Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ob-21/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, te Milene Vukelić-Margan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Iva Gavranović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Baranović & Gavranović j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika OT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Dominik Musulin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o., iz Zagreba , odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-67/2024-22 od 15. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 31. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob - 67/2024-22 od 15. prosinca 2025. u točkama II i III izreke i u tom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I izreke, je utvrđeno da bračnu stečevinu pok. FT i pok. HT u jednakim dijelovima čine nekretnine kč. br. [katastarska čestica] [adresa] površine 1439 m2, upisana u zk.ul. 9289k.o. ..., zatim stan u [adresa] u stambenoj zgradi broj 51 [adresa], izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to etažno vlasništvo (E-18) dvosobni stan broj 33 na trećem katu površine 57,51 m2 te kč. br. [katastarska čestica] [adresa] površine 852 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina]. U točki II izreke je odbijen dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje da nekretnine iz točke I izreke u jednoj polovini ulaze u ostavinsku masu ostaviteljice FT, kao bračna stečevina iz braka s HT iz [adresa] te zahtjev da je tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva u jednoj polovini svih nekretnina na ime svoje majke FT. U točki III izreke je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2. Protiv presude su žalbe podnijele obje stranke, tužitelj protiv presude u točkama II i III izreke, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1., Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), a tuženik protiv presude u točki III izreke, odluke o trošku, pozivajući se na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Tužitelj u žalbi ukazuje na postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, jer da je izreka presude proturječna razlozima, a razlozi da su proturječni sadržaju isprava. Navodi da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da je HT raspolagao za života ostaviteljice njezinim udjelom u bračnoj stečevini uz njezinu suglasnost. Smatra da u nazočnom slučaju nije bilo uvjeta za primjenu čl. 221a ZPP-a, da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio iskaz tuženika u dijelu u kojem je naveo da je ostaviteljica o činjenici darovanja svih triju nekretnina bila upoznata u trenutku darovanja, iako da je nesporno da nije bila prisutna u postupku obnove zemljišne knjige niti je ičim drugim dokazano da je znala za sklapanje Ugovora o darovanju. Čak štoviše, i da je bila prisutna prilikom potpisivanja Ugovora o darovanju, da je nelogično da nije i sama supotpisala tu ispravu, što da bi joj svaki javni bilježnik savjetovao, budući da se radi o imovini koja predstavlja bračnu stečevinu.

4. Glede upuštanja u ocjenu sadržaja oporuke od 23. lipnja 2003. te Izjave ovjerene kod javnog bilježnika 6. ožujka 2012., ukazuje da predmetom ovog postupka nije utvrđivanje volje ostaviteljice prilikom sastava oporuke pa da su pomiješani pravni instituti. Štoviše da iz isprava proizlazi volja ostaviteljice nakon njezine smrti, a ne volja vezana za darovanje nekretnina za života.

5. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev i obvezati tuženika na nadoknadu troška parničnog postupka u cijelosti, podredno u tom dijelu presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

6. Tuženik u žalbi protiv odluke o parničnom trošku, ukazuje da je parnični postupak pokrenuo budući da je na parnicu upućen iz ostavinskog postupka, da je već u odgovoru na tužbu priznao, odnosno nije osporio da predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu, da je prigovorio samo da te nekretnine ne ulaze u ostavinsku masu, što da je u konačnici utvrdio i sud prvog stupnja pa da je odlukom suda uskraćen za naplatu niza parničnih troškova koji su mu nastali i koje je prouzročio tužitelj. Smatra da mu je time povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo vlasništva te da je pogrešno primijenjen čl. 154. st. 4. ZPP-a pri donošenju takve odluke. Ističe da su u nazočnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za primjenu čl. 157. ZPP-a, prvi uvjet da nije dao povoda za tužbu, a drugi da je u odgovoru na tužbu priznao tužbeni zahtjev. Smatra da bi drugačije tumačenje bilo nepravično i omogućavalo bi da u sličnim predmetima dođe do zlouporabe na način da se uz deklaratorni zahtjev postavi i nesporni zahtjev u cilju postizanja podjednakog uspjeha u sporu.

7. Predlaže preinačiti odluku o trošku, uz nadoknadu troškova žalbenog postupka.

8. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika ističe da tuženik nikad nije priznao tužbeni zahtjev, naprotiv, da je u odgovoru na tužbu naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava da nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu. Smatra da u nazočnom slučaju nisu bili ostvareni uvjeti za primjenu čl. 157. ZPP-a pa predlaže žalbu tuženika odbiti.

9. Žalbe su osnovane.

10. U donošenju pobijane presude nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povreda na koju ukazuje tužitelj u žalbi, jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi ističe da je relevantno činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, zbog čega nije moguće ocijeniti pravilnost u primjeni materijalnog prava.

11. Na temelju provedenih dokaza je utvrđeno da je pok. FT majka tužitelja i tuženika, da je tuženik sin iz bračne zajednice FT i HT koja je trajala od 1960. do smrti majke stranaka, 2019., da je ostavinski postupak iza FT prekinut te je tužitelj upućen na parnicu radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu ostaviteljice kao bračna stečevina iz braka s HT ulaze i nekretnine koje su predmetom ovog postupka u jednoj polovini te na parnicu radi poništenja pisane oporuke ostaviteljice pred svjedocima od 23. lipnja 2003. Nadalje je sud prvog stupnja utvrdio da su u trenutku smrti majke stranaka, sve tri prijeporne nekretnine bile u vlasništvu tuženika OT koji ih je stekao darovanjem od oca HT, pri čemu je nekretninu, stan u [adresa] na trećem katu zgrade u [adresa], HT darovao tuženiku Ugovorom o darovanju iz 2012., dok je nekretnina kč. broj [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] prenesena na tuženika u sudskom postupku u travnju 2019.

12. Kako je tijekom postupka utvrđeno da između stranaka nema spora da sve tri nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu majke stranaka FT i njezinog supruga HT, sud prvog stupnja prihvaća dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje bračne stečevine, primjenom čl. 36. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 - dalje ObZ). Međutim, u odnosu na tužbeni zahtjev radi utvrđenja da iste nekretnine ulaze u ostavinsku masu iza pok. FT te trpljenje uknjižbe prava vlasništva majke stranaka u jednoj polovini na svim nekretninama, sud prvog stupnja ocjenjuje da takav zahtjev nije osnovan, zbog toga što su u trenutku smrti FT Fois sve nekretnine bile u vlasništvu tuženika pa u smislu čl. 5. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 - dalje ZN) ne predstavljaju ostavinsku imovinu majke stranaka. Glede ovlaštenja HT da raspolaže udjelom svoje supruge, majke stranaka, u zajedničkoj imovini, sud prvog stupnja ocjenjuje istinitim iskaz tuženika o tome da je majka stranaka bila upoznata s činjenicom darovanja svih nekretnina tuženiku, a kako stranke nisu dostavile druge dokaze o tome, primjenom odredbe čl. 221 . a ZPP-a odluku donosi na temelju iskaza tuženika te sadržaja oporuke FT od 23. lipnja 2003. i Izjave ovjerene kod javnog bilježnika 6. ožujka 2012., iz kojih utvrđuje da je volja majke stranaka bila da svu svoju imovinu ostavi sinu OT, tuženiku. Pritom ocjenjuje istinitim iskaz tuženika i u dijelu u kojem je naveo da je majka bila prisutna prilikom potpisivanja Ugovora o darovanju za stan u [adresa], te da je cijelo vrijeme forsirala da se i ostale dvije nekretnine prenesu na njega.

13. S obzirom na utvrđenje da prijeporne nekretnine ne predstavljaju ostavinsku imovinu, sud prvog stupnja odbija dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje, dok odluku o parničnom trošku donosi primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, uz obrazloženje da su stranke djelomično uspjele u parnici, pa da je s obzirom na postignuti uspjeh opravdano odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

14. Iako je presuda suda prvog stupnja pravomoćna u dijelu u kojem je utvrđeno da sve tri prijeporne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu pok. FT i pok. HT u jednakim dijelovima, s obzirom na preostali tužbeni zahtjev radi utvrđenja da iste nekretnine u jednoj polovini ulaze u ostavinsku masu ostaviteljice FT kao bračna stečevina te da je tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva jedne polovine na ime majke stranaka FT, potrebno je ukazati na mjerodavno materijalno pravo koje je potrebno primijeniti radi odlučivanja o tom tužbenom zahtjevu tužitelja.

15. Naime, iz isprava koje su priložene u spisu bi proizlazilo da su sve tri nekretnine stečene u vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 45/89, 51/89 – pročišćeni tekst i 59/90-dalje ZBPO), pa taj propis treba primijeniti u skladu s čl. 551. st. 2. OBZ-a. Prema čl. 277. ZBPO-a imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina. O upravljanju i raspolaganju zajedničkom imovinom govore članci 281. do 283. ZBPO-a pa je tako čl. 283. propisano da zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno (st. 1.), a svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti poslom među živima (st. 2.). Iz takve odredbe bi proizlazilo da bi jedan bračni drug mogao raspolagati udjelom drugog bračnog druga u zajedničkoj imovini uz njegovu suglasnost, s tim što takva suglasnost ne mora biti izdana u određenoj formi, ali se mora nesumnjivo utvrditi da suglasnost postoji.

16. Upravo u tom dijelu su tvrdnje i iskazi stranaka dijametralno suprotni, budući da tužitelj osporava da bi majka stranaka uopće znala za raspolaganje prijepornim nekretninama u korist tuženika, a kamoli da bi to odobrila, dok tuženik tvrdi suprotno, da je majka bila upoznata s raspolaganjem supruga u njegovu korist te da se s takvim raspolaganjem suglasila, štoviše da je u odnosu na tu imovinu inzistirala da se prenese na tuženika.

17. Prema stajalištu ovog suda, to pitanje nije potpuno raspravljeno, što znači da je relevantno činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno pa nije moguće ispitat i pravilnost u primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

18. Glede raspolaganja oca tuženika u korist tuženika, u spisu je priložen Ugovor o darovanju sklopljen 26. studenog 2012. u odnosu na nekretninu, posebni dio zgrade u [adresa], dvosobni stan broj 33 na trećem katu površine 57,51 m2, dok je glede nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] priložen zapisnik Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. travnja 2019. u postupku obnove dijela zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (rasprave za sastavljanje uloška), u kojem postupku je otac tuženika HT FT priložio kupoprodajne ugovore o kupnji te nekretnine te je ujedno izjavio da nekretninu želi darovati sinu OT i predložio da se tuženik upiše kao vlasnik u zemljišnim knjigama. Glede nekretnine k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja kuću, dvorište i pomoćnu zgradu, u spisu je priložen izvadak iz zemljišne knjige sa sadašnjim stanjem upisa, iz kojeg nije moguće utvrditi temeljem čega je tuženik upisan kao vlasnik, s tim što je upisana zabilježba da je za evidentiranje kuće na adresi [adresa], priloženo Rješenje o izvedenom stanju od 16. lipnja 2014., koje rješenje je također priloženo u spisu.

19. U ovom postupku je ostalo sporno je li otac tuženika imao suglasnost svoje supruge za raspolaganje njezinim udjelom u zajedničkoj imovini, pri čemu treba navesti da tuženik ne raspolaže ispravama odnosno pisanim dokazima iz kojih bi se dalo zaključiti o postojanju takve suglasnosti pa je sporne činjenice potrebno utvrditi na temelju drugih dokaza. U nazočnom slučaju je sud prvog stupnja pogrešno primijenio čl. 221.a ZPP-a, prema kojoj odredbi, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Iz obrazloženja pobijane presude bi se dalo zaključiti da sud prvog stupnja smatra da je teret dokaza o tome bio na tužitelju, što je pogrešno. Naime, u situaciji kada o postojanju suglasnosti ne postoje pisani dokazi, te s obzirom na zakonsko uređenje prema kojemu je takvo raspolaganje valjano samo uz suglasnost drugog bračnog druga, teret dokaza o postojanju suglasnosti je na onome koji tvrdi da je suglasnost dana, što znači da je teret dokaza u ovom slučaju bio na tuženiku.

20. Stoga je potrebno upotpuniti dokazni postupak, u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka, prije svega detaljnije saslušati stranke upravo na okolnosti vezane za saznanje majke stranaka o raspolaganju njezinog supruga prijepornim nekretninama, s tim što je potrebno cijeniti i sve okolnosti pod kojima je došlo do sklapanja ugovora o darovanju u odnosu na prijeporne nekretnine, utvrditi na koji način i kada je nekretnina kč. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prenesena na tuženika, pri čemu treba voditi računa i o tome da je, u vrijeme kada je vođen postupak sastavljanja zemljišnoknjižnog uloška za nekretninu kč. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], majka stranaka, prema navodima samog tuženika, bila dementna i lošeg zdravstvenog stanja.

21. Nakon što upotpuni relevantno činjenično stanje prema uputama iz ovog rješenja, sud prvog stupnja će o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja donijeti novu zakonitu odluku, s tim što će ponovno odlučiti i o troškovima cijelog postupka.

22. Zbog izloženog je valjalo žalbe uvažiti i presudu suda prvog stupnja u točkama II i III izreke ukinuti, na temelju članka 370. ZPP-a, dok je presuda u točki I izreke kao nepobijana ostala neizmijenjena.

23. Odluka o troškovima žalbenog postupka je donesena primjenom članka 166. stavak 3. ZPP-a.

U Rijeci 31. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov-Kozomara