REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2926/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Draženke Deladio, suca izvjestitelja i Nikoline Mišković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, protiv tuženika GRAD PULA-POLA, OIB 79517841355, Pula, Forum 1, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-259/2024-114 od 15. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 31. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-259/2024-114 od 15. svibnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovački sud u Pazinu u točki I. izreke utvrdio je da je Republika Hrvatska suvlasnica nekretnine i to 56922/68852 suvlasnička dijela na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 68852 m2, da je tuženik dužan nakon pravomoćnosti presude trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice na nekretnini i brisanje prava suvlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini. U točki II. izreke odbijen je sljedeći tužbeni zahtjev: „Tuženik je dužan u postupcima razvrgnuća suvlasničke zajednice kao i u upravnim postupcima izrade geodetskih elaborata koji će biti potrebni radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini navedenoj u točci I. izreke presude, uzeti u obzir utvrđenja iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za šumarstvo, lovstvo i procjenu šumskog zemljišta od 5. siječnja 2026.“. U točki III. izreke naloženo je tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 5.229,06 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 15. svibnja 2026. do isplate.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pregledao isprave priložene u spis, saslušao svjedoka te izveo vještačenje po vještaku gospodarske, mjerničke i šumarske struke te utvrdio da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine upisan tuženik, a da je prije tog upisa predmetna nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo, a njezin korisnik Općina Pula. Predmetna nekretnina nastala je parcelacijom od matične kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 109461 m2, za koji je na dan 16. listopada 1990. (kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama – „Narodne novine“ broj 41/90; dalje: ZIDZŠ) u zemljišnim knjigama bila upisana kultura šuma, a nekretnina se nije nalazila u šumsko-gospodarskoj osnovi odnosno nije bila obuhvaćena programima gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u Republici Hrvatskoj. Predmetna nekretnina je na dan 16. listopada 1990. bila šuma i šumsko zemljište u omjeru 56922/68852 dijela i u tom omjeru je Republika Hrvatska ex lege stekla suvlasništvo sukladno odredbi članka 6. stavka 1. ZIDZŠ-a. Tužbeni zahtjev naveden u točki II. izreke prvostupanjske presude je odbijen kao neosnovan zato što se radi o budućim i neizvjesnim pravnim odnosima koji nisu predmet ove parnice. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tbr…OT).

3. Tuženik pobija prvostupanjsku presude u točkama I. i III. izreke. Smatra da prvostupanjski sud nije mogao prihvatiti preinaku tužbenog zahtjeva od 26. veljače 2026. zato što je preinaka podnesena nakon zaključenja prethodnog postupka. Ističe da je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici idealni suvlasnički udio na cijeloj nekretnini čime je priznao status suvlasnice na objektima i cestama koje nisu mogle postati državno vlasništvo temeljem Zakona o šumama. Ponavlja tvrdnje da se predmetna nekretnina niti 16. listopada 1990. niti danas ne nalazi u programima gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u Republici Hrvatskoj i da se nalazi unutar granica građevinskog područja u obuhvatu prostornog plana uređenja Grada Pule i generalnog urbanističkog plana pa se radi o građevinskom zemljištu. Smatra da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 112,81 EUR.

4. Tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u točki II. izreke zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Smatra da tužbeni zahtjev iz točke II. izreke prvostupanjske presude može biti predmet ove parnice zato što smisao predmetne tužbe nije utvrđenje suvlasništva već izdvajanje njezinog dijela u zasebnu česticu. Poziva se na odredbu članka 72. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“ broj: 112/18, 39/22 i 152/24) i pravno shvaćanje izraženo u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-614/2023. Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev iz točke II. izreke prvostupanjske presude.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Pobijana presuda ispitana je sukladno odredbi članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Pobijana presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Neosnovan je žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a na koju ukazuje tužiteljica u svojoj žalbi. Pobijana presuda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni i jasni razlozi o odlučnim činjenicama.

10. Neosnovan je žalbeni razlog iz članka 354. stavka 1. ZPP-a zbog pogrešne primjene članka 190. stavka 1. ZPP-a na koji ukazuje tuženik u svojoj žalbi. Tuženik navodi da je tužiteljica podneskom od 26. veljače 2026., nakon zaključenja prethodnog postupka, preinačila tužbu na način da umjesto utvrđenja vlasništva na predmetnoj nekretnini zahtijeva utvrđenje idealnog suvlasničkog dijela.

11. Tužba je preinačena sukladno odredbi članka 190. stavaka 2. i 3. ZPP -a. U uputi ovoga suda iz rješenja poslovni broj Pž-125/2024 od 4. rujna 2024. navedeno je da će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku utvrditi omjer u kojem je predmetna zemljišnoknjižna čestica na dan 16. listopada 1990. bila šuma ili šumsko zemljište. Prvostupanjski sud je radi tog utvrđenja izveo dokaz uviđajem na predmetnoj nekretnini s vještakom za šumarstvo i procjenu šumskog zemljišta, a iz nalaza i mišljenja tog vještaka od 5. siječnja 2026. utvrđen je omjer između šume i šumskog zemljišta i dijela predmetne nekretnine na kojoj na dan 16. listopada 1990. nije bila šuma i šumsko zemljište. Tužiteljica nije imala primjedbe na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za šumarstvo i podneskom od 26. veljače 2026. postavila tužbeni zahtjev u skladu s tim nalazom i mišljenjem. Tuženik u svom očitovanju od 28. siječnja 2026. na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za šumarstvo čini nespornim činjenicu da 11930 m2 predmetne nekretnine ne čini šuma ni šumsko zemljište.

12. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u omjeru 56922/68852 uz trpljenje brisanja prava suvlasništva tuženika i istovremeni upis prava suvlasništva tužiteljice te da je tuženik dužan u postupcima razvrgnuća suvlasničke zajednice i u upravnim postupcima izrade geodetskih elaborata koji će biti potrebni radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na predmetnoj nekretnini uzeti u obzir utvrđenja iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za šumarstvo, lovstvo i procjenu šumskog zemljišta od 5. siječnja 2026.

13. Iz stanja u spisu proizlazi da je kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica] k.o., zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], P-68852 m2, šuma i gospodarska zgrada, upisan tuženik. Nekretnina je ranije bila u društvenom vlasništvu s pravom korištenja Općine Pula. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju i šumarstvo proizlazi da se na predmetnoj nekretnini na dan 16. listopada 1990. nalazila šuma i šumsko zemljište u dosuđenom omjeru od 56922 m2, a da se na površini od 11930 m2 nije nalazila šuma i šumsko zemljište. Ovi omjeri su između stranaka bili nesporni (tužiteljičin podnesak od 26. veljače 2026. i tuženikov podnesak od 28. siječnja 2026.).

14. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da predmetna nekretnina nije bila obuhvaćena programima gospodarenje šumama i šumskim zemljištem u Republici Hrvatskoj niti 16. listopada 1990. niti je to danas zato što je iz priloženih isprava, ortofotosnimaka iz 1968. i 2020. godine i nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka za geodeziju i šumarstvo utvrđeno da je na dan 16. listopada 1990. na predmetnoj nekretnini bila šuma u dosuđenom omjeru. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da se ne može tražiti utvrđenje prava suvlasništva na idealnom suvlasničkom dijelu nekretnine. U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev - 614/2023 od 18. ožujka 2025. zauzet je pravni stav da se tužbenim zahtjevom može tražiti utvrđenje prava suvlasništva na idealnom suvlasničkom dijelu nekretnine koji je stečen na temelju zakona. Na temelju takve odluke stranka može zahtijevati izdvajanje svog dijela nekretnine u zasebnu česticu.

15. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 6. stavka 1. ZIDZŠ-a i na utvrđenom suvlasničkom dijelu predmetne zemljišnoknjižne čestice utvrdio suvlasništvo tužiteljice kao i odredbe članka 129. i članka 130. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17; dalje: ZV) i presudio kao u točki I. izreke presude.

16. Sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a, tuženikovu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke.

17. Neosnovano tužiteljica u žalbi navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je neosnovan tužbeni zahtjev naveden u točki II. izreke prvostupanjske presude. Prvostupanjski sud je ocijenio da se radi o budućim i neizvjesnim pravnim odnosima koji nisu predmet ove parnice. Tužiteljica smatra da se navedeni tužbeni zahtjev odnosi na dopustivost izrade i provedbe parcelacijskog elaborata odnosno osnovu na temelju koje će nadležno tijelo provesti postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice i promjene u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi te se poziva na primjenu odredbe članka 72. stavka 3.d Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnine. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice i izrada geodetskih elaborata koji će biti potrebni radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nisu predmet ove parnice. Odredbom članka 72. stavka 3.d navedenog Zakona propisano je da se dokaz pravnog interesa za pokretanje postupka provođenja promjena u katastarskom operatu katastra nekretnine smatra zahtjev za rješavanje imovinskopravnih odnosa podnesen nadležnom tijelu osim kada je zahtjev podnesen za nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske. Tužiteljica je utvrđena suvlasnikom predmetne nekretnine i sukladno odredbi članka 72. stavka 1. navedenog Zakona ne mora dokazivati pravni interes za pokretanje postupka provođenja promjena u katastarskom operatu katastra nekretnina. Predmet ovog spora je utvrđenje suvlasništva tužiteljice na predmetnoj zemljišnoknjižnoj čestici na temelju zakona (članak 129. i članak 130. stavak 1. ZV -a u vezi s člankom 6. stavkom 1. ZIDZŠ-a), a ne razvrgnuće suvlasništva i izrada geodetskih elaborata u upravnom postupku.

18. Sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a, tužiteljičinu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki II. izreke.

19. Tuženik nije obrazložio zašto pobija prvostupanjsku presudu u odluci o troškovima parničnog postupka, a ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a nije ovlašten po službenoj dužnosti ispitati pravnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka.

20. Sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a tuženikovu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki III. izreke.

Zagreb, 31. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac