Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-8889/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. SS, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Makarska, podnesene protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, broj: Pp-1750/2022-9 od 2. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 31. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Makarska i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. SS je na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), oslobođena optužbe zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, a u nedostatku dokaza te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude je tužitelj pravodobno podnio žalbu pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu i vratiti na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio da nisu počinjene povrede na koje ukazuje žalitelj.
5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tužitelj u žalbi ističe da nije postojala nikakva dvojba u pogledu postojanja ili ne postojanja odlučnih činjenica te je jasno da je okrivljenica vikala i svađala se na javnom mjestu zbog narušenih međuljudskih odnosa zbog čega je i pozvana policija.
6. Međutim, po ocjeni ovog sudskog vijeća, suprotno prigovorima tužitelja, prvostupanjski sud je, na temelju potpune i pravilne ocjene svih provedenih dokaza, ispravno zaključio kako nije s potpunom sigurnošću utvrđeno da bi okrivljenica vikala na javnom mjestu riječima navedenim u izreci presude, čime bi počinila prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
1. Prije svega treba navesti da iz dokaznog postupka proizlazi da okr. SS decidirano poriče prekršaj za koji se tereti dok ju ispitana svjedokinja CS tereti da je vikala na nju, a svjedok PS, okrivljeničin suprug je izjavio da okrivljenica uopće nije vikala već je samo zamolila CS da ih pusti na miru na što je CS počela vikati na okrivljenicu, a sve zbog neriješenih imovinskih pitanja. Nadalje, prvostupanjski je sud nakon iscrpnih iskaza sudionika događaja zaključio da su odnosi između obitelji okr. SS i obitelji CS duboko narušeni zbog postojećih imovinskopravnih sporova, te je iskaze svjedoka ocijenio pristranima i zbog doga ih nije smatra vjerodostojnim. Na temelju ovakvo suprotstavljenih iskaza svjedoka i okrivljenice, i po ocjeni ovog sudskog vijeća prvostupanjski sud nije mogao s potpunom sigurnošću utvrditi da se okrivljenica ponašala na način kako joj je stavljeno na teret optužnim prijedlogom.
2. Stoga, imajući u vidu iznesene razloge iz pobijane presude te ocjenjenu kvalitetu iskaza svjedoka CS i PS kao i poricanje prekršaja od strane okrivljenice, po ocjeni ovog sudskog vijeća, a bez postojanja relevantnih dokaza, nije se moglo zaključiti s dovoljnim stupnjem izvjesnosti (a to je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica potreban za osuđujuću presudu), da bi okrivljenica doista počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret. Za istaknuti je da je za osuđujuću presudu potrebno s potpunom sigurnošću utvrditi da je okrivljenica počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret te se odluka o krivnji može temeljiti samo na činjenicama koje su nedvojbeno dokazane. Odlučne činjenice je sud dužan pouzdano utvrditi u svom postojanju odnosno nepostojanju, a za slučaj dvojbe dužan ih je presudom riješiti na način koji je povoljniji za okrivljenike, što je u predmetnoj situaciji i učinio.
7. Slijedom iznesenog su neosnovani navodi žalbe u kojima tužitelj ističe da činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrđeno te daje vlastitu ocjenu izvedenog dokaznog postupka, procjenjujući dokaze na način da ih tumači drugačije od ocijene prvostupanjskog suda, a koju ovaj sud drži pravilnom.
8. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 31. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu, braniteljicu i tužitelja.
