REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1437/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja O.T.K. d.o.o. Škrljevo, Škrljevo 49, OIB 95408083998, kojeg zastupa punomoćnik Željka Mrdeža, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika OPATIJA-GRADNJA d.o.o. Matulji, Frlanska cesta 3, OIB 23286023165, kojeg zastupa punomoćnik Frane Dobrović, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-409/2021-42 od 13. veljače 2026., 31. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-409/2021-42 od 13. veljače 2026. u točki I. i dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 1.750,00 eura.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-409/2021-42 od 13. veljače 2026. ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vesne Šeškar iz Čavli poslovni broj Ovrv-9/2021 od 14. travnja 2021. kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 2.422,61 eura sa zateznim kamatama od 11. ožujka 2021. do isplate, kao i da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 33,18 eura sa zateznim kamatama od 14. travnja 2021. do isplate i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke), te naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 1.750,00 eura u roku petnaest dana, dok je u preostalom dijelu tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

2. Tužitelj je protiv presude izjavio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 6. i 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. Iz sadržaja žalbe jasno je da tužitelj pobija presudu u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen i njemu naloženo da tuženiku nadoknadi parnične troškove.

3. U žalbi u bitnom navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je prvostupanjski sud odbio njegov prijedlog za izvođenje novog vještačenja iako vještak nije odgovorio na njegove primjedbe na nalaz i mišljenje, a tužbeni zahtjev odbijen je zato što tužitelj nije dokazao činjenične navode. U prilog tome tvrdi da je razliku u iskopu moguće utvrditi zato što kubikaža materijala koji je odvezen i kubikaža materijala koji je nasut, a koje je tuženik priznao i platio, odgovara kubikaži stvarnog iskopa na koju se odnosi račun čije je plaćanje predmet ovog postupka. Smatra da nalaz i mišljenje vještaka Jasminke Lilić prvostupanjski sud nije pravilno cijenio i time je postupio suprotno odredbi članka 8., kao i članku 338. stavku 4. Zakona o parničnom postupku, prekršeno je njegovo pravo na pravično suđenje jer mu je na taj način onemogućen pristup sudu, te tvrdi da nema nijednog razloga iz kojeg je sud mogao osnovano zaključiti kako građevinskim vještačenjem ne bi mogao utvrditi izvedene radove. Dalje navodi kako je neprovođenjem predloženog dokaza činjenično stanje pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno i povrijeđeno pravilo jednakosti oružja, zajamčeno člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudski prava i temeljnih sloboda, kao i temeljna načela parničnog postupka o slobodnoj ocjeni dokaza i stranačke istine.

4. U odnosu na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava tvrdi da je na odnos među strankama trebalo primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima o ugovoru o građenju i Posebnih uzanci o građenju, jer je riječ o naknadnim radovima koji su izvedeni na zahtjev tuženika kao naručitelja, da je svoje ugovorne obveze tužitelj ispunio, pa je time otklonjen nedostatak pisane forme ugovora. Poziva se i na pravila Zakona o obveznim odnosima o dužnosti ispunjavanja obveza u ugovornom odnosu. Predlaže da žalbeni sud preinači pobijanu presudu ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

6. Žalba je neosnovana.

7. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

8. Predmet spora je plaćanje iznosa od 2.422,61 eura na temelju računa broj 016-1-1/2021 od 10. ožujka 2021. koji je tužitelj izdao tuženiku na ime razlike u stvarno izvedenim radovima iskopa i priznatom iznosu odvoza i povrata nasipa iza zida, koji je plaćen na temelju računa broj 007-1-1/2021 od 28. veljače 2021.

9. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako među strankama nije bilo prijeporno da su stranke dogovorile sanaciju kamenog potpornog zida u mjestu Matulji, prema ponudi tužitelja broj 012-1-1/2021 od 18. siječnja 2021., plaćanje po jediničnim cijenama i da će se obračun izvršiti prema stvarno izvedenim količinama. Također, nije bilo prijeporno da je građevinska knjiga potpisana po obje strane, da za predmetno gradilište nije bio imenovan nadzorni inženjer, kao i da je tuženik platio račun broj 007-1-1/2021 od 28. veljače 2021. Radi utvrđivanja razlike u količinama iskopa obračunatih po plaćenom računu i stvarne količine izvedenih radova iskopa koja je među strankama bila sporna i na koju se odnosi predmetni račun, prvostupanjski sud je izveo dokaze saslušanjem svjedoka i stranaka, te građevinskim vještačenjem i ocjenom tih dokaza zaključio da se ne može sa sigurnošću utvrditi ukupna količina iskopa, a time ni razlika između količine priznatih radova iskopa i po tužitelju stvarno izvedene količine radova iskopa obračunatih spornim računom, zato što su radovi u potpunosti dovršeni odnosno da je zid u potpunosti saniran (zatvoren) i nije moguće utvrditi dubinu iskopanog materijala iza zida. Stoga je platni nalog ukinut u cijelosti i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

10. Tužbeni zahtjev odnosi se na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 6.630,00 eura pa je riječ o sporu male vrijednosti (članci 458. i 502. ZPP -a), a u tim sporovima presuda ili rješenje kojim se završava spor može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Dakle, presuda se ne može pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP -a, pa taj žalbeni razlog na koji žalitelj ukazuje pozivanjem na nepostupanje suda po odredbama članaka 8. i 338. stavka 4. ZPP-a, nije ispitivan u ovom žalbenom postupku.

11. Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer, suprotno onom što tvrdi žalitelj, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu proturječni sadržaju izvedenih dokaza i nema nikakvih nedostatka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Presuda je jasno i razumljivo obrazložena navođenjem odlučnih činjenica koje je sud utvrđivao, koje je dokaze izvodio, kako ih je cijenio i zašto na temelju njih nije mogao sa sigurnošću utvrditi istinitost tužiteljevih navoda na kojima zasniva tužbeni zahtjev.

12. U prilog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a žalitelj se poziva na odbijanje njegovog dokaznog prijedloga za izvođenje novog vještačenja po drugom vještaku. To je ujedno i razlog zbog kojeg žalitelj tvrdi da su mu povrijeđena ustavna i konvencijska prava na pristup sudu i jednakosti oružja. Međutim, pri tome zanemaruje da je u ovoj pravnoj stvari sud proveo dokaz uviđajem uz sudjelovanje građevinskog vještaka i da je vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju, odgovoru na tuženikove prigovore i usmeno na raspravi, jasno iskazao svoje stručno mišljenje da se količina iskopa ne može utvrditi, jer su radovi dovršeni i ne može se utvrditi obujam iskopa koji je ostao iza potpornog zida. Novo vještačenje po drugom vještaku provodi se onda kada u mišljenju vještaka ima proturječnosti ili nedostatka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, koji se nisu mogli otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka (članak 261. stavak 3. ZPP-a). Provođenje novog vještačenja samo zato što tužitelj tvrdi suprotno od mišljenja vještaka, bilo bi suprotno pravilima parničnog postupku o izvođenju toga dokaza i načelu ekonomičnosti.

13. Presuda u sporu male vrijednosti ne može se pobijati zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji je po tvrdnjama žalitelja ostvaren zbog neprovođenja novog vještačenja, pa drugostupanjski sud ne može ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, jer je člankom 467. stavkom 2. ZPP-a propisano da se u tim sporovima ne primjenjuje odredba članka 370. ZPP-a.

14. Pitanje je li u ovoj pravnoj stvari riječ o ugovoru o djelu iz članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), kako smatra prvostupanjski sud ili ugovoru o građenju iz članka 620. ZOO-a, kako tvrdi tužitelj, i u žalbi opširno obrazlaže svoje stajalište o tome, nije odlučno u ovoj pravnoj stvari. Naime, pozivanje tužitelja na pravila o naknadnim radovima ne mogu se primijeniti u ovoj pravnoj stvari jer tužitelj nije uspio dokazati veću količinu radova iskopa od onih koje je obračunao računom broj 007 -1- 1/2021 od 28. veljače 2021. i koje je tuženik platio.

15. U odnosu na žalbu protiv odluke o troškovima postupka, valja istaknuti kako tužitelj nije naveo određene razloge zbog kojih smatra da je ta odluka pogrešna nego taj dio presude pobija samo zbog odluke o glavnoj stvari. Stoga u ovom žalbenom postupku nije ispitivano je li donesena pravilnom primjenom materijalnog prava u skladu s odredbom članka 365. stavka 2. ZPP-a.

16. Kako ne postoje dopušteni žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj, a ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Zagreb, 31. srpnja 2026.

Sudac

Lenka Ćorić