REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2014/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Saganić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Kamelije Parać, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., OIB 39901919995, Zagreb, Mihanovićeva 12, protiv 1. tuženika HŽ CARGO d.o.o., OIB 08720210702, Zagreb, Heinzelova 51, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik u Zagrebu, II Barilovićka 7, i 2. tuženika INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d., OIB 27759560625, Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, kojeg zastupa punomoćnica Martina Šimunović Lepoša, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović d.o.o. u Zagrebu, Smičiklasova 18 , i umješača na strani drugotuženika OV-ODRŽAVANJE VAGONA d.o.o., OIB 11471889269, Zagreb, Strojarska 17, kojeg zastupa punomoćnik Zdenko Gecaj, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 58, radi isplate iznosa od 184.898,84 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-167/2020-110 od 24. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 31. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-167/2020-110 od 24. ožujka 2026.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika HŽ Cargo d.o.o. za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 3.645,91 EUR i zahtjev tuženika Ina-Industrija nafte d.d. za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 3.645,91 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom poslovni broj P-167/2020-110 od 24. ožujka 2026. Trgovački sud u Zagrebu odbio je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao da sud naloži tuženicima da solidarno isplate iznos od 184.898,84 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na pojedinačne iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate kao i da mu naknade troškove parničnog postupka (točka I. izreke), naložio je tužitelju da naknadi tuženiku HŽ Cargo d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 24.351,25 EUR (točka II. izreke), naložio je tužitelju da tuženiku Ina-Industrija nafte d.d. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 43.908,61 EUR (točka III. izreke), te je naložio tužitelju da naknadi umješaču trošak parničnog postupka u iznosu od 20.087,25 EUR (točka IV. izreke).

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da presudu ukine te preinači rješenje u pobijanom dijelu. U žalbi je, u bitnom, naveo da iz Izvješća Agencije za istraživanja nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu od 6. travnja 2018. proizlazi da je u točki 4.2.5. navedeno da je izravan uzrok nesreće iskliznuće prve osovine na 2. okretnom polju 14. vagona zbog penjanja vijenca lijevog kotača na tračnicu, da neposredni uzrok iskliznuća istragom nije bilo moguće utvrditi, a da su čimbenici koji su pridonijeli nesreći usporavanje vlaka, stanje površne okretne zdjele drugog okretnog postolja 14. vagona i stanje kolosijeka. Pojasnio je da su sve nepravilnosti na pruzi otklonjene 27. prosinca 2016. te da nisu postojale na mjestu iskliznuća na dan štetnog događaja 10. ožujka 2017., te da je u točki 3.10 navedenog Izvješća utvrđeno da u razdoblju od 1. siječnja 2007. do 10. ožujka 2017. na predmetnoj dionici nisu utvrđene ovakve nesreće. Istaknuo je da je stanje željezničke infrastrukture bilo u stanju koje osigurava siguran željeznički promet, da je vještak Nikšić u svom nalazu i mišljenju potvrdio da nije bilo moguće utvrditi nepravilnosti na navedenoj infrastrukturi koje bi imale za posljedicu iskliznuće predmetnog vagona, što je utvrđeno i u zapisniku zajedničkog istražnog povjerenstva nakon nesreće koje su potpisali svi članovi povjerenstva, uključujući i članove tuženika, pa smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje radi čega je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazao je da činjenica što je vještak Nikšić prije dvadesetak godina bio direktor u poslovnom području prednika tužitelja ne znači da je njegov nalaz i mišljenje nestručan niti bi navedena činjenica utjecala na njegovu pristranost. Smatra da su provedenim vještačenjem vještaci pravilno utvrdili i trošak materijala radi popravka oštećenja na infrastrukturi pa da sud neosnovano nije prihvatio predmetne nalaze i mišljenja. Glede visine štete ukazuje da sud nije donio rješenje o određivanju financijskog vještačenja na okolnost plaćanja računa za predmetnu štetu društvu Pružne građevine d.o.o. tužitelj nije niti mogao uplatiti predujam za to vještačenje.

3. Tuženik HŽ Cargo d.o.o. podnio je odgovor na žalbu u kojem je osporio sve žalbene navode te je predložio odbiti žalbu uz naknadu troška odgovora na žalbe u iznosu od 3.645,91 EUR.

4. Tuženik Ina-Industrija nafte d.d. podnio je odgovor na žalbu u kojoj je osporio tužiteljeve žalbene navode i predložio odbiti žalbu kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 3.645,91 EUR.

5. Umješač na strani tuženika Ina-Industrija nafte d.d. podnio je odgovor na žalbu u kojoj je osporio tužiteljeve žalbene navode te predložio odbiti žalbu kao neosnovanu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu na osnovi odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti žalitelj ukazuje na neku od njih. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud za ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva dao jasne i zakonite razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9. Predmet spora je zahtjev za isplatu štete na ime sanacije željezničke infrastrukture koja je tužitelju nastala zbog željezničke nesreće koja se dogodila 10. ožujka 2017.

10. Između parničnih stranaka nije sporno da se predmetni štetni događaj dogodio 10. ožujka 2017. u 23,58 sati na pruzi između kolodvora Duga Resa i Zvečaj na 496+935 km i to na način da je došlo do iskliznuća s tračnica dva vagona teretnog vlaka broj: 46801 i to 14. vagona ZAs-z br. 33 78 796 0080-3 i 15. vagona Zas-z br. 33 78 796 0198-2. s time da je 15. vagon Zas-z br. 33 78 796 0198-2 iskliznuo na 498+429 km. Također, nije sporno se vlak zaustavio na 498+950 km, iskliznuti vlakovi na km 498+739 do 498+76 te da na 13 vagona koja su se nalazili ispred 14. i 15. vagona te 10 vagona koja su se nalazili iza 15. vagona nisu imala nikakva oštećenja. Nadalje, nije sporno niti da je u pogledu izvanrednog događaja oformljeno zajedničko Istražno povjerenstvo kojeg je činilo devet predstavnika tužitelja, tri predstavnika tuženika HŽ Cargo d.o.o., dva predstavnika tuženika Ina-Industrija nafte d.d. i dva predstavnika društva RŽV Čakovec d.o.o., čiji pravni slijednik uslijed statusnih promjena je društvo OV-Održavanje vagona d.o.o., Zagreb.

11. U ovoj parnici između stranaka sporna je odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja odnosno uzrok nesreće i je li tužitelj pretrpio štetu u vidu isplaćenih iznosa u utuženom iznosu odnosno visina štete.

12. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio:

- da se 10. ožujka 2017. u 23,58 h na pruzi M 202 između kolodvora Duga Resa i Zvečaj dogodilo iskliznuće dva vagona u sastavu vlakova 46801 s lokomotivom i to 14. vagona koji je iskliznuo sa zadnjim postoljem u smjeru kretanja i

15. vagona sa oba postolja,

- da je zbog izvanrednog događaja pruga bila privremeno zatvorena za promet,

- da su putnici iz vlaka prevezeni autobusima,

- da je zajedničko Istražno povjerenstvo, kojeg je činilo devet predstavnika tužitelja, tri predstavnika I. tuženika, dva predstavnika II. tuženika i dva predstavnika društva RŽV Čakovec d.o.o., sastavilo Istražnog izvješća broj 287/114 -17 od 5. lipnja 2017. (list 12. - 33. spisa), u kojem je navedeno da je uzrok predmetnog štetnog događaja tehnički nedostatak na željezničkom vozilu na vagonu O -z br 33 787960080-3

- da su članovi tuženika koji su bili članovi tog povjerenstva priložili izdvojena mišljenja,

- da je na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za željeznički promet i vozila prof. dr. sc. Mladenu Nikšiću,

- da navedeni vještak nije mogao utvrditi nepravilnosti na infrastrukturi koje bi za posljedicu mogle imati iskliznuće predmetnih vagona, da je naveo da su na vagonima cisterne broj br. 33 78 796 0080-3 i 33 78 796 0108-2 obavljeni svi propisani kontrolni pregledi prema planiranom rasporedu, a redoviti popravak – revizija (kao najviša razina održavanja) obavljena je 2,5 mjeseca prije nastanka štetnog događaja, da gornji dio okretne zdjele nije pregledan niti servisiran na reviziji, te da je nakon nesreće obavljena sanacija kolosijeka i da se s obzirom na potrebe prijevoza putnika iz navedenog vlaka autobusima tužitelju mogu priznati troškovi za korištenje zamjenskih autobusa u iznosu od 100.521,96 kn, a za troškove pomoćnog vlaka iznos od 129.707,50 kn (bez PDV-a) odnosno 162.134,38 kn (s PDV-om),

- u dopuni nalaza i mišljenja, vezano za troškove sanacije pruge na mjestu oštećenja, navedeni vještak je utvrdio da sveukupni troškovi popravka tehničke opreme uslijed oštećenja nastalih u štetnom događaju iznose 214.561,03 kn (bez PDV-a) odnosno 268.210,28 kn (s PDV-om),

- da iz usmeno iznesenog nalaza vještaka Nikšića proizlazi da vještak nije izvršio uvid u zdjele (budući zbog proteka roka između nesreće i određenog vještačenja je prošlo više od 4 godine), već da je izvršio uvid u fotografije i utvrdio da su okretne zdjele neispravne iako iz Zapisnika koji je drugo tuženik priložio u spisu i priloga uz Zapisnik (list 427. - 443. spisa) proizlazi da su brtve filca okretne zdjele i uložak donje okretne zdjele zamijenjeni, odnosno da iz fotografija koje je vještak imao na uvidu proizlazi da je jedna okretna zdjela nova, a da je druga zapuštena,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Ing ekspert d.o.o., a koje vještačenje je provedeno radi utvrđenja troškova potrebnih za sanaciju željezničke infrastrukture nakon predmetne nesreće, proizlazi da su radovi sanacije izvedeni u skladu s pravilima struke te da je pruga na mjestu oštećenja vraćena u stanje prije iskliznuća, a da ukupni trošak sanacije, koji se odnosi na građevinske radove na gornjem ustroju pruge i sanaciji prometne opreme iznosi 1.140.067,74 kn (bez PDV-a),

- da su tuženici i umješač prigovorili na nalaze i mišljenja oba vještaka, no da vještaci prigovore nisu u potpunosti uklonili,

- da je sud prihvatio prijedlog tuženika za provođenjem novog prometnog vještačenja po vještaku za željeznički promet, da je pokušao pronaći vještaka za željeznički promet i izvan granica Hrvatske, no bezuspješno jer su svi fakulteti i institucije koje su kontaktirane odbile provesti (novo) prometno vještačenje, dok je za jednog vještaka (fizičku osobu) utvrđeno je da je zaposlenik jednog od društava iz HŽ grupe, stoga nije pozvan na mišljenje,

- da iz konačnog Izvješća Agencije za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu, Odjel za istrage nesreća u željezničkom prometu od 10. ožujka 2017. proizlazi da neposredni uzrok iskliznuća istragom nije bilo moguće utvrditi, no da je tome moglo doprinijeti usporavanje vlaka kočenjem što je za posljedicu moglo imati lokalno nabijanje vagona jednih u druge i trzaj vozila.

13. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud je utvrdio da je tuženik Ina-Industrija nafte d.d. u cijelosti postupio u skladu s Pravilnikom o željezničkim vozilima, glede obveze održavanja iskliznutih vagona te je provodio održavanje predmetnih vagona sukladno zakonskoj obvezi tako da su vagoni bili u tehnički ispravnom stanju. Sud je obrazložio da su u redovitom popravku vagona 33787960108-2 izvršeni pregledi stanja okretne zdjele i s time u vezi izvršena je izmjena brtve filcane okretne zdjele, brtva gumene zdjele, kao i uloška donje okretne zdjele poliamid, a također i vagona 33787960080-3 - što proizlazi iz snimke rada i materijala redovnog popravka za predmetnu derivacijsku cisternu radionice željezničkih vozila Čakovec, Pogon Bjelovar (list 436. i 437 spisa). Navodi vještaka da gornji dio okretne zdjele nije pregledan niti servisiran u suprotnosti su s dokumentacijom u spisu te ih sud nije prihvatio jer vještak nije uzeo u obzir zapisnike o pregledu vagona od 4. travnja 2017., mjerne listove okretnog postolja iz kojih proizlazi da su sve relevantne izmjene nakon revizije od 30. prosinca 2016. i nakon štetnog događaja bile unutar referentnih vrijednosti. Sud je obrazložio da su nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. Mladena Nikšića u suprotnosti s konačnim izvješćem Agencije za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu, Odjel za istragu nesreća u željezničkom prometu od 10. ožujka 2017. pri čemu da navedeni vještak prigovore tuženika ni u dopuni nalaza i mišljenja kao niti u iznošenju nalaza i mišljenja usmeno na raspravi nije otklonio. Također, sud nije prihvatio niti Izvješće zajedničkog istražnog povjerenstva od 5. lipnja 2017. jer je zaključio da je takav zaključak isključivo stajalište predstavnika tužitelja, a koji su u Zajedničkom istražnom povjerenstvu činili većinu članova, te izglasali takav zaključak. Kako sud nije sa sigurnošću mogao utvrditi uzrok predmetne nesreće primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev.

14. U žalbenoj fazi postupka ostala je i dalje sporna odgovornost tuženika za nastanak predmetne nesreće odnosno je li tehnički nedostatak na željezničkom vozilu vlasnika vagona uzrok predmetne nesreće ili je uzrok nesreće isključivo loše stanje kolosjeka koje se odnosilo na istrošenost vanjske tračnice u zavoju na mjestu iskliznuća.

15. Neosnovano tužitelj ukazuje da nalaz i mišljenje vještaka Nikšića nisu u suprotnosti s Izvješćem Agencije za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu, Odjel za istragu nesreća u željezničkom prometu od 10. ožujka 2017. Naime, u navedenom Izvješću naznačeno je da se kod mjesta iskliznuća nalazi zavareni spoj tračnice, a na spoju su vidljive greške u vidu nedostatka zavara te proširenje na mjestu iskliznuća iznosi 22 mm. Također navedeno je da je na glavi tračnica uočeno istrošenje. Predmetnim Izvješćem utvrđeno je po video snimkama da prilikom prolaska željezničkog prometa dolazi do vertikalnog pomicanja kolosiječne rešetke. Zbog navedenih nepravilnosti izvršena je sanacija 27. prosinca 2016., a nakon nje nije vršeno mjerenje mjernim vlakom. U Izvješću je navedeno da neposredni uzrok iskliznuća nije moguće utvrditi no to je moglo doprinijeti usporavanje vlaka kočenjem koje je za posljedicu moglo imati nabijanje vagona jednih u druge i trzajem vozila, a koji trzaj je za posljedicu mogao imati poskakivanje osovine. Isto tako navedeno je da je vertikalno pomicanje pruge i stanje površine okretne zdjele moglo doprinijeti rasterećenju osovine i time dovesti do penjanja vijenca kotača na tračnicu. Iz isprava u spisu kao i iz obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazi da se na navedeno Izvješće vještak nije očitovao, stoga ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je nalaz i mišljenje vještaka Nikšića u suprotnosti s Izvješćem Agencije. Činjenica što je navedeni vještak prije dvadesetak godina bio zaposlenik prednika tužitelja nije bio razlog radi kojeg prvostupanjski sud nije prihvatio navedeni nalaz i mišljenje, već činjenica što je nalaz i mišljenje u suprotnosti s Izvješćem Agencije. Nadalje, ovaj sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda i o razlozima zbog kojih nije prihvatio Izvješće zajedničkog Istražnog povjerenstva od 10. ožujka 2017. u kojem je navedeno da je izravan uzrok željezničke nesreće tehnički nedostatak na željezničkom vozilu vlasnika vagona jer i po shvaćanju ovog suda takav zaključak je isključivo stajalište predstavnika tužitelja, koji su u tom povjerenstvu činili većinu, a predstavnici tuženika su stavili primjedbe i podnijeli izdvojena mišljenja.

16. S tim u vezi treba navesti, a glede Izvješća zajedničkog povjerenstva, da iz Konačnog izvješća, čl. 4.2.2. stanje iskliznulih vagona proizlazi kako mjerenjima osovinskih sklopova nisu utvrđena odstupanja. Mjerenjem okretnih postolja utvrđeno je odstupanje križne mjere na iskliznom postolju 14. vagona i to za 1,5 mm. Odstupanja su posljedica vožnje iskliznulog vagona te udarca okretnog postolja u betonski kolosijek u stanici Zvečaj. Iz zapisnika Povjerenstva za očevid vagona koji su učestvovali u izvanrednom događaju od 4. travnja 2017. proizlazi da je izvršen komisijski pregled/mjerenja vagona 33 78 796 000803, 33 78796 01982, te je utvrđeno da su sve relevantne izmjere vagona nakon revizije (30. prosinca 2016.) i nakon nesreće unutar dopuštenih/referentnih vrijednosti, osim odstupanja dijagonale okretnog postolja broj 80 2883 vagona 33 78 7986 00893 izmjerenog nakon nesreće, a koji je rezultat upravo predmetnog izvanrednog događaja - vagoni su redovno i kontrolno održavani u društvu RŽV Čakovec d.o.o., sada OV Zagreb d.o.o., ovdje umješača, sve u skladu s Pravilnikom o uvjetima za održavanje željezničkih vozila („Narodne novine“ broj 141/09). U odnosu na umetak iznad spiralne opruge na ovjesu okretnog postolja između sekundarne i teretne opruge, iz isprava u spisu proizlazi da se on zamjenjuje od 17. srpnja 1998. poslije traženja ovdje tužitelja i koji je odobrio rekonstrukciju vodova zračne kočnice, a dio je rekonstrukcije automatskog mjenjača sile kočenja „PRAZNO-TOVARENO“. Takva izmjena izvršena je u reviziji ili kontrolnom pregledu vagona tako i na predmetnim vagon cisternama.

17. S obzirom na to da sud iz provedenog dokaznog postupka nije mogao utvrditi neposredni uzrok iskliznuća prve osovine na 2. okretnom postolju četrnaestog vagona, a što nije mogla utvrditi niti Agencija, pravilno je prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a, mada se izrijekom nije pozvao na navedenu odbredbu, odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev.

18. Neosnovano tužitelj ukazuje da nije mogao uplatiti predujam za provođenje financijskog vještačenja jer da sud nije donio rješenje o određivanju vještačenja budući da je sud raspravnim rješenjem s ročišta od 20. listopada 2025. pozvao tužitelja da u naloženom roku uplati predujam za to vještačenje u iznosu od 500,00 EUR (list 732. – 733. spisa), po kojem rješenju tužitelj nije niti postupio. Zbog navedenog razloga, sud nije niti trebao donijeti rješenje o određivanju tog vještačenja. Otud neosnovanost svih daljnjih žalbenih razloga vezano za troškove materijala oko sanacije mjesta nesreće i troškove prijevoza putnika.

19. Odluka o naknadi parničnog troška pravilno je zasnovana na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

20. S obzirom na navedeno, valjalo je na osnovi odredaba čl. 368. st. 1., čl. 380. t. 2. i čl. 381. ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

21. Trošak sastava odgovora na žalbu ovaj je sud, s obzirom na sadržaj t ih podnesaka, ocijenio kao trošak koji nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a) pa je odbio zahtjeve tuženika za naknadu troška po toj osnovi.

Zagreb, 31. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Kristina Saganić