REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1114/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Radovana Raduke, suca izvjestitelja Nevenke Baran, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru, protiv tuženika GRAD BIOGRAD NA MORU, OIB: 95603491861, Biograd na Moru, Trg kralja Tomislava 5, kojeg zastupa punomoćnik Marin Birkić, odvjetnik u Zadru, radi ispravka upisa, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-69/2025-7 od 30. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 3. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-69/2025-7 od 30. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-69/2025-7 od 30. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom presudio:

„Ispravlja se zemljišnoknjižno stanje u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 486 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisano temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru broj Z-784/2007/9464 od 12. siječnja 2016., te se nalaže Općinskom sudu u Zadru, Zemljišnoknjižnom odjelu Biograd na Moru, ispraviti upis prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i izbrisati to pravo vlasništva upisano u korist tuženika Grada Biograda na Moru, a uz istovremeni upis tog prava vlasništva u korist tužiteljice Republike Hrvatske.“

Rješenjem je naložio tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 600,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, u roku od 15 dana.

2. U obrazloženju je naveo da u ovom postupku nije sporno kako je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] sastavljen zapisnik br. Z-784/2007/9646 12. siječnja 2016. te da je vlasnikom čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižen Grad Biograd na Moru. Isto tako nije sporno ni da je ovdje tužiteljica u odnosu na navedeni upis podnijela prigovor povodom kojega je pred Općinskim sudom u Zadru poslovni broj Z-9649/2017 6. ožujka 2025. doneseno rješenje kojim je prigovor predlagateljice Republike Hrvatske odbijen kao neosnovan, uglavnom iz razloga što iz rješenja Ministarstva poljoprivrede proizlazi kako predmetna nekretnina ne predstavlja šumu ni šumsko zemljište pa ne može biti vlasništvo Republike Hrvatske. Uvidom u Identifikaciju čestica DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru od 19. ožujka 2025. utvrđeno je da čestica zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica] i dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere. Iz Potvrde o uključenosti Hrvatskih šuma od 21. ožujka 2025. proizlazi kako su kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982. – 1991. godine odnosno na dan 16. listopada 1990. kad je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama. Izvršen je uvid i u Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982. – 1990. iz kojeg proizlazi da su nabrojene i kat. čest. [katastarska čestica]. Iz povijesti zemljišnoknjižnog upisa za predmetnu nekretninu proizlazi kako su ranije predstavljale općenarodnu imovinu. Izvršen je uvid i u Potvrdu upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Zadarske županije, Ispostave Biograd na Moru od 4. siječnja 2016. iz koje proizlazi da je uvidom u Prostorni plan bivše Općine Biograd na Moru koji je bio na snazi 16. listopada 1990. i na dan 24. srpnja 1991. utvrđeno da se nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere koja odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica] i dijelu čest. zem. [katastarska čestica] obje stare izmjere k. o. [katastarska općina], nalazi unutar granica građevinskog područja – zona stambene izgradnje. Uvidom u Prostorni plan uređenja Grada Biograda na Moru utvrđeno je da se nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere koja odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica] i dijelu čest. zem. [katastarska čestica] obje stare izmjere k. o. [katastarska općina], na dan izdavanja potvrde nalazi unutar granica građevinskog područja. Uvidom u rješenje Ministarstva poljoprivrede od 8. ožujka 2018. (list spisa 34. -40.), povijest zk uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je kako se, među ostalima, nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 486 m2, br. zk. ul. [broj ZK uloška] ne smatra šumom odnosno ne smatra se šumskim zemljištem. Iako iz Potvrde upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Zadarske županije, Ispostave Biograd na Moru od 4. siječnja 2016. proizlazi kako se predmetna nekretnina na dan 16. listopada 1990. nalazila unutar zone građevinskog područja, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, šume i šumsko zemljište koje su se na dan stupanja na snagu ZID Zakona o šumama odnosno 16. listopada 1990. nalazile u društvenom vlasništvu neovisno o tome jesu li se nalazile unutar ili izvan granica građevinskog područja, postale su temeljem samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske. U konkretnom slučaju predmetna nekretnina, odnosno nekretnine od kojih je – nesporno – ista nastala i to one oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stare izmjere, nalazile su se u šumskogospodarskoj osnovi, a nikada nije proveden postupak izdvajanja nekretnine iz šumskogospodarske osnove, sukladno odredbi čl. 17. Zakona o šumama (tako i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 450/2011 i Rev 2053/2010). Sud nije usvojio prijedlog tuženika za nalaganjem tužiteljici dostave izvornika Programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištem prvenstveno iz razloga jer nije valjano osporio vjerodostojnost dostavljene dokumentacije, već je samo naveo kako je „u više sudskih postupaka nesporno utvrđeno da je Program gospodarenja za razdoblje od 1982. – 1991. godine u tekstualnom dijelu dopisivan u pogledu oznake površine i broja čestica“, ali je po stavu suda takva izjava paušalna i usmjerena odugovlačenju postupka, jer se tuženik prvenstveno nije pozvao niti na točnu oznaku sudskog predmeta gdje je ta činjenica navodno bila utvrđena kao nesporna, a niti je naveo ili dokazao svoj pokušaj pribave te dokumentacije pa na bilo koji drugi način ukazao sudu na osnovanost svoga prigovora vjerodostojnosti te dokumentacije. Isto tako, razlog za odbijanje tog dokaznog prijedloga tuženika leži i u činjenici da sud smatra činjenično stanje i navode u ovom postupku dovoljno dokazanima te da ni dostava drugog odnosno drugačijeg dokumenta Programa gospodarenja ne bi dovela do drugačije odluke suda.

3. Tuženik u žalbi navodi da je pobijanom presudom ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 1. u vezi članka 108. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Odredba članka 232. stavka 1. ZPP -a propisuje da je stranka dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda, s time da članak 108. ZPP-a propisuje da se isprave u postupku podnose u izvorniku ili prijepisu i da ako je isprava priložena u prijepisu, sud će pozvati podnosioca isprave da sudu podnese ispravu u izvorniku, a drugoj strani će dopustiti da ju pregleda. U odgovoru na tužbu tuženik je izričito naveo da sukladno članku 108. ZPP-a predlaže da prvostupanjski sud pozove tužitelja da dostavi izvornik Programa gospodarenja u izvorniku. U odgovoru na tužbu tuženik izričito navodi da osporava istinitost činjenica sadržanih u označenoj ispravi. Tuženik smatra da parnični sud u situaciji kada stranka postupka zatraži da protivna strana dostavi izvornik isprave mora pozvati drugu stranu da takvu ispravu dostavi. Zbog takvog propusta prvostupanjskoga suda ostvarena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP -a jer je nezakonitim postupanjem suda (protivno članku 108. ZPP-a) tuženiku onemogućeno raspravljanje odnosno onemogućeno dokazivanje neistinitosti sadržaja potvrde Hrvatskih šuma d.o.o. od 21. ožujka 2025. Po stavu tuženika neistinitost sadržaja potvrde koju tužitelj dostavlja u preslici se može utvrditi isključivo neposrednim uvidom suda i samih stranaka u izvornik isprave koja se nalazi u isključivom posjedu jedne stranke. Sud prvoga stupnja potpuno zanemaruje činjenicu da sporna nekretnina po kulturi nije upisana kao šuma i šumsko zemljište. Iz povijesti zemljišnoknjižnog upisa (kojega tužitelj dostavlja) je razvidno da predmetne nekretnine po kulturi nisu upisane kao šuma i šumsko zemljište, a u trenutku podnošenja tužbe oznaka kulture spornoga zemljišta je sadržana u zemljišnoknjižnom izvatku. Naime, za tužiteljevo vlasništvo šuma i šumskih zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske moraju se kumulativno ispuniti dvije pretpostavke: a) da se ne radi o šumama i šumskim površinama koje su na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90) bile u privatnom vlasništvu i b) da se na taj dan radilo o zemljištu obraslom šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari. Sud prvoga stupnja propušta utvrditi da sporna nekretnina po svojoj površini (manje od 10 ari) ne ispunjava zakonske pretpostavke iz čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine” broj 41/90) za ex lege stjecanje prava vlasništva tužitelja na navedenoj nekretnini. Sud prvoga stupnja uopće ne analizira sadržaj izreke konačnog i pravomoćnog rješenja Ministarstva poljoprivrede KLASA: UP/I-946-02/18-01/10, URBROJ: 525-11/1071-18-05 od 8. ožujka 2018. Sud prvoga stupnja propušta utvrditi odlučnu činjenicu da nadležno tijelo državne uprave (članak. 4. Zakona o šumama) utvrđuje da predmet spora ne predstavlja šumu i šumsko zemljište. Prvostupanjski sud pogrešno je utvrdio odlučnu činjenicu – tko je bio nositelj knjižnoga prava u vrijeme pokretanja postupka obnove zemljišnih knjiga. Iz priloga tužbe je razvidno da je upravo tuženik upisan u ručno vođenoj zemljišnoj knjizi kao vlasnik čestice broj 670/7 k. o. [katastarska općina] – stare izmjere, sve na temelju rješenja zemljišnoknjižnoga suda pod brojem Z-691/02. Dakle, tužitelj nije nikada bio upisan kao nositelj knjižnoga prava, a ova činjenica je po stavu tuženika bitna uzimajući u obzir sadržaj tužbenoga zahtjeva (tužba za ispravak). U konkretnoj parnici tužitelj nigdje ne navodi, a time niti dokazuje da je upis u zemljišnu knjigu izvršen pogrešno odnosno suprotno rješenju o upisu, zbog čega nije osnovan tužiteljev zahtjev za ispravak upisa, sve po odredbi iz čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24; dalje: ZZK). Upisom prava vlasništva tuženika u postupku obnove zemljišnih knjiga odnosno rješenjem zemljišnoknjižnoga suda kojim se odbija prigovor tužitelja na rješenje o upisu prava vlasništva nije povrijeđeno knjižno pravo tužitelja jer takvo pravo nije niti postojalo odnosno tužitelj to ničim ne dokazuje. Traži naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 365,59 eura.

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba članka 365. ZPP -a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za ispravak zemljišnoknjižnog upisa iz 2016. godine u povodu prigovora kojeg je istaknuo u ispravnom postupku 2017. godine i u povodu kojeg prigovora je upućen na pokretanje ove parnice, rješenjem zemljišnoknjižnog suda od 6. ožujka 2025., sve sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama.

8. Neosnovan je tuženikov žalbeni navod da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 108. ZPP -a i čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, time što nije pozvao tužitelja na dostavu izvornika Programa gospodarenja šuma i šumskim zemljištima. To iz razloga jer je tužitelj činjenicu da su kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a od čijih dijelova je u predmetnom ispravnom postupku nastala predmetna kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], 16. listopada 1990. bile obuhvaćene tim Programom i da su u to vrijeme bile šume i šumsko zemljište, dokazao i potvrdom Hrvatskih šuma d.o.o. od 21. ožujka 2025. (čiji izvornik tuženik nije tražio tijekom prvostupanjskog postupka). Osim toga, tužitelj je u očitovanju na odgovor na tužbu naveo da ne raspolaže s izvornikom Programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982. – 1991. godine (što je i logično, s obzirom na to da se radi o ispravi treće osobe iz 1982. godine), pa je tuženik trebao predložiti prvostupanjskom sudu da pribavi izvornik te isprave od te treće osobe, a ne od tužitelja.

9. Neosnovani su i tuženikovi žalbeni navodi da je za konačan ishod ovoga spora odlučno to što predmetna kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima manju površinu od 10 ari, te da se 16. listopada 1990. nije radilo o zemljištu obraslom šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari, i to iz više razloga. Prvi je, jer je nevažno koliku površinu sada ima predmetna kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], drugi je, jer tuženik niti ne osporava da su kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dan 16. listopada 1990. imale veću površinu od 10 ari, i treći je, jer su i šumska zemljišta (a ne samo šume) u društvenom vlasništvu (o kakvom vlasništvu se ovdje nesporno tada radilo), sukladno odredbi čl. 6. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90), postajala vlasništvo Republike Hrvatske, a šumska zemljišta nisu, sukladno odredbama čl. 5. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 54/83) i dalje morala imati površinu veću od 10 ari.

10. Neosnovan je i tuženikov žalbeni navod da je tužitelj da bi bio aktivno legitimiran u ovoj parnici, prethodno morao biti nositelj knjižnog prava na predmetnoj nekretnini i da se ovdje radi o jednakoj pravnoj situaciji kao kod brisovne tužbe iz čl. 150. st. 1. ZZK-a.

11. Naime, u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2743/12-2 od 7. rujna 2016. navedeno je (odredba čl. 197. st. 1. tadašnjeg Zakona o zemljišnim knjigama, „Narodne novine“ broj: 91/96, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08, na kojoj je utemeljena ta odluka, ima identičan sadržaj kao čl. 205. st. 1. sadašnjeg ZZK-a): „Imajući u vidu da su tužitelji u ispravnom postupku osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] Rat podnijeli prigovor da se već provedeni upis prava vlasništva na predmetnoj čestici sa imena tuženika izmijeni odnosno izbriše, a koji je zemljišnoknjižni sud nakon rasprave povodom prigovora odbio kao neosnovan te da se protiv odluka suda donesenih na raspravi za ispravak ne može uložiti žalba već da je jedino pravno sredstvo, kojim osobe koje smatraju da su oštećene u svojim pravima tijekom ispravnog postupka mogu ostvariti pravnu zaštitu, podnošenje tužbe za ispravak zemljišnoknjižnog stanja u parnici, to su prema shvaćanju ovog suda tužitelji aktivno legitimirani podnijeti tužbu za ispravak zemljišnoknjižnog stanja. Naime, pravna priroda ispravnog postupka je usklađivanje zemljišnoknjižnog i stvarnog (faktičnog) stanja te da se pruži pravna zaštita osobama čija su prava u postupku osnivanja zemljišne knjige povrijeđena nevaljanim upisom, zbog čega su aktivno legitimirane na podnošenje tužbe za ispravak zemljišnoknjižnog stanja i osobe koje nisu prethodno bile upisane kao vlasnici sporne nekretnine u zemljišnim knjigama, imajući u vidu da je to jedini pravni put, kojim osobe čije je prigovore u postupku osnivanja zemljišne knjige sud odbio provesti, mogu štititi svoja prava. Stoga su nižestupanjski sudovi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenili materijalno pravo ocjenjujući da su tužitelji aktivno legitimirani na podnošenje tužbe za ispravak zemljišnoknjižnog stanja, a tijekom provedenog postupka dokazali su pravni temelj i slijed stjecanja prava vlasništva.“ Podudarno pravno shvaćanje zauzeto je i u presudi toga suda poslovni broj Rev 410/2022-2 od 4. travnja 2023.

12. Osim toga, i logično je da je tužitelj podnio prigovor u ispravnom postupku kako bi izbjegao eventualne pravne posljedice toga propusta, te nema zapreke da tužitelj upravo u ovoj parnici (na koju je upućen rješenjem zemljišnoknjižnog suda), a ne u novoj parnici, ishodi upis prava vlasništva u zemljišne knjige.

13. Neosnovan je i žaliteljev navod da prvostupanjski sud uopće ne analizira sadržaj izreke konačnog i pravomoćnog rješenja Ministarstva poljoprivrede KLASA: UP/I-946-02/18-01/10, URBROJ: 525-11/1071-18-05 od 8. ožujka 2018., jer suprotno proizlazi iz obrazloženja pobijane presude citiranog u točki 2. ovoga obrazloženja.

14. Zato je, primjenom čl. 368. i čl. 380. t. 2. u vezi s čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP-a, odlučeno kao u izreci, s tim da tuženik u žalbi ne osporava obrazloženo odluku o trošku.

Zagreb, 3. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac