REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1141/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Biljane Bojanić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Petar Ćubela, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženih 1. FC iz [adresa] Dubice, Petra Zrinskog 86, OIB [osobni identifikacijski broj], 2. KC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. EC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. ŠC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 5. IC iz [adresa] Dubice, Petra Zrinskog 171, OIB [osobni identifikacijski broj], 6. ČC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 7. ĆC iz [adresa]. 111, OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Babić, Brborović & partneri j.t.d., Zagreb, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3163/2018-43 od 10. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 31. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3163/2018-43 od 10. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se da je pisana oporuka JC pred svjedocima od 24.10.2016. godine a pročitana na ročištu 16.4.2018. u postupku koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem O-8356/16, koji za jedinog nasljednika imenuje LC uništena, izgubljena, skrivena ili zametnuta prije ili nakon ostaviteljeve smrti, ali bez njegovog znanja te da proizvodi učinke valjane oporuke.

Nalaže se tuženima da tužiteljici naknade trošak parničnog postupka u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 2.986,30 EUR u roku od 15 dana.“

2. Tu presudu, u cijelosti, pravodobnim i dopuštenim žalbama pobija tužiteljica i to prvotno zastupana po svom punomoćniku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stav 2. točka 11. i članka 354. stav 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a.

Žalbeni je prijedlog da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu u rad drugom raspravljanjem sucu radi donošenja nove na zakonu osnovane presude.

3. Tužiteljica osobno podnosi žalbu pobijajući presudu u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne i nepotpune ocjene dokaza i pogrešne primjene materijalnog prava, osporavajući je i stoga što ne održava stvarni životni odnos između pok. JC i nje, nego apstraktno i formalno stanje krvnog srodstva osoba koje u njegovu životu nisu sudjelovale . Navodi da je godinama skrbno zastupala i brinula se o pok. JC, pokrenula ostavinski postupak pred nadležnim tijelima, a unatoč dostavljenoj preslici oporuke i iskazima svjedoka koji potvrđuju njezino postojanje presuđeno je da oporuka nikad nije postojala.

Žalbeni je prijedlog da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi dopune i pravilne ocjene dokaza ili ako sud utvrdi da su činjenice dovoljno razjašnjene preinačiti presudu i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, ukine odluku o troškovima i dosudi troškove postupka u njenu korist.

4. Sa žalbama tužiteljice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

5. Odgovorom na žalbu tuženi su osporili žalbene navode tužiteljice , obrazlažući te žalbene navode, te predložili odbiti žalbu kao neosnovanu i dosuditi trošak žalbenog postupka odgovora na žalbu tuženicima.

6. Žalbe tužiteljice nisu osnovane.

7. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je pisana oporuka JC pred svjedocima od 24. listopada 2016., a pročitana na ročištu 16. travnja 2018. u postupku koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem O-8356/2016, koji za jedinog nasljednika imenuje LC uništena, izgubljena, skrivena ili zametnuta prije ili nakon ostaviteljeve smrti, ali bez njegovog znanja, te da proizvodi učinke valjane oporuke.

8. Prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio (članak 8 ZPP):

- da se ostavinski postupak iza pokojnog JC vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem O-8356/2016, u okviru kojeg je i tužiteljica upućena na pokretanje parničnog postupka protiv tuženika, zakonskih nasljednika, a radi utvrđenja da je pisana oporuka ostavitelja izgubljena, zametnuta ili uništena nakon ostaviteljeve smrti ali bez njegova znanja te da proizvodi učinke valjane oporuke jer je postojala ali je uništena, izgubljena, odnosno zametnuta ,

- da je ostavinski postupak pokrenut temeljem smrtovnice iza pokojnog JC sastavljene 9. prosinca 2016. pred Matičnim uredom Maksimir na temelju podataka iz matice umrlih i dobivenih od KC (u postupku drugotužene), te da je uvidom u navedeni predmet i utvrđeno da tužiteljica na prvo provedenoj ostavinskoj raspravi 7. srpnja 2017. nije predala kopiju oporuke, već samo navela da je oporučna nasljednica i predlaže da se ode u stan da bi se našla oporuka, što je i provedeno i prilikom tog pristupa u predmetni stan pokojnog JC , oporuka nije pronađena već je pronađen ugovor o oročenom štednom ulogu od Zagrebačke banke d.d. Favorit štednja, dva dokumenta Privredne banke Zagreb d.d., izvadak iz HPB d.d. i žiro-račun kod PBZ d.d.,

- da je tužiteljica presliku oporuke predala na ročištu 16. travnja 2018., te je i svojom nasljedničkom izjavom priznala predanu oporuku kao istinitu i pravno valjanu,

- da je prema priloženom presliku oporuke, ista pisana mehaničkim sredstvom uz istim sredstvom naveden BC uz potpis, kao i osoba koje nisu posebno navedene pisano, a tužiteljica navodi da se radi o VC i ĐC, te da oporuka nije napisana vlastoručno , kao i da na oporuci nema datuma kada je ista sastavljena, te pisana i mehaničkim sredstvom,

- da je tijekom postupka tužiteljica i tužbom navela da je oporuka sačinjena 24. listopada 2016. u večernjim satima, dok i nadalje navodi da nema saznanja kada je oporuka napisana,

- saslušana tijekom postupka tužiteljica je u svom iskazu navela, da je pokojnog JC i njegovu majku DC poznavala dugi niz godina , i to od 1990. i sa istima je bila u izuzetno prijateljskim odnosima, a bili su i susjedi jer oni su stanovali na drugom, a ona na četvrtom katu stambene zgrade, da je DC bila osoba sa čitavim nizom zdravstvenih problema , te je o njoj vodila 24-satnu brigu od 8. mjeseca 2015., te je tada i pokojnik BC živio u stanu sa majkom, a pored brige o njoj vodila je i brigu o njemu, budući je bio osoba sa zdravstvenim problemima, vodila je brigu o higijenskim i prehrambenim potrebama JC u svemu što je uključivalo i vođenje liječniku, osim kupanja i hranjenja, a u odnosu na pitanje prvostupanjskog suda da je u medicinskoj dokumentaciji JC navedena kao nevjenčana supruga i navela, da ona ima svog supruga, a da je to linija manjeg otpora za rješavanje problema, da za brigu i skrb koju je pružala pokojnoj DC i JC isti joj ništa nisu plaćali, to je i činila bez pobuda, obzirom da BC nije mogao naći osobu adekvatnu za skrb svoje majke ona je to činila, za vrijeme hospitalizacije JC u bolnici, da je u bolničkoj sobi on tražio da se dovede bilježnik, odvjetnik ili bilo tko drugi da riješi svoj status prije operacije, ona to nije htjela već mu je rekla da će se to učiniti kad ozdravi, a nakon povratka iz bolnice ponovo je inzistirao na navedenom, što je i odbila i rekla da se prvo riješe formalnosti nakon smrti DC, vezano uz okolnosti sačinjenja oporuke od 24. listopada 2016., navela je da joj nije poznato gdje i kako je ista sačinjena, da je sada pokojni BC po dolasku iz bolnice došao u njezin stan, budući se htio ošišati, a ona je pozvala frizerku ĐC , to je bilo u večernjim satima, JC je bio kod nje kad je došla frizerka a u međuvremenu je otišao u svoj stan, te se vratio, donio je pivu i papir, točnije oporuku koja je predmet ovog spora, kada je donio oporuku u stanu je bila frizerka ĐC, CC, njezina prijateljica, RC, žena njezinog brata, TC, njezin brat, a koji su došli kod nje na kavu povodom njezinog rođendana, a u stanu je bila i njezina kćerka i njezin sin u drugoj sobi, sve osobe su se nalazile u stanu u vrijeme kada je frizerka šišala JC ali ne i u sobi gdje se šišao JC, te je JC doslovce rekao „cure, kada ste tu, da li bi vi ovo potpisale“ i nešto je pročitao naglas, upitao da li je to u redu što je izazvalo reakciju sviju pa i nje osobno u smislu čuđenja jer se to nije očekivalo, da oporuka koju je tada donio BC nije bila potpisana i prvo ju je potpisao BC, a nakon što je dobio odgovor od cura da će i one to potpisati, oporuku je potpisala CC, a nakon nje ĐC, te joj je isti dao tu oporuku i rekao da to kopira što je ona učinila putem faksa, a BC je uzeo original oporuke koji je bio samo jedan kod njega i sa sobom odnio, te je stajao u tamnoplavom fasciklu s logom INA oki i ona je vidjela da je oporuka u tom fasciklu jer joj je to pokazao BC, od momenta kada je oporuka potpisana u njezinom stanu do smrti JC proteklo je 4, 5 dana, a za njegovu smrt saznala je na način da ga je našla u kadi mrtvog 27. listopada 2016., pozvala policiju koja je došla za 5 minuta, s time da je kontakt s istim imala i dan prije u kasnim večernjim satima prije njezinog puta u Sloveniju, da je pokojnog JC sahranila o vlastitom trošku, a o njegovoj smrti nije obavijestila tuženike budući nema njihove kontakte, o smrti JC rekla osobi koja je zaposlena u komunalnom, a koji je ujedno i njihov rođak da ih obavijestio o smrti,

- da je 1. tužena FC svojim iskazom je navela da je pokojni BC bio njezin bratić, dok je pokojna DC njezina teta i odnos sa njima je opisala kao fini odnos, time da su isti dolazili k njoj u kuću, družili bi se i u [adresa] na njihovom imanju, te je ona dolazila k njima u Zagreb, a njihova druženja su bila otprilike dva puta mjesečno, a bila bi se rado brinula o svojoj teti DC međutim da je imala bolesnu majku o kojoj je brinula, te da je tužiteljicu prvi put vidjela na sahrani DC, a nakon toga na sahrani JC, te da s njom nije komunicirala, da ju je teta DC obožavala, međutim nikad ni ona, niti JC, nisu govorili o tome kome će dati svoju imovinu nakon svoje smrti, poznato joj je da je brigu o DC kad je izašla iz bolnice, vodila tužiteljica, što joj je rekao BC, međutim ta briga je bila uz naknadu, on ju je za to plaćao, a tuženici prilikom očevida u ostavinskom postupku nisu ništa ukrali i nije imala ključ od stana JC, niti je u taj stan ulazila nakon smrti DC,

- da je 2. tužena KC u svom iskazu navela, da je tužiteljicu prvi put vidjela na sahrani pokojne DC i s njom komunicirala nakon sahrane na karminama, da je pokojni BC njezin bratić i tužiteljicu je ponovno vidjela na njegovoj sahrani, da je na karminama razgovarala sa suprugom tužiteljice, koji joj je rekao da je tužiteljica brinula o JC i njegovoj majci i da su oni za to plaćali , time da on ništa ne zna o tome jer ima svoj posao, da je tužiteljica na tim karminama rekla da ima ugovor o doživotnom uzdržavanju, što je čuo i njezin suprug , budući da su zajedno sjedili, da je sa ovdje tuženom ŠC, otišla u Područni ured Maksimir gdje im je rečeno da je jedna gospođa donijela račune i rekla da ima oporuku koju će donijeti, kao i da je za to protekao rok od mjesec dana i da ništa nije donijela, da su se ona i ŠC prijavile kao nasljednice i dale podatke o nasljednicima pokojnog JC, te je nakon toga i u uslijedio ostavinski postupak, dok oporuku tužiteljice osporava budući je mišljenja da je to lažna oporuka temeljeći na činjenici da tužiteljica prvi puta kad su pristupili u ostavinski postupak nije donijela oporuku na sud, a da je tu oporuku imala da bi je donijela, a kad je spominjala ugovor o doživotnom uzdržavanju tužiteljice njoj i ostalim tuženicima to nije pokazala, a da je imala ugovor da bi ga pokazala. S pokojnim JC bila u dobrim odnosima, čuli su se telefonski, a njezin suprug je svaka dva tjedna bio s JC,

- da je 3. tužena EC svojim iskazom navela da je pokojni BC bio njezin bratić, a tužiteljicu osobno ne poznaje, niti je čula za nju, a prvi put ju je vidjela na sudu, s JC nije kontaktirala, znali su se susresti kod njezinog brata IC u [adresa] i s JC je bila u dobrim odnosima, nije zalazila u stan JC i DC, time da je DC bila njezina teta i znala doći kod nje, a da joj ni DC ni BC nisu pričali o tome da bi tužiteljica vodila brigu o njima, da je za oporuku prvi put saznala na sudu na način da su tužiteljica i njezin odvjetnik rekli da imaju oporuku, međutim tužiteljica je rekla da istu nema kod sebe i da je ta oporuka u stanu JC u plavom fasciklu, nakon čega je i određen očevid u stanu JC , a upravo je tužiteljica bila ta koja je pronašla fascikl otvorila i rekla nakon što je pogledala da oporuke nema u tom fasciklu, time da je njoj rekla da je ukrala tu oporuku, a i navela da joj nitko nije pričao, pa tako ni DC i BC, o tome kome bi pripala imovina nakon njihove smrti, a pogotovo da to ne bi učinio JC , koji je bio škrt i samostalan, te se od srednje škole brinuo o svojim životnim potrebama, mišljenja je da je oporuka falsifikat, te je i pitanje kako se odjednom pojavila preslika, a originala nema,

- 4. tužena ŠC u svom iskazu je navela, da je pokojni BC njezin bratić, a pokojna DC njezina ujna, tužiteljicu je prvi put vidjela na sahrani DC, da je sa JC posjetila u domu DC, kao i kod kuće, a nakon što je pitala tko će se brinuti o njoj JC je rekao da će to jedna susjeda činiti, a da će tu skrb platiti susjedi, za oporuku je saznala prvi put na sudu, time da nije bilo oporuke i mišljenja da je na potpisu te oporuke nešto sumnjivo, JC i DC nisu nikad pričali o tome kome će ići njihova imovina nakon njihove smrti, da je kontaktirala s JC i DC, a prilikom dolaska u njihov stan nije zatekla tužiteljicu, niti se o njoj pričalo, oporuku osporava zato što to JC nikad ne bi napravio, čak i u situaciji da je bio stariji nego što je, nije joj poznato da li je tužiteljica prije nego što je na sudu navela da posjeduje oporuku još negdje pričala da ima ugovor ili oporuku, u Matičnom uredu bila je sa svojom sestričnom KC, gdje su pokrenule ostavinu i dale imena i adrese ostalih tuženika, a tamo im je od strane službenice rečeno da se javila ženska osoba, ali da nije donijela oporuku do tada, kao i da JC nije bila potrebna nikakva skrb, isti je kuhao i nije volio da mu se netko petlja, već je on to činio sam, bio je čist i uredan,

- da je saslušan 5. tuženik IC naveo, da je BC bio njegov bratić, a pokojna DC njegova teta, njihov odnos je bio dobar , a češće su se viđali nakon njegovog dolaska iz Njemačke gdje je radio, a vratio se 2002.g., njihova druženja bila su u [adresa], odnosno [adresa], na način da bi ga JC i DC nazvali kad bi došli tamo, te bi on došao i znali bi se družiti, za tužiteljicu je prvi put saznao nakon što je njegov bratić JC DC doveo svoju majku DC iz doma, te mu je rekao da ima jednu susjedu LC i da će istu plaćati za brigu o majci, tužiteljicu je prvi put vidio na ukopu DC, a vezano za postupanje na očevidu prilikom traženja oporuke naveo da je upravo tužiteljica, budući je tvrdila da zna gdje se nalazi oporuka i u kojoj ladici, otišla , izvadila fascikl i pogledala da li u tom fasciklu postoji ili ne postoji oporuka, a traženje od sviju prisutnih krenulo je nakon što tužiteljica u plavom fasciklu nije pronašla oporuku i nakon što je sutkinja dozvolila da mogu tražiti po stanu, osporava predmetnu oporuku jer to takvu oporuku može napisati dijete u 4. razredu na kompjuteru, te ne vjeruje da je ova oporuka izraz volje JC koji je bio čovjek koji se nije rasipavao sa svojim i bio je na određen način škrt i ne bi dao svoje, a vezano za boravak tužiteljice u kući u [adresa] sa DC to mu nije osobno poznato, već je to čuo po pričanju susjeda, da je njegov bratić u svemu bio samostalan , znao je kuhati i voditi druženja i bio osoba koja je i zdravstveno i u svakom pogledu bila dobro i nije trebala pomoć,

- saslušana 6. tužena HC je navela, da je za tužiteljicu prvi put čula kad je umro BC i to kad je došla u [adresa] na sahranu, pokojni BC bio je njezin bratić i s njim je bila u dobrim odnosima, a kontaktirali su ga telefonom te joj nije nikada pričao da bi tužiteljica se brinula o DC i njemu , niti je pričao da se netko brine o njegovoj majci i njemu, za oporuku JC rekla joj je njezina kćerka ČC koja je bila kad se tražila oporuka, a o oporuci joj ništa više nije poznato,

- 7. tužena ĆC svojim iskazom je navela, da je pokojni BC bio njezin bratić, a DC njezina teta, bila je u dobrim odnosima sa njima, a kako je boravila i radila u Njemačkoj, kontaktirala je prilikom dolaska u Republiku Hrvatsku i iste posjećivala u Zagrebu, a zadnji kontakt s JC imala je 2012. kada je umrla njezina majka, da BC pred njom nikad nije pričao o svojoj imovini nakon njegove smrti i smrti majke, a za oporuku je saznala na ostavinskoj raspravi, tužiteljicu je prvi put vidjela na sahrani JC i s njom nije osobno kontaktirala, na toj sahrani tužiteljica je rekla da ona ima sve u svojim rukama i da je sve njezino, osporava oporuku jer da ona ima nešto od nekog da joj je ostavio, odmah sa time došla na sud i sigurno nitko od prisutnih tužiteljici to onda ne bi osporavao, mišljenja je da oporuka nije valjana i to je razlog zašto istu osporava,

- da saslušana svjedokinja ĐC navodi, da je obavila šišanje JC i kada je šišala supruga tužiteljice BC je otišao iz stana tužiteljice i vratio se sa papirom, te ju je pitao da li bi to željela potpisati, prvo za taj potpis je pitao drugu potpisnicu ove oporuke, a onda je pitao i nju, obratio joj se i pročitao to što smo trebale potpisati, radilo se o oporuci, a nakon što je pročitao, potpisala je i s tim nema problem, a i znala je da je tužiteljica brinula o JC i njegovoj majci, a to su joj pričali BC i njegova majka. Prvo je potpisao JC, a nakon toga je potpisala ova druga osoba navedena kao svjedok oporuke, te je nakon toga ona potpisala, da je završila svoj posao šišanja, uzela novce i otišla iz stana tužiteljice te joj nisu poznata događanja kasnije, dok je još bila prisutna u stanu BC dao je tužiteljici tu oporuku da je kopira, nije vidjela kad je taj papir koji su potpisale, i nije obraćala pažnju na sam čin kopiranja, a nakon što je kopirala oporuku, original je tužiteljica vratila JC , a nakon njezinog odlaska svi, pa i BC, su ostali u stanu, te da nije znala da je BC umro, što je saznala od tužiteljice, te i nadalje navodi da nije izdavala račun za to šišanje jer je to radila u fušu, tada nije imala svoj salon i svaki ostvaren prihod bio je nužan a u to vrijeme imala je oko 19 godina,

- saslušana kao svjedok CC je navela, da joj je oporuka poznata i da se na istoj nalazi njezin potpis, drugi potpis je od gospođe koja je je i također pozvana kao svjedok, a istu je vidjela u stanu tužiteljice kada je ova oporuka potpisana, kada je ona potpisala ovu oporuku u stanu tužiteljice bila je tužiteljica i njezin suprug, njezin brat i njegova supruga, ona, BC i danas saslušana kao svjedok osoba koja je šišala JC, kada je ona, brat i šogorica od tužiteljice došli u stan tada je bila tužiteljica, njen suprug NC, frizerka koja je šišala JC i svi su bili u jednom prostoru, točnije u dnevnom boravku, a frizerka je šišala JC u jednom prostoru kod vrata, a kad je obavila šišanje isti se dignuo i otišao i rekao da će otići po par piva, vratio se sa pivom, a donio je i papir koji je potpisala, prvo je pitao nju da li bi potpisala to što je pročitao, a budući da zna da je tužiteljica brinula o njemu, nije imala razloga odbiti taj potpis, navodi da je rekao da mu je jako neugodno budući se mi nismo dugo vremena znali, a da mu to puno znači budući je bolestan, tužiteljica joj prije dolaska u njezin stan nije ništa najavila, razlog dolaska u stan tužiteljice bio da je brat tužiteljice rekao da LC treba odnijeti nekakav grah iz Kazahstana za rođendan, te da će doći na posao po nju i svoju suprugu, te je tako i bilo, tada se nije slavio rođendan tužiteljice, tužiteljica niti ne slavi rođendane, to je njen brat tako znao reći da je to za rođendan u šali, u stan su došli negdje između 19:00 i 20:00 sati, da je tužiteljica znala reći da je tu i tamo nešto dobivala novaca za brigu koju je vodila o DC, i to je rekla da joj bude plaćeno tu i tamo,

- saslušan sin tužiteljice UC je i naveo da je osobno poznavao sada pokojnog JC i pokojnu DC skoro kroz cijeli život jer su isti stanovali u istoj zgradi gdje i oni, a kad je pomaganje počelo da je to bilo negdje 2010., kada je pokojna DC izašla iz staračkog doma , sjeća se da je JC brinuo kako će voditi brigu o majci, budući je sam bio bolestan, te je njegova majka i obitelj počela pomagati JC i DC, briga se nastavljala kontinuirano od 2010. i to svakodnevno u više navrata, a sastojala se od kupanja, previjanja, higijene, kuhanja, čišćenja, odlasci u dućane, bacanje smeće i slično, jednom prilikom kad su bili na imanju JC u [adresa] isti imenom i prezimenom spomenuo njegovu majku kao osobu kojoj će ostaviti svoju imovinu, a to je rekao kad je on bio prisutan, njegov otac, sada pokojna DC i njegova majka, nakon smrti JC nisu mu poznata daljnja događanja vezana za oporuku budući se majka konzultirala sa odvjetnikom, a da BC nije bio u nikakvim odnosima sa svojim krvnim srodnicima, i to godinama, i to misli na tridesetak godina, da su druženja s JC bila svakodnevna i to čaj, kava, utakmice u lokalnom kafiću, odlasci u [adresa], kada je njegova majka otišla s JC i DC u [adresa] bila bi preko dva tjedna tamo, a to zna iz razloga što bi je on i otac odvezli tamo, nabavili su invalidska kolica za DC kako bi je njegova majka mogla provozati po selu u posjet groblju i slično, nema saznanja da bi BC s njegovom majkom imao zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju, kada je vidio prvi puta oporuku on i njegova sestra ŽC bili su u sobi, u stanu je bio TC - ujak, RC - supruga ujaka, CC, ĐC, NC i GC, a nije obraćao pozornost da li je JC koji je držao u ruci tu oporuku ili točnije istu pokazao i stavio na stol nešto govorio budući je bila buka i žamor, da mu je poznato da je nakon sačinjenja ove oporuke BC umro, nakon 7 do 14 dana, tu oporuku je pokazao BC u večernjim satima, da mu je teško reći da li je vidio original ili kopiju, ali pretpostavlja da je bio original oporuke, povod ovog nalaženja u stanu nije bio nečiji rođendan, a rođendan se spominje zato jer je ujak donosio veću vreću graha mojoj majci, da je bio u sobi i nije vidio što je njegova majka napravila s tim originalom oporuke, a čuo je da je majka kopirala oporuku i to su spomenuli, i to je spomenuto u nekoj naknadnoj priči poslije toga događaja, ali teško mu je precizirati kada te kopiju oporuke nije vidio,

- saslušan kao svjedok NC, suprug tužiteljice, je i naveo da je njegova supruga više kontaktirala i komunicirala s DC i JC a to je bilo više osobno nakon 2010., te misli da je 2015. JC rekao da mu je majka DC došla iz doma i da se nema o njoj tko brinuti, sjeća se da je plakao i od tada je krenula svakodnevna briga o DC sve do njezine smrti, a briga je bila ne samo o DC nego i o JC, da je briga o JC bila ista kao i za DC, obzirom je bio ozbiljno bolestan a kad mu se predočuje oporuka navodi da je tu oporuku vidio i onog dana kad je sačinjena, misli da je sačinjena 2016. u njihovom stanu i to u dnevnom boravku za stolom, radilo se o vremenu navečer ili točnije negdje oko dnevnika , u stanu je bila njegova obitelj, točnije njegov sin, kćerka ŽC, njegova supruga i BC, koji je nakon dolaska iz bolnice tražio je da se dovede ĐC kako bi ga ošišala, te je ista došla u njihov stan s tom namjerom, te je i došao brat supruge, njegova supruga i zajednička kolegica njegove supruge PC, da je vidio da se JC u jednom momentu dignuo otišao vani, vratio se imao tri pive i papir te rekao cure moram nešto s vama riješiti, zamolio je da pog ledaju taj papir i da pročitaju, prvo je dao VC koja je pročitala i potpisala, te je zamolio nakon toga i ĐC koja je također to potpisala, nakon toga i zamolio njegovu suprugu obrativši joj se sa sestro, kako ju je inače zvao, da to fotokopira budući su imali printer, te joj je dao kopiju, a za sebe zadržao original, nije mu poznato gdje je nakon potpisa JC otišao s tom oporukom, odnosno gdje ju je spremio, da BC za brigu njegovoj supruzi nikad nije plaćao, a kopija oporuke ne zna gdje je bila pohranjena u njihovoj kući,

- da je tijekom postupka utvrđeno da je tijelo pokojnog JC preuzela tužiteljica predočivši medicinsku dokumentaciju gdje je navedena kao nevjenčana supruga, te spornu kopiju oporuke,

- da je iz dopisa Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko -pravne poslove Područnog odsjeka Maksimir na poziv suda očitovano , da je upis u maticu umrlih izvršen temeljem potvrde o smrti Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku od 22. studenog 2016., da je 9. prosinca 2016. u Matični ured Maksimir i pristupila nepozvana stranka KC, koja je izjavila da je sestrična pokojnog, te da je za sastavljanje smrtovnice navela podatke o nasljednicima i imovini pokojnog,

- da je na prijedlog grafološkog vještačenja potpisa pokojnog JC na kopiji oporuke, od strane Centra za forenzična ispitivanja, za istraživanje i vještačenja Ivan Vučetić navedeno da to nije provedeno obzirom da nije dostavljen sporni materijal u izvorniku (oporuka), točnije za potrebe vještačenja da je potrebna i sporna oporuka u originalu (izvorniku), a kako to proizlazi iz dopisa MUP-a.

9. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je i cijenio da original oporuke nije pronađen, da tuženici nisu imali učestale kontakte sa pokojnim JC, niti su ulazili u stan već je nakon njegove smrti stan zapečaćen, te se nije našla mogućnost otuđenja oporuke od strane istih, a pronalazak "plavog fascikla" u kojem je prema navodima tužiteljice bila oporuka po kazivanju JC, to nije dokaz njezinog postojanja, kao ni otuđenja iste od bilo koje stranke prisutne na očevidu. Sagledavajući ukupnost provedenih dokaza da se u plavom fasciklu čije je traženje inicirala tužiteljica nije nalazio original oporuke, budući isti nije postojao niti je oporuka sačinjena, time je i nelogična i neživotna prihvatljivost tvrdnji tuženika da bi BC odmah nakon sačinjenja oporuke istu uništio, imajući u vidu razdoblje od svega pet dana od, po navodima tužiteljice, sačinjene oporuke do smrti, a radilo se o nesporno bolesnoj osobi. Za slučaj da je ta oporuka doista je sačinjena, a što nije mišljenje tog prvostupanjskog suda, te da BC istu uništio, značilo bi da oporuka više ne postoji. Dalje i navodi, da je tužiteljica u svom iskazu izričito navela da je u stan JC ulazila isključivo ona, ključeve stana imala samo tužiteljica, stan je nakon smrti JC bio zapečaćen, a kako oporuka nesporno nije bila u fasciklu, isto dodatno upućuje da oporuka nije pos tojala, niti je bila uništena slučajem ili radnjom neke druge osobe, izgubljena, skrivena ili zametnuta bez znanja JC. Vezano uz oporuku pravilo je da izvornik oporuke čuva osoba koja je oporučni nasljednik, a ne osoba koja je sačinila oporuku. Da je i utvrđeno da je tužiteljica pristupila u Matični ured i nesporno nije predočila oporuku niti pokrenula ostavinski postupak, presliku oporuke je predala u ostavinskom postupku ne uključenjem u ostavinski postupak, već u velikom vremenskom odmaku, nakon kako to je i navela konzultacije s odvjetnikom, što predstavlja dodatni prilog uvjerenje suda o nepostojanju iste. Smatra nelogičnom i neuvjerljivom navode tužiteljice da je odlazeći u Matični ured vezano uz smrt JC bila skeptična ostaviti papir (kopiju oporuke), jer je tamo službenica za koju je JC rekao da je osoba iz njihovog sela i da je se čuva, vezano za općepoznatu činjenicu nepovjerenja građana u institucije, ali i tako općepoznatu činjenicu da u slučaju ostvarenja prava na ostavinu u konkretnom slučaju tužiteljica je nesporno morala predočiti kopiju oporuke koju službenik u Matičnom uredu ne ispituje vezano uz valjanost, već se samo isto konstatira. Uz to, tužiteljica se i liječnicima predstavljala kao nevjenčana supruga JC, što i pojašnjava da je to linija manjeg otpora za rješenje problema , a isto se tako predstavila i prilikom preuzimanja mrtvog tijela JC, što izlazi izvan okvira očekivanog, uobičajenog i moralnog ponašanja osobe. Kada tužiteljica tijekom cijelog postupka višekratno stavlja naglasak na svoju humanost i pomaganje iz ljudskih i prijateljskih pobuda bez naknade i interesa. Opisani navodi ukazuju na svojevrsne kalkulacije tužiteljice u ostvarenju vlastitih interesa. Stoga je prvostupanjski sud mišljenja da odnos tužiteljice i pokojnog JC vezano uz skrb i brigu, kao i postojanje oporuke interpretira sukladno svojim interesima, slijedom navedenog, cijeneći odredbu članka 41. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015. i 14/2019. - dalje: ZN) smatra, da tužiteljica nije dokazala da je pokojni BC sačinio pisanu oporuku pred svjedocima kojom bi za svog jedinog oporučnog nasljednika odredio tužiteljicu, pa stoga takva oporuka i nije mogla biti uništena, izgubljena, sakrivena ili zametnuta, te je odlučeno kao u izreci.

10. Nije ostvaren žalbeni razlog počinjenje bitne povrede parničnog postupka na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stav 2. ZPP-a, a niti je počinjena bitna povreda na koju žaliteljica ukazuje, ona iz članka 354 . stav 2. točka 11. ZPP-a, obzirom presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati. Utvrđeno činjenično stanje i prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kad je ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

11. Sporno je i dalje, prema zahtjevu tužiteljice, da li je oporuka pred svjedocima ostavitelja JC uništena. U smislu odredbe članka 41. ZN oporuka uništena slučajem ili radnjom neke druge osobe, izgubljena, sakrivena ili zametnuta, poslije smrti oporučitelja ili prije njegove smrti, ali bez njegova znanja proizvest će učinke pravovaljane oporuke ako zainteresirana osoba dokaže da je oporuka postojala, da je uništena, izgubljena, sakrivena ili zametnuta, da je bila sastavljena u obliku propisanom u zakonu i ako dokaže sadržaj onog dijela oporuke na koji se poziva.

12. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, da oporuka može proizvesti učinak pravovaljane oporuke trebaju kumulativno biti ispunjeni uvjeti:

- da tužitelji dokažu i sud utvrdi da je oporuka postojala,

- ako tužitelji dokažu i sud utvrdi da je oporuka bila sastavljena pismeno u jednom od oblika propisanih u zakonu i u kome od tih propisanih oblika - ako tužitelji dokažu i sud utvrdi da u tom oporukom je tužiteljica određena za nasljednike, te ako tužitelj dokaže i sud utvrdi da je oporuka uništena slučajno ili radnjom treće osobe, to jest ne od oporučiteljice ili da je izgubljena, sakrivena ili zametnuta.

13. Navedeni uvjeti iz članka 41. ZN su odlučni za postojanje prava nasljeđa u korist osobe koja se na takvu oporuku poziva. Da bi odluka bila prihvaćena, trebalo je u postupku konkretno (određeno) utvrditi što se stvarno dogodilo sa tom oporukom a teret dokaza te sporne činjenice je na tužiteljici.

14. Tužiteljica nije dokazala da su original oporuke uništili tuženici, kao zakonski nasljednici, obzirom da je dostavila samo preslik te oporuke, obzirom da na u međuvremenu izmijenjene okolnosti, pogotovo nije dokazala da bi je uništili ili sakrili baš tuženici, jer nije logično da bi je oni uspjeli uništiti, obzirom da je i nakon njegove smrti taj stan bio zaključan, dok u odnosu na vrijeme sastavljanja te oporuke i par dana nakon toga smrti pokojnog JC, nije utvrđeno da bi itko ulazio od strane tuženika u njegov stan. Uz to, na očevidu provedenom u okviru ostavinskog postupka, nije utvrđeno da bi se našao takav original oporuke, kao što nije utvrđeno da bi bilo tko od strane tuženika, kako to tužiteljica ukazuje, se svojim postupanjem onemogućio pristup tužiteljici i omogućio uništenje te oporuke. Teret dokaza je na tužiteljici da dokaže kako su tuženici uništili tu oporuku, odnosno da, što je ključno pitanje za donošenje odluke, da je ta pismena oporuka zagubljena ili uništena. Nije bilo mjesta samo osnovnog neodređenog utvrđenja što se moglo dogoditi sa tom oporukom i da li je ista uništena radnjom tuženika ili neke druge osobe ili zametnuta prije ili nakon smrti ostavitelja. Obzirom da je tužiteljica osobno zatekla umrlog JC, te je pozivom policije i zapečaćen stan umrlog, nakon toga nije pronađen original oporuke, time se i ne može graditi povoljnija pozicija u odnosu na pravnu osnovu.

15. Sud može iskaz stranke ili svjedoka ocijeniti istinitim ili neistinitim, odnosno u suštini više ili manje uvjerljivim ili logičnim, gledano pojedinačno ili u cjelini sa ostalim dokazima, a ima i ovlasti ocjenjivati provedene dokaze i ovlasti odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. te članak 304. ZPP) odlučivanje u trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka i nije u obvezi prihvatiti svaki prijedlog stranke za provođenje dokaza, ali ne može otkloniti svoju obvezu da logičnim razlogom obrazloži određeno svoje (za odluku u predmetu spora bitno) činjenično shvaćanje. Imajući navedeno u vidu kao i pravilo o teretu dokazivanja, suprotno žalbenim navodima tužiteljice pravilno je sud prvog stupnja ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da tužiteljica nije dokazala osnovanost svog zahtjeva , pa je i pravilan zaključak suda prvog stupnja da tužbeni zahtjev nije osnovan.

16. Prema odredbi članka 221.a ZPP ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije predložila sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Odredbom članka 64. stavak 1. ZN propisano je da oporučitelj može uvijek opozvati oporuku u cjelini, djelomično, očitovanjem danim u bilo kojem obliku u kojem se po zakonu može napraviti oporuka, a prema stavku 2 . tog članka oporučitelj može opozvati pisanu oporuku i uništenjem isprave. Imajući i to u vidu, vezano za kumulativno ispunjene pretpostavke iz članka 41. ZN, pravilno je primjenom pravilo o teretu dokazivanja odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

17. I odluka o trošku pravilno je donesena po članku 154. stavak 1. i članku 155. tog ZPP-a. Ispravni su navodi tuženika da se trošak zastupanja više osoba cijeni prema Tbr. 40.t.1. Tarife i prema toj odredbi povišenje za svaku osobu iznosi 10% a najviše može iznositi 50%, dok je prvostupanjski sud cijenio 60%. Time bi, kada se računa povišenje od 50%, koji daje iznos od 800,oo eur i ukupan iznos troška od 2.400,00 eur uz priznanje 25% PDV-a, trebalo ukupan trošak priznati u iznosu od 3.000,00 eur-a, koji je i dalje viši od zatraženog i priznatog troška. Pri tome, nije osnovan žalbeni navod da nije osnovano priznato za sve radnje vrijednost boda od 2 eur-a. Prema Tbr.52. Tarife propisano je da se vrijednost boda obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade, a kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Time je i pravilno obračunata vrijednost boda, kao i dosuđena visina priznatog troška.

18. Dakle, iz navedenog valjano je temeljem odredbi članka 368 . stavak 1. ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, a tuženicima osnovom čl. 166. u vezi sa čl. 155. ZPP-a, nije priznat trošak odgovora na žalbu jer nije bio potreban.

U Puli-Pola 31. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić