rasponu od 300,00 eura do visine općeg maksimuma 6.630,00 eura, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do 90 dana, a okrivljeniku je izrečena blaža vrsta kazne u primjerenoj mjeri propisane novčane kazne. Prvostupanjski sud je, suprotno tvrdnji žalitelja, već u dovoljnoj mjeri cijenio sve poznate okolnosti na strani okrivljenika, te je imajući u vidu i njegovo imovno stanje, obiteljske prilike i mjesečna primanja, koje ponovno ističe u žalbi, kaznu odmjerio kaznu unutar raspona propisane blaže vrste kazne (i dalje bliže minimalno propisanoj kazni), s obzirom i na trajanje psihičkog nasilja i težinu ukupnosti inkriminacije. Cijeneći da žalitelj nije dostavio ni jedan dokaz kojim bi doveo u pitanje pravilnost izrečene kazne te da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, to nema uvjeta za preinačenje izrečene novčane kazne, jer se i prema ocjeni ovog suda opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
8. Kako žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, sukladno čl. 202. st. 5. , u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve, iz čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
8.1. Prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je osnovano i u skladu sa Zakonom okrivljeniku izrekao navedenu zaštitnu mjeru, jer je u konkretnom slučaju primjena te mjere nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji su predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja zaštitne mjere od tri mjeseca određena je unutar zakonom propisnog trajanja (od jednog mjeseca do dvije godine) u manjoj mjeri iznad minimalno propisane duljine trajanja, imajući na umu sve okolnosti počinjenja prekršaja i ličnosti počinitelja, primjereno težini djela i opasnosti od ponavljanja djela.
9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je na temelju čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona, u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (odgovarajući iznos u eurima sukladno fiksnom tečaju konverzije), s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika.
10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 4. kolovoza 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v. r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, žrtvu i tužitelja.
