Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5088/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te Nade Horvatović i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. JR i dr., zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), odlučujući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 22. svibnja 2025., broj: Pp-1453/2025-11, u sjednici vijeća održanoj 4. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. JR i pobijana prvostupanjska presuda potvrđuje, u odnosu na žalitelja.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. TR („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) dužan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 22. svibnja 2025., broj: Pp-145372025-11 okr. TR proglašen je krivim, da je, na način činjenično opisan u izreci te presude, počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 15 dana.

1.1. Okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 50,00 eura.

2. Istom presudom, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, okr. PR je oslobođen od optužbe, da bi, na način činjenično opisan u izreci u t. II. počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

3. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnio je okr. TR zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati u smislu žalbenih navoda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona, navodeći da je postupak proveden bez njegovog sudjelovanja, pogrešno smatrajući da je time povrijeđeno njegovo pravo na obranu u smislu odredbe čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona, budući da iz stanja predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno održao raspravu 22. svibnja 2025. i sve potrebne dokaze, sukladno odredbe čl. 167. st. 3. Prekršajnog zakona. Naime, na tu raspravu okrivljenik je uredno pozvan putem oglasne ploče suda, budući da iz stanja predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno u dva navrata pozivao okrivljenika na raspravu, na adresu prijavljenog prebivališta [adresa], međutim dostava poziva se vratila neuručena 5. veljače i 17. veljače 2025., s naznakom „odselio“. Dalje je obavljena terenska provjera adrese za okrivljenika, te je neposredno putem policijskih službenika na terenu utvrđeno da je odselio. Budući da je okrivljeniku uz optužni prijedlog 6. siječnja 2025. uručena obavijest iz čl. 109.a st. 1. Prekršajnog zakona na kojoj je navedena upravo ta adresa, kada je uredno upozoren da je do pravomoćnog završetka postupka dužan obavijestiti tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta ili boravišta, kao i da će se u slučaju izbjegavanja dostave poziva, sva pismena dostaviti putem oglasne ploče, to je u takvoj procesnoj situaciji prvostupanjski sud pravilno, na temelju čl. 145. st. 5. Prekršajnog zakona, istaknuo poziv za okrivljenika na oglasnu ploču. Prema tome, protekom roka od osam dana od stavljanja na oglasnu ploču dostava poziva okrivljeniku smatra se uredno obavljenom. Iz stanja predmeta proizlazi da je poziv za 22. svibnja 2025. istaknut na oglasnu ploču 25. travnja 2025., pa se smatra da je okrivljenik uredno pozvan na raspravu i da mu je na zakonom propisan način omogućeno sudjelovanje u postupku. Također se ističe da je primitkom obavijesti upozoren o svim pravima i dužnostima u tom postupku, pa tako da može iznijeti obranu ili dostaviti pisanu obranu, uskratiti iznošenje obrane ili uskratiti odgovore na pojedina pitanja, međutim i da se rasprava može održati i donijeti odluka i u njegovoj odsutnosti. Na toj raspravi izvedeni su svi dokazi na kojima se temelji pobijana odluka, pa se smatra da je okrivljeniku omogućeno da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist. Zbog navedenih razloga, ovaj sud je mišljenja da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to ističe žalitelj.

7. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj u suštini dovodi u pitanje pravilnost ocjene iskaza svjedoka AR na kojemu je sud utemeljio svoju odluku, te pogrešnu ocjenu iskaza okrivljenika i svjedokinje OR danih pred policijom, smatrajući da je svjedok AR iskazivao u korist PR jer se poznaju, te da njegov iskaz nije konfrontiran, uslijed čega da je sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice, te da sadržaj provedenih dokaza dovodi u sumnju pravilnost i pouzdanost zaključka prvostupanjskog suda.

7.1. Suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

7.2. Neosnovano žalitelj dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza svjedoka AR, budući da je očevidac dijela inkriminiranog događaja i prema stanju predmeta ne proizlazi da bi bio poznanik drugog sudionika okr. PR (taksiste) i da bi iz tog razloga bio zainteresiran za ishod postupka. Na temelju iskaza svjedoka jasno proizlazi da se okrivljenik inkriminirane prilike ponašao kako je to i navedeno u činjeničnom opisu pobijane presude, čime su se u njegovom ponašanju ostvarila sva bitna obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim, kako je to pravilno i osnovano zaključio i prvostupanjski sud. Naime, svjedok je u bitnom potvrdio radnju počinjenja na način kako je to opisao okr. PR, a čemu u prilog je i medicinska dokumentacija za PR i prijava događaja od strane Hitnog bolničkog prijema, KBC Split od 26. prosinca 2025. zbog utvrđenih ozljeda u vidu površinskih ozljeda vlasišta. Neosnovano žalitelj ističe da je prvostupanjski sud propustio cijeniti vjerodostojnim njegov iskaz dan pred policijom kao i iskaz svjedokinje OR, budući da je iz pobijane odluke razvidno da je sud kritički cijenio i analizirao te dokaze, međutim dovodeći ih u vezi s drugim provedenim dokazima u predmetu, kako je to i obrazložio u točki 7.1. pobijane presude, ispravno je prihvatio verziju kakvu je iznio PR cijeneći je uvjerljivijom, usklađenu s iskazom svjedoka i podupirajućim dokazima. Ističe se da su okrivljenik i svjedokinja OR ispitani pred policijom nekoliko dana nakon događaja, da su imali mogućnost usuglasiti svoje iskaze, te događaj nisu prijavili niti su zatražili medicinsku pomoć. Bez uspjeha žalitelj ističe kako nije utvrđena drskost potrebna za ostvarenje obilježja djela, imajući na umu način počinjenja, udaranjem po glavi kao vitalnom dijelu tijela, a kako to potvrđuje i medicinska dokumentacija, koja je službena dokumentacija i sačinjena je neposredno nakon događaja, pa žalitelj neosnovano dovodi u pitanje istu, time da eventualni razlozi neprihvaćanja drugačije rute vožnje od prethodno dogovorene i mogući verbalni sukobi oko vožnje, ne mogu biti razlogom fizičkog napada na taksistu. Iz sadržaja žalbe proizlazi i da je žalitelj očito sada svjestan pogrešnog postupanja, jer navodi da žali zbog incidenta i svjestan je da mogao bolje i drugačije reagirati, međutim da je bio pod utjecajem alkohola zbog božićnog ručka, što ne isključuje njegovu prekršajnu odgovornost.

7.3. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da žalbeni navodi predstavljaju bezuspješan pokušaj otklanjanja prekršajne odgovornosti te da provedeni dokazi ne ostavljaju dvojbu u pogledu odlučnih činjenica pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Razmotrivši odluku o izrečenoj kazni ovaj sud smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj prvostupanjski sud izrekao odgovarajuću prekršajnopravnu sankciju, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne. Za predmetno djelo posebnim zakonom propisana je novčana kazna od 700,00 do 4.000,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana, pa je suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud za počinjeni prekršaj opravdano izrekao strožu vrstu kazne unutar popisanog raspona, razmjerno pravilno cijenjenim okolnostima od utjecaja na kaznu. Prema ocjeni ovog suda izrečena kazna zatvora u trajanju 15 dana nije prestroga i od strane prvostupanjskog suda zadovoljavajuće je obrazložena, pa takvo obrazloženje prihvaća i ovaj sud, smatrajući da je kazna razmjerna okolnostima počinjenog prekršaja, težini i pogibeljnosti djela (s obzirom na količinu protupravnog ponašanja, način izvršenja, bezrazložan fizički napad i ozljeđivanje osobe u obavljanju poslova službe) kao i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. S obzirom na navedeno te da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja i po mišljenju ovog suda, izrečena kazna zatvora u svemu je primjerena za ostvarivanje opće i specijalne svrhe kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira postojanje novih olakotnih okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke o kazni. Bez uspjeha žalitelj sada ističe obiteljske prilike, jer je te okolnosti imao mogućnost isticati i u postupku pred sudom. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima navodi da u evidenciji ima nekih prekršaja koji da su moguće u rehabilitaciji i da nije ranije prijavljen zbog nasilnih ponašanja, jer unatoč činjenici da nije prethodno osuđivan za prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, iz podataka u spisu vidljiva je neusklađenost okrivljenika sa zakonima i pravomoćna kažnjavanost zbog prekršaja kako je to imao u vidu i prvostupanjski sud. Stoga je otklonjena mogućnost da bi se svrha kažnjavanja mogla postići blažom prekršajnopravnom sankcijom, smatrajući da se u konkretnom slučaju jedino strožom vrstom kazne može postići svrha kažnjavanja i utjecati na počinitelja da ubuduće ne ponovi takvo ponašanje, kao i na građane da poštuju pravni sustav.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota je, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (odnosno odgovarajući iznos u eurima sukladno fiksnom tečaju konverzije), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. U spisu nema podataka da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška u manjoj mjeri iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje kao i uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 4. kolovoza 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.