REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-441/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Radovana Raduke, suca izvjestitelja i Nevenke Baran, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ARBI, d.o.o., OIB 12159831646, Zagreb, Kaptol 20, kojeg zastupa punomoćnica Albina Dlačić, odvjetnica iz Zagreba, Kneza Mislava 10, protiv tuženika JADRAN FILM d.d., OIB 68257536227, Zagreb, Rudolfa Kolaka 12, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Vrankić, odvjetnik iz Zagreba, Jurišićeva 23, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1256/2024 od 9. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1256/2024 od 9. prosinca 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tihane Sudar iz Zagreba, Frankopanska 2A, poslovni broj Ovrv-98715/2023 od 25. siječnja 2024. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 6.636,14 eura sa zateznim kamatama koje teku od 1. prosinca 2021. do isplate, te mu naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 275,45 eura sa zateznim kamatama koje teku od 25. siječnja 2024. do isplate, oboje po stopama naznačenima u izreci pobijane presude (točka I. izreke). Naložio je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 612,81 eura u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. U obrazloženju je naveo kako u postupku nije sporno da su tužitelj kao izvođač i tuženik kao naručitelj sklopili ugovor o energetskom certificiranju složenih i jednostavnih građevina broj 02/2021 od 7. kolovoza 2021. Da ta činjenica nije sporna proizlazi iz navoda tuženika koji ne osporava sklapanje ugovora, već osporava potraživanje isključivo iz razloga što tvrdi da tužitelj nije u cijelosti izvršio uslugu jer nije izvršio certificiranje i prije i poslije izvođenja građevinskih radova. U postupku je sporno jesu li stranke ugovorile da je tužitelj dužan izvršiti energetsko certificiranje i prije i poslije izvođenja građevinskih radova na objektima. Člankom 1. ugovora o energetskom certificiranju složenih i jednostavnih građevina broj 02/2021 ugovoreno je da tuženik povjerava, a tužitelj preuzima obvezu izvesti na objektima: - zgrada laboratorij, - aneks upravne zgrade, - upravna zgrada, - studio 3, - skladište filmova, energetsko certificiranje usluga koje se sastoji od energetskog pregleda i izrade energetskih certifikata, prema ponudi koja je sastavni dio ugovora. Iz ponude broj 055/2021 proizlazi da se usluga energetskog certificiranja sastoji od: - energetskog pregleda, pripremnih radnji, prikupljanja svih potrebnih podataka i informacija o zgradi koji su nužni za provođenje postupka energetskog certificiranja zgrade, provođenje kontrolnih mjerenja prema potrebi, analize potrošnje i troškova svih oblika energije, energenata i vode, prijedlog mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti zgrade, odnosno za poboljšanje energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski opravdane s proračunom perioda povrata investicija, - izrade završnog izvješća o provedenom energetskom pregledu s naznakom preporučenih mjera, predviđenim povratom investicije za pojedine mjere i izračunom smanjenja emisija stakleničkih plinova provedbom mjera i procijenjenom smanjenom potrošnjom energije, - izrade energetskih certifikata o energetskim svojstvima zgrada. Iz navedenih odredbi ugovora i ponude koja je sastavni dio ugovora ne proizlazi da su stranke ugovorile kako je tužitelj dužan dva puta izvršiti energetsko certificiranje objekata, odnosno i prije i poslije izvođenja građevinskih radova, jer to nije navedeno u niti jednoj odredbi ugovora i ponude. Ugovorom su ugovoreni radovi koje je tužitelj dužan izvesti te je čl. 3. ugovora ugovoreno da je planirani početak radova pet dana od uvođenja u posao. Stranke nisu ugovorile da će nakon toga tužitelj još jednom izvoditi energetsko certificiranje nakon izvođenja građevinskih radova. Stoga, time što nije izveo certificiranje i nakon izvođenja građevinskih radova, tužitelj nije povrijedio niti jednu odredbu ugovora o energetskom certificiranju složenih i jednostavnih građevina broj 02/2021. Iz zapisnika o primopredaji dokumentacije proizlazi da je tužitelj 30. studenog 2021. predao tuženiku dva tiskana primjerka energetskog certifikata – upravna zgrada, dva izvješća o energetskom pregledu građevine – upravna zgrada, dva tiskana primjerka energetskog certifikata – anex upravne zgrade, dva izvješća o energetskom pregledu građevine – anex upravne zgrade, te energetske certifikate i izvješća o energetskom pregledu zgrada u pdf formatu putem e -maila. Prema tome, tužitelj je izveo ugovorene radove za upravnu zgradu i anex upravne zgrade, a činjenica što nije izveo energetsko certificiranje i nakon izvođenja građevinskih radova na tim objektima nije odlučna jer stranke nisu ugovorile da bi tužitelj bio dužan još jednom izvesti energetsko certificiranje nakon izvođenja građevinskih radova. Stranke su u čl. 2. ugovora ugovorile cijenu u iznosu od 86.250,00 kn. Tuženik tijekom postupka ne osporava cijenu u iznosu od 50.000,00 kn koja se odnosi na upravnu zgradu i anex upravne zgrade. Stoga je sud utvrdio da cijena za taj dio iznosi 50.000,00 kn.

3. Tuženik u žalbi navodi kako sud nije pravilno cijenio činjenicu da je tuženik osporio da je usluga izvršena, a koju činjenicu tužitelj nije dokazao. Predmetna činjenica se lako mogla dokazati dostavom energetskih certifikata i elaborata (izvješća) za navodno obavljene poslove. Iako je osporeno obavljanje usluge, sud u točki 9. obrazloženja tvrdi da je jedino sporno je li trebalo izvesti certificiranje prije i poslije izvođenja radova, što jednostavno nije točno. Sporna je cijela usluga, kako je navedeno u prigovoru tuženika. Činjenicu da je usluga izvršena sud izvodi i obrazlaže u točki 14. obrazloženja, gdje se navodi da se iz zapisnika o primopredaji vidi da je tužitelj tuženiku predao certifikate i izvješća. Nije jasno kako je sud zaključio navedenu činjenicu kad primopredajni zapisnik nije potpisan od strane tuženika, a niti ovjeren njegovim pečatom, a tko je osoba koja se navodi u potpisu, izvjesni UE, tuženiku zaista nije poznato. Isto tako, tužitelj nikad nije dostavio predmetne certifikate i izvješća u sudski spis, već svoju tobože obavljenu uslugu dokazuje primopredajnim zapisnikom koji tuženik nije potpisao. Isto tako, da je tužitelj mogao, on bi sigurno iskoristio svoje pravo iz čl. 618. Zakona o obveznim odnosima (pravo retencije, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO), a koje pravo nije iskoristio jer ga nije mogao, a to jer niti ne posjeduje izvješća i certifikate koje je trebao napraviti. Nadalje, sud pogrešno utvrđuje da nije ugovoreno da se certificiranje treba obavljati nakon građevinskih radova. Naime, nije životno logično da netko ugovori i obavi energetsko certificiranje prije građevinskih radova. Dakle, prema stavu suda, netko bi energetski certificirao zgradu, pa po dobivanju certifikata išao obnoviti prozore, zidove, vrata, krov i time sam sebi „anulirao“ certifikat. Puno je logičnije obrazloženje da je to trebalo napraviti nakon obnove, što nije napravljeno niti je dokazano da je napravljeno. Logikom suda se apsolutno gubi smisao rada tužitelja i interesa tuženika koji je upravo iz razloga da ima obnovljenu i certificiranu zgradu išao sklopiti ugovor. Stoga je obrazloženje suda sadržano u točki 12. da nije ugovoreno certificiranje nakon obavljanja obnove u potpunosti životno nelogično. Jasno je da tužitelj nije izvršio djelo kako je ugovoreno, niti je to ičim dokazao, a kako je dužan po čl. 597. ZOO-a. Obrazloženje presude sadrži niz podataka o provedenim dokazima, ali iz obrazloženja presude se ne može zaključiti da je sud pravilno primijenio pravila o načinu utvrđivanja da li je određena činjenica dokazana propisana čl . 8. Zakona o parničnom postupku: „Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.“ . Ovakvo postupanje je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke, čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Stavovi suda o odlučnim činjenicama su kontradiktorni izvedenim dokazima, a svakako nisu osnovani. Traži naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 445,22 eura.

4. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio tuženikove žalbene navode. Traži naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 278,21 eura.

5. Žalba je osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 6.636,14 eura. Iz računa u spisu proizlazi da je tužitelj ispostavio račun broj 28/1/1 od 30. studenog 2021. kojim je tuženika pozvao platiti iznos od 50.000,00 kn (što sada iznosi 6.636,14 eura) po osnovi usluge izrade energetskih pregleda i energetskih certifikata za upravnu zgradu i anex upravne zgrade prema Ugovoru o energetskom certificiranju broj 02/2021 od 7. kolovoza 2021., kako to navodi prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude.

8. Tuženik je u jedinoj poduzetoj radnji tijekom prvostupanjskog postupka – prigovoru protiv rješenja o ovrsi, među ostalim, naveo da usluga nije izvršena u cijelosti jer je dogovor stranaka bio da se procjena energetske učinkovitosti zgrada izvrši i poslije građevinskih zahvata vezanih uz preuređenje prostora.

9. Stoga neosnovano i zakašnjelo tuženik navodi u žalbi da je „sporna cijela usluga, kako je navedeno u prigovoru tuženika“.

10. No, osnovano žalitelj navodi kako „nije životno logično da netko ugovori i obavi energetsko certificiranje prije građevinskih radova. Dakle, prema stavu suda, netko bi energetski certificirao zgradu, pa po dobivanju certifikata išao obnoviti prozore, zidove, vrata, krov i time sam sebi „anulirao“ certifikat. Puno je logičnije obrazloženje da je to trebalo napraviti nakon obnove (…). Logikom suda se apsolutno gubi smisao rada tužitelja i interesa tuženika koji je upravo iz razloga da ima obnovljenu i certificiranu zgradu išao sklopiti ugovor.“

11. Na osnovanost tih žalbenih navoda upućuje i činjenica da je u predmetnom Ugovoru o energetskom certificiranju naveden rok izvođenja radova od „3 mjeseca prema dinamici izvođača građevinskih radova“, jer to znači da je Ugovor o energetskom certificiranju pa tako i izrada energetskog certifikata bila vezana uz te građevinske radove (obnovu zgrada), kao i navodi samog tužitelja iz podneska od 23. siječnja 2025. da su upravna zgrada i anex upravne zgrade u trenutku izrade certifikata bili u stanju visoke dovršenosti, a što, u bitnom, tužitelj ponavlja i u odgovoru na žalbu navodima da su te zgrade u trenutku izvršenja usluge energetskog certificiranja bile podobne za energetsko certificiranje s obzirom na stanje svoje građevinske dovršenosti.

12. Zato je nepravilno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je tužitelj bio dužan izvršiti energetsko certificiranje (samo) prije izvođenja građevinskih radova na predmetnim objektima, a niti je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi obrazložio kada su izvedeni građevinski radovi na tim objektima.

13. Nadalje, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude citira sadržaj predmetnog Ugovora o energetskom certificiranju i ponude broj 055/21 te zaključuje da tuženik tijekom postupka ne osporava cijenu u iznosu od 50.000,00 kn koja se odnosi na upravnu zgradu i anex upravne zgrade. Iz stanja spisa i iz aplikacije e-Spis (a niti iz tužiteljevog podneska), međutim, ne proizlazi da su tuženiku dostavljeni tužiteljev podnesak od 23. siječnja 2025. i isprave priložene uz taj podnesak – ponuda broj 044/21, Ugovor o energetskom certificiranju broj 02/21, ponuda broj 055/21 i zapisnik o primopredaji. Shodno tome, tuženik se tijekom prvostupanjskog postupka nije mogao očitovati ni je li prihvatio ponudu broj 055/21 (što niti prvostupanjski sud ne navodi u obrazloženju pobijane presude), a niti osporiti cijenu u iznosu od 50.000,00 kn (iz te ponude) koja se odnosi na upravnu zgradu i anex upravne zgrade.

14. Zato se tuženik u žalbi osnovano poziva i na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a.

15. Stoga je, primjenom čl. 369. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u točki I. izreke.

16. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će dostaviti tuženiku tužiteljev podnesak od 23. siječnja 2025. i priložene isprave (listovi 57. do 68. spisa), nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku. Pritom će imati u vidu pravna shvaćanja ovoga suda sadržana u ovom obrazloženju.

17. Uputa iz točke II. izreke utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 3. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac