REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3163/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Marija Bakula Vugrinec, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja BRIDGE & ANCHOR d.o.o., OIB 56623222633, Zagreb, Ljubijska ulica 42, kojeg zastupa punomoćnica Jasna Malkoč, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Matijević, Jakirčević i Malkoč d.o.o. u Zagrebu, protiv protivnika osiguranja GRAD ZAGREB, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere, odlučujući o žalbama protivnika osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-102/2026 od 8. svibnja 2026., poslovni broj R1-102/2026 od 9. srpnja 2026. i poslovni broj R1-102/2026 od 13. srpnja 2026., 3. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukidaju se rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1 -102/2026 od 8. svibnja 2026., poslovni broj R1-102/2026 od 9. srpnja 2026. i poslovni broj R1-102/2026 od 13. srpnja 2026. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, pred drugim sucem pojedincem.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem od 8. svibnja 2026. prvostupanjski sud je zabranio protivniku osiguranja da se naplaćuje po Garanciji za uredno ispunjenje ugovora br. 70–410-1603207.0 od 30. rujna 2025. izdanoj od Podravske banke d.d. Koprivnica do iznosa od ukupno 625.471,10 EUR te je naložio protivniku osiguranja da povuče zahtjev za naplatu po navedenoj garanciji, zabranio je Podravskoj banci d.d. da po nalogu protivnika osiguranja ili treće osobe postupa po navedenoj garanciji, kao i da protivniku osiguranja ili bilo kojoj trećoj osobi, na njegov račun isplati iznos naznačen u navedenoj garanciji (točka I. izreke). Prvostupanjski sud je odredio da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi nalaganja vraćanja garancije, koji se vodi pred prvostupanjskim sudom u predmetu poslovni broj P-454/2026 (točka II. izreke), žalba protiv tog rješenja ne odgađa provedbu ove privremene mjere (točka III. izreke) te je naložio protivniku osiguranja naknaditi predlagatelju osiguranju troškove postupka osiguranja u iznosu od 12.091,81 EUR sa zateznim kamatama (točka IV. izreke).

2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio protivnik osiguranja ne navodeći određeno žalbene razloge. Predlaže ovome sudu preinačiti pobijano rješenje, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, uz naknadu troška sudske pristojbe na žalbu.

3. Predlagatelj osiguranja je podnio odgovor na žalbu te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, uz naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 11.760,00 EUR.

4. Pobijanim rješenjem od 9. srpnja 2026. prvostupanjski sud je ispravio izreku rješenja od 8. svibnja 2026. tako da je u cijelosti zamijenio izreku tog rješenja, koja zamjena se u bitnom svodi na dodavanje naznake tražbine koja se osigurava (nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja koja se sastoji u obvezi protivnika osiguranja da odustane od naplate i zabrane naplate po Garanciji za uredno ispunjenje ugovora br. 70–410-1603207.0 od 30. rujna 2025. do iznosa od ukupno 625.471,10 EUR) i da se određuje privremena mjera.

5. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio protivnik osiguranja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku.

Predlaže ovome sudu ukinuti pobijano rješenje.

6. Pobijanim rješenjem od 13. srpnja 2026. prvostupanjski sud je odbio prijedlog protivnika osiguranja za određivanje jamstva od 19. svibnja 2026., kojim protivnik osiguranja predlaže, radi osiguranja štete koja bi mu mogla nastati određivanjem i provedbom rješenja od 8. svibnja 2026., utvrditi jamčevinu u iznosu od 625.471,10 EUR i naložiti predlagatelju osiguranja položiti navedeni iznos na račun suda u roku od 8 dana, uz upozorenje da ako predlagatelj ne položi jamčevinu u roku da će sud obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje.

7. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio protivnik osiguranja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu preinačiti pobijano rješenje, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, uz naknadu troška sudske pristojbe na žalbu.

8. Žalbe su osnovane.

9. Pobijana rješenja ispitana su sukladno čl. 365. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) i čl. 21. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ), u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je utvrdio da pobijana rješenja nisu pravilna i zakonita.

U odnosu na rješenje od 8. svibnja 2026. kojim je određena privremena mjera

10. Nakon što je ovaj sud rješenjem poslovni broj Pž-1396/2026 od 14. travnja 2026. ukinuo prethodno rješenje kojim je određena privremena mjera i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odredio predloženu privremenu mjeru dopunjenu podneskom od 30. travnja 2026. sukladno čl. 346. OZ-a uz obrazloženje u bitnom:

- nakon provedenog postupka javne nabave stranke su sklopile Ugovor o izvođenju radova na rekonstrukciji i sanaciji krova Doma sportova Zagreb (faza 2 – dvorana 2) od 3. rujna 2025. (dalje: Ugovor) te je predlagatelj osiguranja kao ugovaratelj dostavio protivniku osiguranja kao naručitelju predmetnu Garanciju za uredno ispunjenje ugovora br. 70–410-1603207.0 od 30. rujna 2025. do iznosa od ukupno 625.471,10 EUR (dalje: predmetna bankarska garancija)

- protivnik osiguranja je jednostranom izjavom od 5. siječnja 2026. raskinuo Ugovor zbog neispunjenja, sukladno čl. 360. u vezi čl. 364. Zakona o obveznim odnosima, a da se iz te izjave ne može utvrditi koje ugovorne odredbe predlagatelj osiguranja nije ispunio,

- sud zaključuje da je Ugovor nevaljano raskinut i da protivnik osiguranja nema pravo naplatiti predmetnu bankarsku garanciju u slučaju raskida Ugovora,

- predlagatelj ima nenovčanu tražbinu prema protivniku osiguranja koja se sastoji u naplati po predmetnoj bankarskoj garanciji, jer je protivnik osiguranja jednostrano raskinuo Ugovor na koji se veže predmetna bankarska garancija pa ne može postojati eventualna tražbina protivnika osiguranja po raskinutom Ugovoru,

- sud smatra da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnom i opasnost da bi bez određivanja predložene mjere protivnik osiguranja spriječio ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, zbog moguće naplate predmetne bankarske garancije predlagatelju osiguranja prijeti nenadoknadiva šteta, jer se radi o ogromnom novčanom iznosu, odnosno postoji opasnost od naplate nepostojećeg duga, a budući da se radi o bankarskoj garanciji bez prava prigovora i na prvi poziv korisnika garancije, protivnik osiguranja je iskoristio mogućnost zloupotrebe navedenog sredstva osiguranja, osim toga, određivanjem predložene mjere protivniku osiguranja neće nastupiti nikakva šteta, jer nema pravo na naplatu po predmetnoj bankarskoj garanciji,

- raskidom Ugovora prestale su važiti sve odredbe Ugovora, a posebno odredba vezana za predaju garancije pa ne postoji pravna osnova da protivnik osiguranja zadrži u svom posjedu garanciju, a pogotovo ne naplatu po njoj,

- u odnosu na posljednji zahtjev predlagatelja osiguranja za promjenu stručnjaka sud je utvrdio da je predlagatelj osiguranja ispunio svoju ugovornu obvezu, a da se protivnik osiguranja nije očitovao na njegov zahtjev.

11. Ovaj sud je u ukidnom rješenju od 14. travnja 2026. dao uputu prvostupanjskom sudu da ocijeni na razini vjerojatnosti je li Ugovor (valjano) raskinut ili ne zbog neispunjenja ugovornih obveza te ima li protivnik osiguranja pravo naplatiti predmetnu bankarsku garanciju u slučaju raskida Ugovora; sadržajno ocijeni izjavu o raskidu Ugovora zbog neispunjenja od 5. siječnja 2026. odnosno priloženi zahtjev od 11. prosinca 2025., koji čini sastavni dio izjave, zahtjeve predlagatelja osiguranja za zamjenom stručnjaka od 29. rujna 2025. (od kojeg je naknadno predlagatelj osiguranja odustao), 7. listopada 2025. i 20. listopada 2025. te očitovanja protivnika osiguranja od 14. listopada 2025. i 24. listopada 2025. te ih dovede u vezu s ugovornom obvezom iz čl. 17. Ugovora; utvrdi jesu li stranke ugovorile posljedice raskida Ugovora i eventualno pravo protivnika osiguranja na naplatu predmetne bankarske garancije u slučaju raskida, s obzirom na čl. 9. Ugovora i sadržaj predmetne bankarske garancije te obrazloži postojanje opasnosti, jer utvrđenja prvostupanjskog suda da se radi o ogromnom iznosu i opasnosti od naplate te mogućnosti zloupotrebe bankarske garancije sami po sebi ne ukazuju na radnje kojima bi protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, a niti da se radi o nenadoknadivoj šteti.

12. Prvostupanjski sud nije postupio po uputi ovog suda te osnovano protivnik osiguranja u žalbi ističe da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama (bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a).

13. Osim toga, prvostupanjski sud nije valjano obrazložio koju nenovčanu tražbinu predlagatelj osiguranja ima prema protivniku osiguranja, jer u t. 20. obrazloženja proturječno i nejasno naveo da se njegova tražbina sastoji u naplati po predmetnoj bankarskoj garanciji (po logici stvari to bi bila tražbina protivnika osiguranja prema predlagatelju osiguranja). Nadalje, proturječno je obrazložio je li Ugovor (valjano) raskinut ili ne, jer u točki 18. obrazloženja navodi da je Ugovor nevaljano raskinut, dok u točkama 22., 20. i 27. obrazloženja navodi da je do raskida Ugovora došlo temeljem jednostrane izjave. Ako raskid Ugovora nije valjan, onda je Ugovor i dalje na snazi pa je proturječno tome utvrđenje prvostupanjskog suda da je došlo do raskida Ugovora.

14. Prvostupanjski sud ponovno u pobijanom rješenju nije dao valjane razloge u odnosu na vjerojatnost postojanja opasnosti da bi bez mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Radi se o opasnosti koja mora biti subjektivne naravi (u dijelu kojim predlagatelj osiguranja tvrdi da bi bez mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari) pa utvrđenja prvostupanjskog suda da se radi o ogromnom iznosu i opasnosti od naplate nepostojećeg duga sami po sebi ne ukazuju na radnje kojima bi protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, a niti da se radi o nenadoknadivoj šteti. Nejasan je i zaključak prvostupanjskog suda da predloženom mjerom za protivnika osiguranja neće nastupiti nikakva šteta, imajući u vidu da bankarska garancija ima određeni rok važenja.

15. Osnovano protivnik osiguranja ističe da je određena privremena mjera u dijelu kojim se nalaže protivniku osiguranja povući zahtjev za naplatu po navedenoj garanciji (prema dopuni prijedloga za osiguranje privremenom mjerom od 30. travnja 2026.) suprotan svrsi postupka osiguranja privremenom mjerom.

16. Naime, ovaj sud je u ukidnom rješenju od 14. travnja 2026. naveo da zabrana naplate po predmetnoj bankarskoj garanciji ne predstavlja samo mjeru osiguranja u smislu čl. 346. OZ-a, već i tražbinu u smislu čl. 2. st. 1. OZ-a, budući da je kod privremene mjere kojom se intervenira u postupak naplate po bankarskoj garanciji nenovčana tražbina usmjerena na vraćanje garancije ili zabranu naplate iznosa iz garancije (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev-130/22 od 29. studenoga 2023.).

17. Dakle, vraćanje garancije može predstavljati nenovčanu tražbinu koja se osigurava privremenom mjerom, ali ne i samu mjeru osiguranja, jer je svrha postupka osiguranja privremenom mjerom privremeno (do okončanja parničnog postupka) osigurati tražbinu predlagatelja osiguranja, a ne privremenom mjerom zapravo udovoljiti tužbenom zahtjevu (tako i ovaj sud u rješenju poslovni broj Pž -622/2017 od 24. veljače 2017.), jer u tom slučaju parnični postupak radi opravdanje privremene mjere postaje nepotreban, kao što osnovano navodi protivnik osiguranja u žalbi.

18. Osnovano protivnik osiguranja pobija odluku o troškovima postupka. Naime, predlagatelj osiguranja u prijedlogu za određivanje privremene mjere, kao ni u dopuni tog prijedloga u podnesku od 30. travnja 2026. nije naznačio vrijednost predmeta spora u ovom postupku osiguranja nenovčane tražbine pa se sukladno čl. 40. st. 5. ZPP-a u vezi s čl. 495.a ZPP-a smatra da vrijednost predmeta spora iznosi 13.270,00 EUR.

U odnosu na rješenje od 9. srpnja 2026. kojim je ispravljeno rješenje od 8. svibnja 2026.

19. Prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje sukladno čl. 342. st. 1. ZPP-a, uz obrazloženje da je greškom u pisanju u izreci rješenja izostavio jedan dio izreke te je ispravio izreku rješenja od 8. svibnja 2026. tako da je u cijelosti zamijenio izreku tog rješenja, koja zamjena se u bitnom svodi na dodavanje naznake tražbine koja se osigurava i naznake da se tim rješenjem određuje privremena mjera.

20. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pogrešno primijenio odredbu čl. 342. st. 1. ZPP-a, budući da je smisao ispravka promijeniti manje pogreške i nedostatke, kao što su pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom, a ne izmijeniti sadržaj odluke na način kako je to učinio prvostupanjski sud.

U odnosu na rješenje od 13. srpnja 2026. kojim je odbijen prijedlog protivnika osiguranja za davanje jamčevine

21. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio prijedlog protivnika osiguranja za davanje jamčevine sukladno čl. 349. st. 2. OZ-a, uz obrazloženje u bitnom:

- protivnik osiguranja nije učinio vjerojatnim da bi mu provedbom rješenja od 8. svibnja 2026. bila nanesena trajna i nenadoknadiva šteta,

- nije dostavio dokaz iz kojeg bi se mogla utvrditi visina jamčevine, a protivnik osiguranja se pozvao na financijske izvještaje koje je dostavio predlagatelj osiguranja,

- sud ocjenjuje da jamčevina ne može biti jednaka visini glavne tražbine u parničnom postupku, već eventualno u visini štete koja bi mogla nastati protivniku osiguranja, a koju visinu štete protivnik osiguranja nije naveo ni obrazložio,

- svrha jamčevine je namiriti pretrpljenu štetu i troškove postupka, a ne namirenje tražbine koja je predmet postupka.

22. Pobijano rješenje je zahvaćeno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju osnovano ukazuje protivnik osiguranja u žalbi te je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

23. Naime, iz prijedloga protivnika osiguranja za davanje jamčevine bi se dalo zaključiti da je prijedlog podnesen sukladno čl. 349. st. 2. OZ -a, zbog toga što je prvostupanjski sud odredio mjeru kojom je, između ostalih mjera osiguranja, naložio protivniku osiguranja povući zahtjev za naplatu po predmetnoj bankarskoj garanciji.

24. Sukladno čl. 349. st. 1. OZ-a sud može na prijedlog predlagatelja osiguranja odrediti privremenu mjeru i kad nije učinio vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost ako prethodno, u roku koji mu je sud odredio, da osiguranje za štetu koja bi protivniku osiguranja mogla nastati određivanjem i provedbom privremene mjere. Ako predlagatelj osiguranja ne da osiguranje u određenom roku, sud će odbiti prijedlog za osiguranje. Sukladno čl. 349. st. 2. OZ-a sud može na prijedlog protivnika osiguranja, prema okolnostima slučaja, postupiti po st. 1. tog članka i kad je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje tražbine i opasnosti. Ako predlagatelj osiguranja ne da osiguranje u određenom roku, sud će obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje. Okolnost da je protivnik osiguranja zatražio davanje osiguranja ne odgađa provedbu postupka osiguranja dok sud ne odluči o njegovu prijedlogu.

25. Davanje jamčevine kao uvjet za određivanje privremene mjere (čl. 349. OZ-a) razlikuje se od jamčevine umjesto privremene mjere (čl. 348. OZ-a). Za razliku od jamčevine umjesto privremene mjere, kod koje iznos jamčevine ne mora predstavljati ekvivalent vrijednosti tražbine (jer se radi o ponudi predlagatelja osiguranja protivniku osiguranja odnosno izjavi predlagatelja osiguranja da se umjesto privremene mjere zadovoljava davanjem određenog osiguranja od strane protivnika osiguranja), kod jamčevine kao uvjeta za određivanje privremene mjere iznos jamčevine treba biti ekvivalent vrijednosti tražbine (odnosno koliko je to moguće). Prijedlog za davanje jamčevine kao uvjeta za određivanje privremene mjere može se podnijeti uvijek tijekom postupka kada se pojavi potreba za tim institutom te, suprotno mišljenju prvostupanjskog suda, njegovo podnošenje nije ograničeno samo do donošenja rješenja o privremenoj mjeri. Kada je podnesen prijedlog za davanje jamčevine kao uvjeta za određivanje privremene mjere, jamčevina postaje dopunska pretpostavka za određivanje privremene mjere. Sud može naložiti predlagatelju osiguranja davanje jamčevine kao uvjeta za određivanje privremene mjere, ako protivnik osiguranja u svom prijedlogu učini vjerojatnim da je jamčevina potrebna kako bi se iz nje mogao namiriti u slučaju da mu određivanjem i provedbom privremene mjere bude nanesena šteta.

26. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, ta šteta u smislu čl. 349. st. 2. OZ-a ne mora biti trajna i nenadoknadiva, već se odnosi na štetu koja bi protivniku osiguranja mogla nastati određivanjem i provedbom privremene mjere. U konkretnom slučaju protivnik osiguranja je naveo u prijedlogu da bi mu provedbom rješenja od 8. svibnja 2026. (u dijelu kojim je privremenom mjerom naloženo povući zahtjev za naplatu, kako to proizlazi iz prijedloga) nastala šteta, jer je predmetna bankarska garancija prestala važiti 8. svibnja 2026. i nakon isteka roka važenja predmetne bankarske garancije nije moguće ponovno postaviti zahtjev za njezinu naplatu.

27. U konkretnom slučaju jamčevina nije zatražena u visini glavne tražbine u parničnom postupku (jer se radi o parničnom postupku radi opravdanja privremene mjere kojom se osigurava nenovčana tražbina) i ne radi se o namirenju tražbine koja je predmet postupka (jer se parnični postupak odnosi na nenovčanu tražbinu), već o šteti koja bi protivniku osiguranja nastala određivanjem i provedbom privremene mjere (u dijelu kojim je privremenom mjerom naloženo povući zahtjev za naplatu predmetne bankarske garancije izdane do iznosa od ukupno 625.471,10 EUR i s rokom važenja do 8. svibnja 2026., kako to proizlazi iz prijedloga).

28. U tom smislu se ponavlja da vraćanje garancije može predstavljati nenovčanu tražbinu koja se osigurava privremenom mjerom, ali ne i samu mjeru osiguranja. Kada je prvostupanjski sud (pogrešno) odredio mjeru osiguranja nalaganjem povlačenja zahtjeva za naplatu predmetne bankarske garancije (čiji rok važenja je u međuvremenu istekao), takvom mjerom protivniku osiguranja nastaje šteta u vidu trajne nemogućnosti naplate predmetne bankarske garancije izdane do iznosa od ukupno 625.471,10 EUR, neovisno o tome kakav će biti ishod parničnog postupka koji se vodi radi opravdanja privremene mjere.

29. Slijedom navedenog, ovaj sud je sukladno čl. 380. t . 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a ukinuo pobijana rješenja i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP-a).

30. Odluka o troškovima žalbenog postupka donijeta je sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

31. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će prvenstveno pozvati protivnika osiguranja da se jasno očituje je li prijedlog podnesen samo zbog predložene mjere u dijelu kojim se nalaže protivniku osiguranja povući zahtjev za naplatu po predmetnoj bankarskoj garanciji (kako bi se po ocjeni ovog suda dalo zaključiti iz njegovog prijedloga), budući da jamčevina kao uvjet za određivanje privremene mjere, kada je podnesen takav prijedlog, postaje dopunska pretpostavka za određivanje privremene mjere. Potom će sukladno uputama iz rješenja ovog suda poslovni broj Pž-1396/2026 od 14. travnja 2026. i uputama iz ovog rješenja, ocijeniti jesu li ispunjeni uvjeti za određivanje predložene privremene mjere (imajući u vidu da je predložena mjera u dijelu kojim se nalaže protivniku osiguranja povući zahtjev za naplatu po predmetnoj bankarskoj garanciji protivna svrsi postupka osiguranja) odnosno ocijeniti na razini vjerojatnosti postojanje nenovčane tražbine kao i postojanje opasnosti iz čl. 346. st. 1. OZ-a te donijeti novu odluku o prijedlogu za određivanje privremene mjere i prijedlogu za davanje jamčevine kao uvjeta za određivanje privremene mjere (ovisno o očitovanju protivnika osiguranja), koju će valjano obrazložiti.

Zagreb, 3. kolovoza 2026.

Sutkinja

Marija Bakula Vugrinec