Broj: Ppž-1182/2024

                                                           -1-

 

 

                               

 

 

                               U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednika vijeća, te Davorka Kučana i Renate Popović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika M. H., zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022 i 114/2022) i dr., rješavajući o žalbi okrivljenika, podnesenoj po braniteljici Z. F., odvjetnici u Đ., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 23. studenog 2023., poslovni broj: Pp P-7743/2022-8, na sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2024.

 

         p r e s u d i o   j e

 

I               Odbija se žalba okrivljenika M. H. kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

 

II               Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 EUR (trideset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

 

                                                        Obrazloženje

 

 

              1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljenik M. H. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura /9.945,54 kune koju je obvezan platiti u roku 2 mjeseca od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine novčane kazne.

 

1.1. Okrivljeniku je na temelju članka 58. stavak 1. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca te je na ime troškova prekršajnog postupka obvezan naknaditi 40 eura /301, 38 kuna.

 

1.2.   Točkom II. izreke presude okrivljenik je oslobođen optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 3. stavak 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, kažnjiv po članku 54. stavak 1. istog zakona, a na temelju članak 64. stavak 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, sukladno članku 76.a Prekršajnog zakona od okrivljenika je oduzeto opojno sredstvo Efedrin, sukladno potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja: xxxx od 29. travnja 2020 te je na temelju članka 51. stavak 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga odlučeno kako će se oduzeti predmeti uništiti po pravomoćnosti presude.

 

2.              Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem braniteljice Z. F., odvjetnice u Đ., zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o novčanoj kazni, sigurnosnoj mjeri i troškovima postupka, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali samo zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te odluke o novčanoj kazni, zaštitnoj mjeri i troškovima postupka.

2.1.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.   U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe kako sud nije omogućio sudjelovanje okrivljeniku u postupku te da pogrešno zaključuje da je mogao provesti raspravu u odsutnosti okrivljenika jer je pravo okrivljenika da sudjeluje u postupku, da iznosi svoju obranu i da predlaže dokaze. Daje ističe kako sud nema nijedan dokaz da je okrivljenik počinio prekršaj, da nije proveo ni jedan dokaz na navedenu okolnost i da službene osobe koje su evidentirale prekršaj nemaju stručno znanje kojim bi utvrdili da je okrivljenik bio pod utjecajem droga u organizmu.

 

6.  Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka navodeći kako prvostupanjski sud nije omogućio okrivljeniku sudjelovanje u postupku. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako je okrivljenik u dva navrata s adrese koja je navedena kao njegovo prebivalište pozivan na raspravu koja je bila određena za 5. lipnja 2023., koja se vraćala s naznakom „obaviješten, nije podigao“ pa je poziv na raspravu od 5. lipnja 2023. oglasio na e-Oglasnoj ploči čime je postupio sukladno odredbi članka 145. stavak 5. Prekršajnog zakona, obzirom je okrivljeniku uručena pisana obavijest iz članka 109.a Prekršajnog zakona, iz čijeg sadržaja proizlazi kako je okrivljenik, između ostalog, upozoren da je do pravomoćnog završetka postupka i završetka postupka izvršenja sankcije dužan obavijestiti tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta i boravišta odnosno sjedišta jer će mu se ako tako ne postupi, ili ako izbjegava dostavu, sva pismena dostaviti putem oglasne ploče tijela postupka (članak 109.a točka 7. Prekršajnog zakona), pa se dostava smatra uredno obavljenom.

 

7.   Stoga je neosnovan navod žalbe okrivljenika da je uskraćen u mogućnosti sudjelovanja u postupku, budući da je neprijavljivanjem sudu adrese na kojoj će boraviti za vrijeme trajanja ovog prekršajnog postupka, preuzeo na sebe rizik eventualnog ne primanja na pravilan način poziva ili drugih pismena od strane prvostupanjskog suda, što ne može utjecati na pravilnu odluku o pozivanju okrivljenika putem oglasne ploče, kao jedini mogući oblik dostave poziva okrivljeniku pa mu nije povrijeđeno pravo obrane koje je utjecalo na presudu, u smislu čl. 195. st. 2. PZ-a. Stoga nije pravilan niti istinit navod iz žalbe da je prvostupanjski sud zaključio kako može provesti raspravu u odsutnosti okrivljenika jer njegovo ispitivanje nije od odlučne važnosti za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja, već je tako odlučio, a što je valjano i obrazložio u točki 2.1. obrazloženja presude jer je dostava poziva uredno obavljena, a okrivljenik se nije odazvao pozivu.

 

8.              Suprotno tvrdnji žalitelja, odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca je opravdana i zakonita, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, i nije izrečena u predugom trajanju jer je okrivljenik počinio jedan od najtežih prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama te je već pravomoćno kažnjavan, stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja. Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom vremenu trajanja te već pravilno vrednovanim osobinama ličnosti okrivljenika i osuđivanosti, to je i ovaj sud mišljenja da je mjera razmjerna s težinom prekršaja, prekršajima koji se mogu očekivati i stupnjem opasnosti počinitelja, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u predmetnom slučaju, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve nove okolnosti koji bi učinile osnovanim preinačenje oduke o zaštitnoj mjeri.

 

9.      Žalbene navode na odluku o troškovima postupka žalitelj nije precizirao, isti su pravilno određeni sukladno članku 139. stavku 3. i 138. stavku 2. točki 3. prekršajnog zakona, u paušalnom iznosu i srazmjerni su složenosti i dužini trajanja prekršajnog postupka.

         

10.              Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka. 

 

11.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                        U Zagrebu 14. veljače 2024.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, tužitelja, braniteljicu okrivljenika.