Broj: Ppž-2732/2024
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. LA, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Šibenik, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: 52. Pp-5226/2023-3 od 16. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 31. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Šibenik, a po službenoj dužnosti se ukida pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. LA, na temelju odredbe čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), oslobođen je optužbe zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i dostaviti sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je bespredmetna.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je po službenoj dužnosti utvrdio da je u prvostupanjskom postupku povrijeđena odredba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ-a.
5. Naime, prvostupanjski je sud rješavajući u stadiju prethodnog ispitivanja optužnog prijedloga, donio presudu kojom se okr. LA oslobađa optužbe za djelo koje mu je stavljeno na teret, budući da se po stavu prvostupanjskog suda, ponašanje okrivljenika nije dogodilo na javnom mjestu jer je u činjeničnom opisu naznačena samo „anagrafska oznaka ali ne i da je to mjesto javno mjesto“.
5.1. Međutim, iz činjeničnog opisa optužnog prijedloga proizlazi da se ponašanje koje se okrivljeniku stavlja na teret - vikanje pogrdnim izrazima, dogodilo „u Šibeniku, ulica Trtarska kbr. 3“, iz čega je jasno da se isto dogodilo na javnom mjestu, u sudskoj praksi i pravnoj teoriji nazvano neograničeno otvoreno javno mjesto, dakle u ulici koja predstavlja javno mjesto na koje svatko može pristupiti u bilo koje doba tako da ponašanje može vidjeti ili čuti neograničen broj osoba neovisno o tome je li to doista netko čuo ili vidio. Stoga je nejasno na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio da se događaj nije zbio ili reflektirao na javnom mjestu, budući da je naprijed opisanim mjestom, ostvareno jedno od bitnih zakonskih obilježja prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
5.2. Slijedom navedenog je pogrešna ocjena prvostupanjskog suda da djelo iz činjeničnog opisa nije prekršaj, te je time prvostupanjski sud povrijedio materijalno prekršajno pravo primijenivši odredbu čl. 161. st. 6. PZ-a i oslobodivši okrivljenika optužbe jer optužni prijedlog nije podoban za postupanje.
5.3. Nadalje, pogrešno je prvostupanjski sud ocijenio i da zbog toga što u činjeničnom opisu prekršaja nije navedeno da je naznačeno mjesto, javno mjesto, djelo nije prekršaj. Naime, odredbom čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira se sankcionira onaj tko na javnom mjestu viče, svađa, tuče se ili na drugi način remeti javni red i mir, slijedom čega je odlučna činjenica koja čini biće tog prekršaja, između ostalog i javnost mjesta. Ta odlučna činjenica doista mora biti naznačena u činjeničnom opisu prekršaja, ali ne nužno i sam zakonski opis prekršaja „na javnom mjestu“. Zakonski opis nekog prekršajnog djela je pravno kvalificiranje prekršaja i podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće tog prekršaja, što znači da sve odlučne činjenice, u konkretnom slučaju javno mjesto, moraju biti naznačene u činjeničnom opisu prekršaja, ali ne nužno i sam taj zakonski opis prekršaja. Kako je dakle javnost mjesta dostatno naznačena opisom da se djelo dogodilo „u Šibeniku, ulica Trtarska kbr. 3“, dakle na tzv. neograničeno otvorenom javnom mjestu, nema nikakve dvojbe da opisano ponašanje ima i naznaku javnog mjesta kao jednog od bitnih obilježja predmetnog prekršaja.
6. Slijedom iznesenog je trebalo u povodu žalbe tužitelja, pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prekršajnog prava, ukinuti presudu i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će provesti sve dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, nakon čega će pravilnom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
7. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 31. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
