Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-532/2025-20

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Katarini Tonković Pigac, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Benjak, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika JŠ, zbog kaznenog djela članka 139. stavka 3. u svezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 191/17, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu KO-DO-463/2025-1 od 28. studenog 2025., nakon javne rasprave održane 31. srpnja 2026. u prisutnosti predstavnika Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu FŠ, okrivljenog osobno, dana 3. kolovoza 2026. objavio je i 31. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju člana 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 147/13, 152/14, 70/17, 126/19, 84/22, 36/24, 72/25, 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08) stavlja se van snage kazneni nalog ovog suda pod brojem K-532/2025-2 od 4. prosinca 2026.

II. okrivljenik JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin BŠ i IŠ, rođene J, rođen **.**.1945. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], umirovljenik, sa završenom srednjom školom, oženjen, otac troje djece, državljanin Republike Hrvatske, neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

dana 16. listopada 2025., oko 16,00 sati, u kući u mjestu [adresa], zbog neriješenih imovinskih odnosa s članovima obitelji OŠ, koji stanuju u njegovoj kući na navedenoj adresi, s ciljem zastrašivanja, BŠ, ŠŠ i mldb. ČŠ i OŠ, rekao da će svi umrijeti i da će bagerom na njih srušiti kuću i da će riješiti cijelu familiju,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njega usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema većem broju ljudi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom - opisano u članku 139. stavku 3. u svezi stavka 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.

III. Temeljem članka 139. stavka 3. KZ/11, okrivljenik JŠ

o s u đ u j e  s e

na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci,

te se temeljem članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11, prema okrivljeniku izriče

u v j e t n a o s u d a

tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

IV. Temeljem članka 148. stavka 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, okrivljenik je dužan na ime troškova paušala platiti novčani iznos od 100,00 eura (sto eura), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti i izvršnosti presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu okrivljeni JŠ optužen je za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode

– prijetnjom, opisano po članku 139. stavku 3. u vezi stavka 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.

2. Okrivljeni JŠ upitan da iznese očitovanje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret predmetnom optužnicom.

3. Tijekom dokaznog postupka na prijedlog obrane ispitane su na raspravi žrtve PŠ, BŠ i ČŠ, zatim pročitana je službena zabilješka o dojavi od 16. listopada 2025., zapisnik o ispitivanju osumnjičenika JŠ sukladno odredbama čl. 208.a ZKP/08 s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom od 17. listopada 2025., zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika JŠ s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom od 17. listopada 2025., zapisnik o ispitivanju svjedokinje žrtve BŠ od 7. studenoga 2025., zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve ŠŠ od 7. studenoga 2025. te izvod iz kaznene i prekršajne evidencije okrivljenika. Na završetku dokaznog postupka, sukladno članku 417.a stavak 5. ZKP/08, ispitan je okrivljeni JŠ.

3.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prisutni su izjavili da nemaju prijedloga za dopunu dokaznog postupka niti primjedbe na provedeni dokazni postupak.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući i analizirajući svaki dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti, ovaj sud nalazi dokazanim da je okrivljeni JŠ počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, a sve na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

5. Sud je utvrdio kao nesporno da je okrivljenik JŠ vlasnik kuće u kojoj kao podstanari borave članovi obitelji ŠŠ uz plaćanje iznosa od 55,00 eura, da je do događaja došlo u kući okrivljenika u nazočnosti svih četvero članova obitelji ŠŠ, da je između okrivljenika i ĆŠ došlo prvo do verbalnog, a potom i do fizičkog sukoba koji su spriječile supruga i kćer ĆŠ, da okrivljenik nije fizički ozlijedio niti udario bilo kojeg člana obitelji ĆŠ, da okrivljenik ne posjeduje bager, ne zna njime upravljati niti ima sredstava za angažiranje bagera, da je u parničnom postupku donesena pravomoćna presuda kojom je obitelj ĆŠ dužna iseliti se iz kuće najkasnije do 10. kolovoza 2026., te da je okrivljenik na temelju te presude dužan isplatiti iznos od 3.000,00 eura. Sud je utvrdio kao sporno je li okrivljenik izrekao prijetnju da će „bagerom srušiti kuću" s namjerom izazivanja straha ili se radilo o izjavi danoj u afektu i revoltu bez stvarne namjere izvršenja, je li ponašanje okrivljenika ostvarilo bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. KZ/11.

6. U obrani koju je iznosio na kraju dokaznog postupka okrivljeni JŠ u bitnome navodi isto kao i ranije prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika sukladno članku 208. a ZKP/08 odnosno prilikom dokazne radnje prvog ispitivanja okrivljenika , a to je da nikome nije prijetio, već da je došao u svoju kuću u kojoj kao podstanari besplatno žive članovi obitelji ĆŠ. Tvrdi da je bio najprije verbalno, a potom i fizički napadnut od ĆŠ, pri čemu su daljnji sukob spriječile njegova supruga i kćer. Okrivljenik dopušta mogućnost da je u afektu i revoltu zbog nemogućnosti iseljenja stanara izrekao riječi da će „bagerom srušiti kuću", no naglašava da takve namjere nema, da ne posjeduje bager, ne zna njime upravljati niti ima financijskih sredstava za takvo što. Ističe da je parnični postupak već pravomoćno riješen te da se obitelj ĆŠ mora iseliti iz kuće najkasnije do 10. kolovoza 2026., a da je on dužan isplatiti im iznos od 3.000,00 eura. Okrivljenik smatra da se cijeli kazneni postupak vodi iz osvete obitelji ĆŠ zbog iseljenja, a ne zbog postojanja stvarne prijetnje.

7. Prije davanja iskaza sud je sukladno članku 43.a ZKP/08 proveo pojedinačnu procjenu žrtava te je utvrdio kako postoji potreba za primjenom posebnih mjera zaštite pa su žrtve ŠŠ i BŠ ispitane na raspravi u sudnici bez prisustva okrivljenika u prisutnosti branitelja, na što je okrivljenik pristao te su mu odmah nakon njihovih iskazivanja pročitani iskazi žrtava. U svojim iskazima danim na raspravi 8. svibnja 2026. žrtve BŠ i ŠŠ, u bitnom suglasno iskazuju kao i u zapisniku od 7. studenog 2025., iskazu danom na policiji. Navode da 13 godina kao podstanari žive u kući okrivljenika u [adresa], na temelju Ugovora o najmu na neodređeno vrijeme ovjerenog kod javnog bilježnika, uz mjesečnu najamninu od 400,00 kuna, kasnije 55,00 eura, dok su sami podmirivali račune za struju, vodu i plin. Situacija se pogoršala nakon prekida izvanbračne veze između HŠ i sina okrivljenika, SŠ, nakon čega je okrivljenik počeo učestalo dolaziti, provocirati ih, vrijeđati i govoriti da će ih izbaciti na ulicu, uz obrazloženje da mu objekt treba za sina. Oko dva mjeseca prije događaja okrivljenik im je donio raskid Ugovora o najmu, koji nisu primili niti je bio poslan preporučeno, pa su ga ignorirali uz napomenu da će se iseli ti nakon što im isplati 3.465,93 eura za ulaganja u kuću, o čemu se vodi sudski spor. Svjedoci navode da su kupili kuću i čekaju realizaciju kredita, te da će se iseliti najkasnije sredinom studenoga 2025. Dana kritičnog događaja, sredinom listopada 2025., okrivljenik je došao na njihova vrata, ušao u kuću te počeo vikati da će razbiti prozore i vrata, zaprijetio riječima da će umrijeti, da će sa bagerom srušiti kuću, te da ga „boli kurac za malodobno dijete" i da će „riješiti cijelu familiju", što je kod n jih izazvalo strah za vlastite živote i živote djece, pa su podnijeli kaznene prijave i zvali policiju. Na raspravi su potvrdili da ostaju pri svojim iskazima, da se još uvijek boje okrivljenika, da spor za iseljenje nije završen, da se još nisu iselili jer nemaju gdje i čekaju novac koji im okrivljenik duguje, te da mjere opreza trebaju ostati na snazi do okončanja postupka jer strahuju od novih incidenata. BŠ je dodatno istaknula da suprug ima ugrađena dva stenta, da mu je tijekom događaja pozli lo te da je okrivljeni upoznat s njegovim zdravstvenim stanjem.

7.1. Prije davanja iskaza sud je sukladno članku 43.a ZKP/08 proveo pojedinačnu procjenu žrtve ČŠ te je utvrdio kako postoji potreba za primjenom posebnih mjera zaštite pa je žrtva ispitana putem video linka u sobi suda sa stručnom suradnicom. Na raspravi 31. srpnja 2026. u svom iskazu navodi da se sjeća kritičnog dana kada je učila biologiju jer je sljedeći dan imala ispit, te da je gospodin SŠ došao u njihovu kuću kao i često prije toga. Tog dana bio je vidno uzrujan i agresivan, vikao je te izrekao da će im polupati sve prozore i da će bagerom srušiti kuću na njih, što ju je jako uzrujalo, pa je majka zvala policiju, a nakon toga je došao inspektor. Na pitanje okrivljenika svjedokinja je odgovorila da nije točno da su sestra, mama i ona držale oca da ne naudi okrivljenom, te da tog kritičnog dana u to vrijeme sestra nije niti bila kod kuće.

8. Sud je, sagledavši sve izvedene dokaze – iskaze žrtava i okrivljenika te službene zabilješke o dojavi od 16. listopada 2025. utvrdio sljedeće.

8.1. Iskazi žrtava SŠ i BŠ te svjedokinje ČŠ međusobno su suglasni u bitnim elementima događaja. Svi su suglasni da je okrivljenik došao u kuću, da je bio vidno uzrujan i agresivan, te da je izrekao riječi da će „bagerom srušiti kuću" i da će im „polupati prozore i vrata". Žrtve su dosljedno iskazivali da su te riječi kod njih izazvale strah za vlastite živote i živote djece, što je potkrijepljeno činjenicom da su odmah zvali policiju. Svjedokinja je dodatno potvrdila da je okrivl jenik izrekao prijetnju da će „bagerom srušiti kuću na nas", što je u skladu s iskazima roditelja.

8.2. Okrivljenik u svojoj obrani ne osporava da je bio u kući i da je došlo do sukoba, ali negira da je ikome prijetio. Dopušta mogućnost da je u afektu izrekao riječi o bageru, no tvrdi da se radilo o revoltu bez stvarne namjere izvršenja. Okrivljenik ističe da ne posjeduje bager, ne zna njime upravljati niti ima sredstava za takvo što, što sud uzima u obzir pri ocjeni ozbiljnosti prijetnje. Međutim, sud naglašava da za postojanje kaznenog djela prijetnje nije nužno da prijetnja bude realno izvršiva, već da je dana s namjerom izazivanja straha.

8.3. Postoji određena proturječnost u dijelu tko je spriječio fizički sukob. Okrivljenik tvrdi da je bio napadnut od ĆŠ, a da su ga supruga i kćer zadržale. S druge strane, svjedokinja ČŠ iskazuje da tog dana sestra nije niti bila kod kuće, te da nisu držale oca da ne naudi okrivljenom. Ova proturječnost ide u prilog vjerodostojnosti iskaza oštećenika, jer svjedokinja precizira okolnosti koje mogu biti provjerene.

8.4. Na temelju svega navedenog, sud ocjenjuje da su iskazi oštećenika vjerodostojni, međusobno usklađeni i potkrijepljeni okolnostima slučaja. Iskaz okrivljenika, iako djelomično priznaje izrečene riječi u afektu, ne može poništiti utvrđenje da su te riječi kod oštećenika izazvale strah, što je bitno obilježje kaznenog djela prijetnje. Sud stoga nalazi da je dokazano da je okrivljenik izrekao prijetnju na način koji je kod oštećenika izazvao strah, čime su ostvarena bitna obilježja kaznenog djela iz članka 139. Kaznenog zakona.

9. Navedenim postupanjem okrivljenog ostvareni su svi objektivni elementi kaznenog djela prijetnje prema većem broju ljudi iz članka 139. stavka 3. KZ/11, jer je okrivljeni dana 16. listopada 2025., oko 16,00 sati, u kući u mjestu [adresa], zbog neriješenih imovinskih odnosa s članovima obitelji ČŠ, koji stanuju u njegovoj kući na navedenoj adresi, s ciljem zastrašivanja, BŠ, SŠ i mldb. ČŠ i OŠ, rekao da će svi umrijeti i da će bagerom na njih srušiti kuću i da će riješiti cijelu familiju, dok je u pogledu subjektivnog elementa utvrđeno da je postupao s oblikom krivnje koja se u kaznenom pravu zove izravna namjera, jer je bio svjestan svog djela i htio je njegovo počinjenje pri čemu njegova svijest o protupravnosti i ubrojivost nije dovedena u pitanje niti pak za njegovo postupanje postoje ispričavajući razlozi.

9.1. Bit prijetnje je znakovita najava predstojećeg zla, bilo općenitog, kao prijetnje u njenom osnovnom obliku, bilo točno navedenog, preciziranog. Nagovijest zla može biti izražena riječima, što je najčešće, ali i na druge načine, sugestivnim pokretima, slikama ili nekim drugim konkludentnim radnjama, prikladnim da kod žrtve izazovu osjećaj straha. Kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 postoji kada netko drugome prijeti da će napasti na njegov život ili tijelo, ili na život ili tijelo njemu bliske osobe, te time kod oštećenika izazove strah za vlastiti život, život bliske osobe ili tjelesni integritet. Bitno obilježje ovog kaznenog djela nije realna mogućnost izvršenja prijetnje, već subjektivni doživljaj straha kod oštećenika izazvan prijetnjom.

9.2. U konkretnom slučaju, okrivljenik JŠ izrekao je oštećenicima SŠ i BŠ, te njihovoj kćeri ČŠ, riječi da će „bagerom srušiti kuću na nas", da će im „polupati sve prozore i vrata", te da će „umrijeti" i „riješiti cijelu familiju". Ove riječi su izrečene u njihovoj kući, u nazočnosti malodobne djece, što dodatno pojačava intenzitet straha. Riječi okrivljenika da će oštećenici „umrijeti" i da će „srušiti kuću na nas" nedvojbeno predstavljaju prijetnju napadom na život i tijelo oštećenika i njihove djece. Činjenica da okrivljenik ne posjeduje bager niti ima sredstava za njegovo angažiranje ne isključuje postojanje prijetnje, jer za kvalifikaciju djela nije nužno da prijetnja bude realno izvršiva. Oštećenici su dosljedno iskazali da su riječi okrivljenika kod njih izazvale strah za vlastite živote i živote djece, što je potkrijepljeno činjenicom da su odmah zvali policiju. Svjedokinja ČŠ je iskazala da se osjećala „jako uzrujano" i da „nije lako kad vam netko kaže" takve riječi. Na raspravi su potvrdili da se još uvijek boje okrivljenika, što ukazuje na trajnost posljedica prijetnje.

9.3. Iako okrivljenik tvrdi da se radilo o afektu i revoltu bez stvarne namjere, sud ocjenjuje da je način na koji su prijetnje izrečene (vikom, u nazočnosti djece, uz riječi da ga „boli kurac za malodobno dijete") ukazivao na namjeru izazivanja straha, a ne tek na bezazleni izraz nezadovoljstva.

9.4. Okrivljenik u obrani ističe da je prijetnja dana u afektu, da nema bager niti sredstava za takvo što, te da se radi o osveti oštećenika zbog iseljenja. Sud prihvaća da je između stranaka postojao dugotrajni sukob oko iseljenja i naknade štete, te je među strankama nesporno postojanje parničnog postupka radi iseljenja te pravomoćne odluke prema kojoj su žrtve dužne najkasnije do 10. kolovoza 2026. iseliti iz nekretnine okrivljenika, a on je dužan njima isplatiti iznos od 3.000,00 eura. Međutim, postojanje spora oko iseljenja ne isključuje kaznenu odgovornost za prijetnju, već može biti relevantno pri odmjeravanju kazne. Činjenica da okrivljenik ne posjeduje bager niti zna njime upravljati ne isključuje postojanje kaznenog djela, jer je za kvalifikaciju prijetnje dovoljno da je prijetnja dana na način koji može izazvati strah, bez obzira na realnu mogućnost izvršenja.

9.5. Na temelju svega navedenog, sud nalazi da su u konkretnom slučaju ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. KZ/11. Okrivljenik je izrekao prijetnju napadom na život i tijelo oštećenika i njihove djece, čime je kod njih izazvao strah, što je potvrđeno njihovim dosljednim iskazima i reakcijom (poziv policiji). Obrana okrivljenika da se radilo o afektu ne isključuje kaznenu odgovornost, jer je namjera izazivanja straha utvrđena na temelju načina i konteksta u kojem su prijetnje izrečene.

10. Prema članku 139. stavku 3. KZ/11, kvalificirani oblik kaznenog djela prijetnje postoji kada je prijetnja dana prema većem broju ljudi. Ovaj oblik predstavlja težu inačicu osnovnog djela iz stavka 2., jer prijetnja upućena većem broju osoba izaziva širi osjećaj nesigurnosti i ugroženosti, te ima veći društveni štetni potencijal. Pod pojmom „veći broj ljudi" u smislu ovog kaznenog djela razumijeva se prijetnja upućena najmanje trima osobama istovremeno ili u neposrednoj vremenskoj povezanosti. Ne radi se o apstraktnom pojmu, već o konkretnom broju od najmanje tri osobe koje su bile izložene prijetnji. Prijetnja može biti dana istovremeno većem broju ljudi (npr. u istoj prostoriji) ili u neposrednoj vremenskoj povezanosti (npr. u kratkom vremenskom razmaku istim osobama). Bitno je da prijetnja obuhvaća više osoba kao ciljane subjekte.

10.1. U konkretnom slučaju, okrivljenik je prijetnje izrekao u kući oštećenika, u nazočnosti ŠŠ (otac), BŠ (majka), ČŠ (kći), OŠ (malodobna kći). Okrivljenik je izrekao riječi da će „bagerom srušiti kuću na nas", da će „umrijeti", da će „riješiti cijelu familiju", te da ga „boli kurac za malodobno dijete". Ove prijetnje su bile upućene istovremeno svim nazočnim članovima obitelji OŠ, što znači da je prijetnja dana prema četiri osobe. Sud utvrđuje da su u konkretnom slučaju ostvareni elementi kvalifikatornog oblika prijetnje prema većem broju ljudi, jer prijetnja je bila upućena četirima osobama (ŠŠ, BŠ, ČŠ i OŠ). Prijetnja je izrečena istovremeno, u istoj prostoriji, u nazočnosti svih članova obitelji. Riječi „srušiti kuću na nas" i „riješiti cijelu familiju" nedvojbeno obuhvaćaju sve nazočne osobe te je ista izazvala strah kod svih oštećenika, što je potvrđeno njihovim iskazima.

10.2. Kvalificirani oblik prijetnje prema većem broju ljudi povlači strožu kaznu od osnovnog oblika. Dok se za osnovni oblik prijetnje (stavak 2.) propisuje kazna zatvora do tri godine, za kvalificirani oblik (stavak 3.) propisuje se kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Ova razlika u kaznenom rasponu odražava veću društvenu opasnost djela kada je prijetnja upućena većem broju osoba.

10.3. Na temelju svega navedenog, sud nalazi da je u konkretnom slučaju ostvaren kvalificirani oblik kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11, jer je okrivljenik prijetnje izrekao prema četiri osobe istovremeno, čime je ostvaren element „većeg broja ljudi" kao kvalificirane okolnosti koja povlači strožu kaznenu odgovornost.

11. Nakon što je, a po iznijetoj analizi izvedenih dokaza, utvrdio da je okrivljeni počinio inkriminirano kazneno djelo na način kako je to opisano u izreci presude, sud je pristupio odabiru vrste i mjere kazne kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja.

11.1. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je sukladno članku 47. KZ/11 primijenio opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, a cijeneći pritom sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imov inske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela i odnos prema žrtvama.

11.2. Tako je prilikom odabira vrste i visine kazne sud imao na umu da je okrivljenik oženjen, otac troje djece, umirovljenik u 81 godini života, s mirovinom od oko 600,00 eura i vlasnik kuće na adresi stanovanja, ima status hrvatskog branitelja te je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, ne vodi se drugi kazneni postupak. Okrivljenik je žrtvama dao svoju nekretninu u najam za simboličan iznos i bio je u parničnom postupku radi iseljenja iz iste jer se žrtve nisu dobrovoljno htjele iseliti iz njegove nekretnine. Prilikom odmjeravanja kazne sud je dužan imati na umu cjelokupan život okirvljenog, odnosno kako onaj prije, tako i onaj nakon počinjenja djela. Iznesene okolnosti predstavljaju okrivljenikove osobne, obiteljske te imovinske prilike koje je sud dužan imati na umu prilikom odmjeravanja kazne, a koje sve prethodno iznesene okolnosti je sud odmjeravajući kaznu okrivljenom ocijenio olakotnim.

11.3. Okrivljeni je, a prema izvatku iz prekršajne i kaznene evidencije, prije i nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela neosuđivan. Sud nije našao otegotne okolnosti na strani okrivljenika.

11.4. Slijedom utvrđenih okolnosti odlučnih za odmjeravanje kazne (uključujući točke 10. do 10.3. obrazloženja) sud je okrivljenom za počinjeno kazneno djelo prijetnje na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11, za koje je propisana kazna od 6 mjeseci do 5 godina, utvrdio kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci time da se temeljem članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11, prema okrivljeniku izriče uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo, što je prikladno da ostvari svrhu kažnjavanja odnosno da korektivno utječe na okrivljenog da se kloni protupravnog postupanja, no i da izrazi društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utječe i na sve građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

12. Odlučujući o trošku postupka, okrivljeniku JŠ na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08 nalaže se platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 € (sto eura), u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, dok se isti temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08 u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 jer bi u suprotnom bila ugrožena egzistencija okrivljenika i osoba koje je on dužan po zakonu uzdržavati.

13. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu, 3. kolovoza 2026.

Sutkinja

Katarina Tonković Pigac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna.

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, na broj KO-DO-463/2025

2. Okr. JŠ, [adresa],

3. Ošt. ČŠ, Ključ, [adresa]

4. Ošt. BŠ, [adresa]

5. Ošt. ŠŠ, Ključ, [adresa]