Broj: Ppž-4769/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. HR, zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11. i 114/22), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje Split, podnesene protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu, broj: Pp-15182/2022-9 od 28. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 31. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje Split, i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. HR na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), oslobođen je optužbe zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, u nedostatku dokaza te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude je tužitelj pravodobno podnio žalbu pobijajući presudu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio da nisu počinjene povrede na koje ukazuje žalitelj.
5. Tužitelj smatra da je prvostupanjski sud preuranjeno donio oslobađajuću presudu a da prethodno nije iscrpio sve zakonske mogućnosti te ispitao druge ili drugog policijskog službenika kao mogućeg svjedoka, a s obzirnom na to da se jedan svjedok policijski službenik nije odazvao na glavnu raspravu, za kojeg je sud mogao odrediti i prisilno dovođenje. Dalje u bitnome u žalbi ističe da je sud trebao od tužitelja tražiti i dopunu službene zabilješke o postupanju, umjesto da sam procjenjuje tko je i kako pokušao ostvariti protupravnu imovinsku korist te zašto je netko pritom zvao policiju. U žalbi tužitelj navodi i da je okrivljenik više puta procesuiran zbog istovrsnog prekršaja, te ističe da je bila očekivana obrana okrivljenika da poriče prekršaj. Smatra nejasnim i proturječnim odluku o oduzimanju predmeta od okrivljenika.
6. Međutim, suprotno prigovorima tužitelja, prvostupanjski sud je na temelju raspoloživih dokaza, prije svega obrane okrivljenika koji decidirano poriče prekršaj, opisujući da on nije posjedovao pirotehničko sredstvo prilikom putovanja na utakmicu, odnosno, nije ga on odbacio od sebe već mu je policijska službenica isto predočila, o čemu on nije imao nikakvih saznanja te se želi s njom suočiti pred sudom, ispravno zaključio kako nema dovoljno dokaza da bi okrivljenik prilikom putovanja na nogometnu utakmicu posjedovao jednu tzv. bengalku i time počinio prekršaj iz čl. 39. st. 1. t. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. Naime, s obzirom da se policijska službenica UR, uredno pozvana, dva puta nije odazvala na sudske pozive radi ispitivanja, da u spisu nema službene bilješke sastavljene o činjenicama i okolnostima utvrđenim prilikom poduzimanja pojedinih radnji policije u smislu čl. 158. st. 4. u vezi sa st. 3. PZ-a niti o neposrednom opažanju prekršaja u smislu čl. 158. st. 5. PZ-a, niti drugog Izvješća o postupanje, ne može se isključiti kao vjerodostojna obrana okrivljenika da on nije posjedovao navedeno pirotehničko sredstvo.
6.1. Potrebno je istaknuti da „Obrazac za privedene osobe – nogometna utakmica Hajduk – Dinamo, 21.10.2022. god.“ koji prileži spisu, po ocjeni ovog sudskog vijeća nije valjani dokaz u prekršajnom postupku jer predstavlja tipizirani formular u kojem se nalaze podaci o postupanju policije prema privedenoj osobi i ispunjava se prema danim rubrikama i frazama za konkretni događaj te se radi o internom policijskom obrascu koji ne može imati status materijalnog dokaza. Naprotiv, službena bilješka o činjenicama i okolnostima koje je policijski službenik opažao, ako je pravilno sastavljena, izričito je valjani dokaz u prekršajnom postupku sukladno odredbi čl. 158. st. 5. PZ-a, koja je međutim izostala u ovom prekršajnom predmetu.
6.2. U odnosu na žalbeni navod da je prvostupanjski sud trebao tražiti dopunu optužnog prijedloga u vidu traženja nadopune službene bilješke, potrebno je istaknuti da je službena bilješka dio prikupljanja dokaza o počinitelju i prekršaju koje sastavlja ovlaštena osoba tužitelja te ju dakle tužitelj može (i ne mora) sastaviti u svrhu lakšeg omogućavanja sudu dokazivanja prekršaja. Budući da službena bilješka nije sadržaj optužnog prijedloga u smislu čl. 160. st. 2. PZ-a, prvostupanjski sud nije mogao tražiti nadopunu optužnog prijedloga dostavom podatka u smislu čl. 161. st. 3. PZ-a. Nadalje, budući da službena zabilješka prema stanju spisa nije niti sastavljena niti je, ako je i sastavljena, dostavljena uz optužni prijedlog, niti je tužitelj u optužnom prijedlogu predložio izvođenje dokaza uvidom u službenu zabilješku (koje nema u spisu), a niti je tužitelj tijekom postupka, iako pozvan, pristupio na zakazano provođenje dokaza pred sudom radi eventualnog predlaganja dokaza ili očitovanja na izvedene dokaze, prvostupanjski sud nije niti imao na raspolaganju dokaze kojima bi mogao utvrđivati krivnju okrivljenika.
6.3. Nije osnovan navod žalbe da je sud trebao odrediti dovođenje policijske službenice UR kao svjedokinje budući da se sukladno čl. 129. st. 5. PZ-a, protiv pripadnika policije (bilo okrivljenika bilo svjedoka) u pravilu ne izdaje dovedbeni nalog, odnosno, u iznimno opravdanim slučajevima. Ako se uzme u obzir moguća okrivljenikova obrana da nije posjedovao pirotehničko sredstvo te snaga jedinog materijalnog dokaza – potvrde o privremenom oduzimanju predmeta – „bengalke“ od okrivljenika, kao i kvaliteta „Obrasca za privedene osobe“, prvostupanjski sud nije mogao s potpunom sigurnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti u optužnom prijedlogu. Prihvaćajući pravilnim zaključak prvostupanjskog suda i ovaj sud smatra da nije potrebno eventualno ispitivanje drugog policijskog službenika (navedenog samo u „Obrascu o postupanju“) budući da iz obrane okrivljenika proizlazi da je u konkretnoj situaciji prema njemu uredovala samo policijska službenica UR (koja mu je pokazala „bengalku“ i pitala je li njegova), pa nije došlo do manjkavog ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga se ne može zaključiti s dovoljnim stupnjem izvjesnosti (a to je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica potreban za osuđujuću presudu), da bi okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.
6.4. Za osuđujuću presudu potrebno je s potpunom sigurnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti te se odluka o krivnji može temeljiti samo na činjenicama koje su nedvojbeno dokazane. Odlučne činjenice je sud dužan pouzdano utvrditi u svom postojanju odnosno nepostojanju, a za slučaj dvojbe dužan ih je presudom riješiti na način koji je povoljniji za okrivljenika, što je u predmetnoj situaciji i učinio. Stoga su neosnovani navodi žalbe u kojima tužitelj ističe da činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno.
7. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 31. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
