Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. OG, zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, Policijske postaje Bjelovar, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 24. Pp-3541/2023 od 19. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 31. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, Policijske postaje Bjelovar, ukida pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. OG, na temelju odredbe čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), oslobođen je optužbe zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje u kojem će se okrivljenik proglasiti krivim.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, na što žalbom opravdano ukazuje žalitelj.
5. Prvostupanjski je sud donio presudu kojom se okr. OG oslobađa optužbe za prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer nije sa sigurnošću dokazano da bi omalovažavao i vrijeđao policijske službenike prilikom njihove intervencije, riječima navedenim u izreci prvostupanjske presude, budući da je okrivljenik poricao prekršaj, a iskazi policijskih službenika su kontradiktorni dok je video snimka suglasna obrani pa je sud primjenom pravila „in dubio pro reo“ okrivljenika oslobodio optužbe.
5.1. Međutim, ne može se prihvatiti ocjena prvostupanjskog suda da se iskazi ispitanih svjedoka BG i UG, policijskih službenika Interventne jedinice policije Bjelovar, u tolikoj mjeri razlikuju da je istinitost njihovog iskaza dovedena u pitanje. Naime, iz detaljnih iskaza navedenih svjedoka je vidljivo da su jasno opisali svoje postupanje i intervenciju prema okrivljeniku. Potpuno je životno da oba svjedoka ne mogu identično iskazivati o ponašanju okrivljenika prema svakom od njih jer u kritičnom trenutku vrijeđanja nisu okrivljeniku pristupili u isto vrijeme (prvo BG, a potom UG). Stoga razvoj događaja kako ga opisuju policijski službenici nije nelogičan, već je po ocjeni ovog sudskog vijeća iznesen na onaj način na koji ga je svjedok doživio prema svojim osobnim svojstvima i percepciji što ukazuje na vjerodostojnost iskaza. Ono što je pritom bitno jest da su oba svjedoka podudarno iskazali da ih je okrivljenik vrijeđao i omalovažavao za vrijeme pružanja intervencije na način naveden u izreci presude, a eventualna razlika u opisivanju detalja događaja, upravo potvrđuje da isti nisu prethodno usklađivali svoje iskaze.
5.2. Stoga nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da se iskazi navedenih ispitanih svjedoka ne podudaraju „u dinamici“, a osobito kada se uzme u obzir da se ti iskazi u odlučnim činjenicama gotovo u potpunosti podudaraju (izrazi kojima ih je vrijeđao). Pritom po ocjeni ovog sudskog vijeća nema nikakve uvjerljivosti u obrani okrivljenika koji je iskazao da je moguće nešto vičući opsovao, ali ne policijskim službenicima već općenito zbog boli u nozi koju je ozlijedio prethodno u ugostiteljskom objektu. Naime, takva obrana nema uporište niti u video snimci, kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud jer se prije svega radi o video snimci bez zvuka. Prvostupanjski je sud utvrdio da iz iste, a prema kretnjama i ponašanju okrivljenika, nije razvidno da bi okrivljenik mogao izreći uvrede „Jebo vam O mater“, isto ponoviti te odbiti postupiti po naredbi policijskih službenika, već da je komunikacija čak bila primjerena. Međutim, nije jasno na temelju čega je prvostupanjski sud isto mogao zaključiti jer za izreći navedene riječi (koje se na snimci ne čuju), doista nije potrebno da budu popraćene eventualnim kretnjama prema kojima bi se moglo zaključiti da ih je doista rekao. Uzimajući u obzir da je cijeli događaj potrajao dulje vrijeme (prvo je došlo 4 djelatnika temeljne policije zbog remećenja reda i mira u ugostiteljskom objektu, a potom po pozivu i 2 djelatnika interventne policije) te je doista bilo prethodne komunikacije okrivljenika s policijskim službenicima (prvo s policijskim službenicima temeljne policije, a kako je stajao i pričao na mobitel s ocem kada su došli policijski službenici interventne policije te je odbio prekinuti razgovor koji je potrajao te postupiti po njihovom naređenju), vrlo je životno da okrivljenik u tom revoltu uputi i navedene psovke policijskim službenicima ne postupajući po njihovom naređenju, a koji su ga potom uhitili uz primjenu sredstava prisile budući da se opirao.
5.3. Nadalje, iz obrazloženja pobijane presude je vidljivo da je prvostupanjski sud ocijenio izvedene dokaze međusobno kontradiktornim i zbog toga što je u činjeničnom opisu optužnog prijedloga kao vrijeme počinjenja prekršaja navedeno „oko 22,00 sata“, dok je iz video snimke utvrdio da su policijski službenici BG i UG došli na mjesto događaja tek u 22,36 sati. Takvu razliku u vremenu događaja prvostupanjski sud smatra nedostatno utvrđenom dinamikom samog počinjenja prekršaja (odlomak 7. presude) jer je vrijeme dolaska policijskih službenika (22,36 sati) bliže vremenu od 23,00 sata, a ne vremenu od 22,00 sata. Iz daljnjeg obrazloženja presude je vidljivo da je prvostupanjski sud utvrdio da je čitav događaj od dolaska službenika temeljne policije pa do uhićenja po službenicima interventne policije trajao od 22,13 sati do 22,42 sati (odlomci od 8. do 8.2.). Po ocjeni ovog sudskog vijeća postupanje policijskih službenika unutar navedenog vremena te oznaka vremena počinjenja prekršaja „oko 22,00 sata“ u činjeničnom opisu, kao i iskaz svjedoka BG da su „negdje prije 22,00 sata dobili od dežurnog obavijest da odu na intervenciju u ugostiteljski objekt“ i UG da su „negdje oko 22,00 sati kolega BG i on upućeni na adresu“, ne čini takvo proturječje u izvedenim dokazima da se ne bi moglo utvrditi vrijeme prekršaja zbog čega bi ostale nedokazano činjenično stanje.
5.4. Potrebno je ukazati prvostupanjskom sudu da je očito zanemario da je ovlašten, pa i dužan, izvršiti izmjenu činjeničnog opisa prekršaja za koji donosi osuđujuću presudu ako se time okrivljenik ne proglašava krivim za neki drugi prekršaj od onoga koji mu je stavljen na teret ili ako se ne proglašava krivim za nešto više od onoga što mu je optužnim aktom stavljeno na teret. Točno vrijeme počinjenja prekršaja iz činjeničnog opisa optužbe (oko 22,00 sata) moguće je izmijeniti ako se u dokaznom postupku nedvojbeno utvrdi da je okrivljenik u drugo, blisko doba, počinio prekršaj (u ovom slučaju oko 22,40 sati), čime sud ne bi povrijedio objektivni identitet optužbe.
6. U odnosu na obrazloženje prvostupanjskog suda prema kojem se našao u sumnji da bi okrivljenik počinio terećeni prekršaj, ističe se da prvostupanjski sud nije niti došao u poziciju da bi bio u dvojbi u pogledu odlučnih činjenica pa da bi trebao primijeniti pravilo „in dubio pro reo“, budući da nije izveo raspoložive dokaze odnosno, ispitivanje policijskih službenika temeljne policije, kao mogućih očevidaca. Navedeno je po ocjeni ovog sudskog vijeća imalo za posljedicu manjkavo, a posljedično tome i pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
7. Slijedom iznesenog ovo sudsko vijeće smatra da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno pa je trebalo prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti presudu i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će provesti sve dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, nakon čega će pravilnom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
8. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 31. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
