Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. JR, zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Policijske postaje Vukovar, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, broj: Pp-958/2022-4 od 10. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 31. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Policijske postaje Vukovar, ukida pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. JR, na temelju odredbe čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), oslobođen je od optužbe zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući okrivljenika proglasiti krivim.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, na što žalbom opravdano ukazuje žalitelj.
5. Naime, prvostupanjski je sud donio presudu kojom se okr. JR oslobađa optužbe za djelo koje mu je stavljeno na teret, iz razloga što nije s nedvojbenom sigurnošću dokazano da bi okrivljenik počinio terećeni prekršaj, a predloženi svjedok policijski službenik LR koji je uredno pozvan na glavnu raspravu zakazanu za 30. rujna 2024., nije se odazvao niti je izostanak opravdao, kao i tužitelj. Smatra da nije bilo ekonomično prisilno privesti policijskog službenika na glavnu raspravu, dok izostanak tužitelja s glavne rasprave ukazuje na izostanak interesa za vođenje prekršajnog postupka budući da njegov posao ne bi trebao prestati samim izdavanjem prekršajnog naloga, već se nastaviti i u cilju daljnjeg progona okrivljenika. Budući da okrivljenik poriče prekršaj, a drugih dokaza u spisu nema, odlučio je u nedostatku dokaza osloboditi istoga optužbe.
5.1. Tužitelj u žalbi ističe da se navedeni policijski službenik nije odazvao pozivu jer se nalazio na bolovanju, te smatra da je prvostupanjski sud trebao ponoviti poziv za tog svjedoka, zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.
5.2. Po ocjeni ovog sudskog vijeća se ne mogu prihvatiti razlozi nedostatka dokaza kao razlozi donošenja oslobađajuće presude jer se svjedok policijski službenik LR nije odazvao na jedan sudski poziv za glavnu raspravu (održanu 30. rujna 2024.), a drugih dokaza nije bilo. Kada se uzme u obzir obrana okrivljenika u kojoj je izjavio da se navedenim riječima nije obratio policijskom službeniku koji je uredovao predmetne zgode razvlačeći službenu traku, već okupljenim građanima revoltiran time što nadležni nisu sve poduzeli kako bi se spriječila ugroza ljudi na tom dijelu ceste, dakle, da su ipak navedene riječi (psovka) izrečene od strane okrivljenika, tada je prvostupanjski sud olako ocijenio okrivljenikovu obranu istinitom, bez ijednog potkrepljujućeg dokaza.
5.3. Naime, u smislu odredbe čl. 88. st. 1. PZ-a, prvostupanjski sud ima aktivnu obvezu prikupljanja i izvođenja dokaza koje smatra relevantnim, budući da je u prekršajnom postupku osim optužnog (akuzatornog) načela prema kojem je teret dokaza na tužitelju, zastupljeno i istražno (inkvizitorno) načelo prema kojem sud izvodi dokaze i po službenoj dužnosti. To je vidljivo kroz obavezu suda da s jednakom pažnjom utvrđuje činjenice koje okrivljeniku idu u korist, ali i one koje mu idu na štetu. Dakle, dužnost je suda da tijekom čitavog trajanja prekršajnog postupka, pri čemu treba imati na umu da prema čl. 13. st. 1. PZ-a zastara prekršajnog progona u konkretnom slučaju nastupa protekom četiri godine od počinjenja prekršaja, izvodi sve dokaze koje smatra važnim u svrhu utvrđivanja svih relevantnih činjenica, ali i dokaze koje stranke (pa tako i tužitelj) nisu predložile.
5.4. Stoga je radi potpunog i pravilnog utvrđenja svih relevantnih činjenica, bilo nužno ustrajati u pozivanju predmetnog policijskog službenika na glavnu raspravu, kao i provjeriti navode obrane utvrđivanjem identiteta očevidaca (20-ak građana) i njihovim ispitivanje te je po ocjeni ovog sudskog vijeća prvostupanjski sud preuranjeno zaključio da se odlučne činjenice nisu mogle utvrditi u postupku zbog nedostatka dokaza. Potrebno je istaknuti i da prvostupanjski sud nije niti došao u poziciju da bi bio u dvojbi u pogledu odlučnih činjenica pa da bi trebao primijeniti pravilo „in dubio pro reo“, budući da nije izveo raspoložive dokaze (ispitivanje policijskog službenika i očevidaca događaja), smatrajući da nema dokaza u spisu. Navedeno olako odustajanje od za sada ključnog dokaza, imalo je za posljedicu manjkavo, a posljedično tome i pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
6. Slijedom navedenog, trebalo je prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti presudu i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će provesti sve dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, nakon čega će pravilnom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
7. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 31. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vukovaru u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
