Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Kapucinski trg 5
Poslovni broj: Povrv-113/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Lidiji Krašek, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg zemljišnoknjižnog sudskog savjetnika-specijaliste EH, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, Prisavlje 3, Zagreb, OIB: 68419124305, zastupanog po punomoćnici Nataši Owens, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Owens i Houška d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženice ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Šebijan i Mihaela Carević Rukavina iz Varaždina, radi isplate, 31. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I/ Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Biserke Čmrlec-Kišić iz Varaždina br. UPP/OS-Ovrv-383/2022 (sudski broj Ovrv-4606/2022) od 27. svibnja 2022. održava se u cijelosti na snazi u dijelu u kojem je tuženici naloženo platiti tužitelju iznos od 480,00 HRK, odnosno preračunato 63,71 EUR (šezdesettri eura i sedamdesetjedan cent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:
-na iznos od 80,00 HRK / 10,62 EUR od 21.01.2022.,
-na iznos od 80,00 HRK / 10,62 EUR od 21.02.2022.,
-na iznos od 80,00 HRK / 10,62 EUR od 21.03.2022.,
-na iznos od 80,00 HRK / 10,62 EUR od 21.04.2022.,
-na iznos od 80,00 HRK / 10,62 EUR od 21.05.2022.,
-te na iznos od 80,00 HRK / 10,62 EUR od 21.06.2022., pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.
II/ Tuženica ZH dužna je nadoknaditi tužitelju prouzročeni trošak ovog postupka u iznosu od 188,04 EUR (stoosamdesetosam eura i četiri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate, u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj (Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova) podnio je nadležnom javnom bilježniku Biserki Čmrlec-Kišić iz [adresa] prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženice ZH, radi naplate dospjelog novčanog potraživanja – radiotelevizijske (RTV) pristojbe u ukupnom iznosu od 480,00 HRK (što preračunato iznosi 63,71 EUR), uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate i troškove ovršnog postupka. U prijedlogu za ovrhu tužitelj je istaknuo da je tuženica u zakonom propisanom i ugovornom odnosu kao obveznik plaćanja RTV pristojbe na temelju prijave RTV prijamnika, te da su mjesečni računi za utuženo razdoblje uredno ispostavljeni i dostavljeni na adresu prebivališta tuženice. Na temelju tako postavljenog prijedloga, javni bilježnik je donio rješenje o ovrsi br. UPP/OS-Ovrv-383/2022 (sudski broj Ovrv-4606/2022) na temelju vjerodostojne isprave.
2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženica ZH podnijela je pravovremeni prigovor. U svom prigovoru tuženica je općenito i u cijelosti osporila osnovu i visinu tužiteljeva potraživanja. Navela je da osporava postojanje duga u zatraženom iznosu te je istaknula da potraživanja ne odražavaju stvarno stanje, pozivajući se pritom na odredbe Zakona o parničnom postupku koje se tiču dužnosti iznošenja činjenica i predlaganja dokaza (čl. 219. ZPP) i pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP). Tuženica je u prilogu svog podneska sudu dostavila i određenu pismenu ispravu – odnosno ovjerenu Izjavu od 7. svibnja 2010. godine – kojom je nastojala argumentirati svoje tvrdnje u pogledu okolnosti vezanih uz korištenje ili posjedovanje prijamnika iz ranijeg razdoblja. Međutim, sud je detaljnom analizom utvrdio da se navedena isprava iz 2010. godine ne može smatrati pravno relevantnom odjavom RTV prijamnika za utuženo razdoblje siječanj–lipanj 2022. godine, budući da Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji propisuje stroge i formalne uvjete za odjavu prijamnika uz obvezu predočenja valjanih dokaza o prestanku posjedovanja, a tuženica tijekom parničnog postupka koji je uslijedio nije ponudila nikakve konkretne materijalne dokaze (poput potvrda o izvršenim uplatama za utužene mjesece ili valjane potvrde o odjavi za 2022. godinu) niti je na bilo koji drugi način opovrgnula uredno stanje dugovanja iz poslovnih knjiga tužitelja. To više što iz dostavljene Izjave, koju je tuženica očito ovjerila kod javnog bilježnika, proizlazi da je odjava prijamnika tek privremena za razdoblje od svibnja 2006. do 2. studenog 2006., dakle izvan utuženog razdoblja.
3. S obzirom na to da je tuženica pravovremeno podnijela prigovor protiv rješenja o ovrsi, sud je primjenom odgovarajućih odredaba Ovršnog zakona – (Narodne novine br.: Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024) i Zakona o parničnom postupku – (Narodne novine br.: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025) donio rješenje kojim je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, te je određeno da se postupak nastavlja po pravilima parničnog postupka kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Na taj je način predmet uveden u redovnu parničnu proceduru radi meritornog raspravljanja i svestrane ocjene navoda obiju stranaka.
4. Dokazni postupak u ovom predmetu temelji se na svestranoj i iscrpnoj dokumentaciji koju je tužitelj priložio u spis, a koja u svom jedinstvenom i logičnom nizu u potpunosti potvrđuje osnovanost tužbenog zahtjeva. Kao ključni dokaz merituma spora poslužio je Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 02.12.2022. godine. Predmetni izvadak predstavlja zakonom propisanu vjerodostojnu ispravu koja sadrži detaljnu i preglednu specifikaciju neplaćenih mjesečnih obveza RTV pristojbe za ukupno šest mjeseci – i to za siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2022. godine, pri čemu je za svaki pojedini mjesec jasno označen iznos duga od 80,00 HRK (odnosno 10,62 EUR) i precizno naveden datum dospijeća (21. u mjesecu). Osim navedenog izvatka, u spisu se nalaze i dokazi o statusu tuženice kao registriranog pretplatnika (korisnika prijamnika), izvodi iz odgovarajućih baza podataka o urednom slanju zaduženja, kao i relevantne odredbe Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji kojima je propisana obveza plaćanja pristojbe svake osobe koja ima u vlasništvu ili posjedu RTV prijamnik na području Republike Hrvatske. U spis je priložena i uredna punomoć za zastupanje tužitelja od strane opunomoćene odvjetnice, kao i specifikacija i dokazi o nastalim troškovima predujma i javnobilježničke nagrade, čime je tužitelj u cijelosti pokrio i pravnu i financijsku stranu svog zahtjeva.
5. U svojim podnescima tijekom parničnog postupka, tužitelj je u cijelosti ostao pri postavljenom tužbenom zahtjevu. Istaknuo je da je tužbeni zahtjev u potpunosti utemeljen na valjanim i uredno vođenim poslovnim knjigama, te da je tuženica bila u zakonskoj obvezi plaćanja mjesečne RTV pristojbe s obzirom na to da posjeduje prijavljeni prijamnik, a da prijamnik nikada nije odjavila na propisan način u skladu sa Zakonom o HRT-u. Tužitelj se ujedno osvrnuo na navode i dokumentaciju tuženice (uključujući njezino pozivanje na odredbe ZPP-a o teretu dokazivanja i priloženu izjavu), istaknuvši da tuženica paušalnim osporavanjem i predočenjem vremenski irelevantne izjave iz 2010. godine ne uspijeva osporiti urednost i istinitost utvrđenog duga za 2022. godinu. Zaključno, tužitelj je zatražio da sud u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, održi platni nalog na snazi i obveže tuženicu na snošenje troškova postupka.
6. Sud je, izvršivši uvid u cjelokupni spis i sve priložene isprave, proveo svestranu ocjenu dokaza sukladno načelu slobodne ocjene dokaza iz članka 8. Zakona o parničnom postupku (ZPP). Ocjenjujući svaki dokaz zasebno, kao i sve dokaze u njihovoj međusobnoj vezi, sud je utvrdio da su navodi i tvrdnje tužitelja potpuno osnovani, dok su prigovori i dokazi koje je ponudila tuženica ostali nepodobni za obaranje tužbenog zahtjeva.
7. Detaljnom analizom spisa i provedenim dokaznim postupkom utvrđene su sljedeće odlučne činjenice kao nesporne:
-da je tuženica ZH bila u redovnom pretplatničkom/korisničkom odnosu s tužiteljem temeljem uredno prijavljenog RTV prijamnika na adresi [adresa];
-da je tužitelj u spornom razdoblju od siječnja do lipnja 2022. godine tuženici uredno obračunavao zakonsku RTV pristojbu u iznosu od po 80,00 HRK mjesečno;
-da su predmetni računi dospijevali na naplatu 21. u mjesecu za svaki odgovarajući mjesec u utuženom razdoblju;
-da tuženica u utuženom razdoblju nije podnijela propisanu i pravovaljanu odjavu RTV prijamnika ovlaštenoj službi tužitelja, zbog čega je obveza plaćanja pristojbe neprekidno tekla, pri čemu priložena Izjava tuženice iz 2010. godine nema nikakav pravni učinak na obveze nastale u 2022. godini;
-da ukupni neizmireni dug tuženice po osnovi RTV pristojbe iznosi 480,00 HRK, odnosno preračunato prema važećim propisima 63,71 EUR;
-da tuženica tijekom cijelog postupka sudu nije predočila niti jedan valjani dokaz (uplatnicu, potvrdu banke ili odgovarajuću potvrdu o urednoj odjavi prijamnika iz spornog razdoblja) iz kojeg bi proizlazilo da je sporni dug u cijelosti ili djelomično podmiren, odnosno da obveza nije postojala.
8. Analizirajući pravnu prirodu spora, navode stranaka i raspodjelu tereta dokazivanja, sud ukazuje da je tužitelj u cijelosti udovoljio svojoj dužnosti dokazivanja time što je priložio vjerodostojnu ispravu – Izvadak iz poslovnih knjiga (koji sukladno članku 31. Ovršnog zakona sadrži sve podatke o vjerovniku, dužniku, predmetu, vrsti, opsegu i vremenu ispunjenja obveze). S druge strane, premda se tuženica u svom prigovoru ispravno pozvala na odredbe članaka 219. i 221.a Zakona o parničnom postupku koje reguliraju dužnost iznošenja činjenica i pravila o teretu dokazivanja, sud ističe da je upravo primjenom tih pravila utvrđeno da je teret dokaza o ispunjenju novčane obveze (isplati duga), kao i teret dokaza o prestanku posjedovanja prijamnika putem propisane odjave, bio na tuženici. Budući da tuženica tijekom postupka nije ponudila nikakve protudokaze kojima bi opovrgnula navode tužitelja, a njezino pozivanje na stariju izjavu iz 2010. godine ne može utjecati na njezine obveze iz 2022. godine, njezini prigovori ocjenjuju se potpuno neosnovanim.
9. Slijedom iznesenog, budući da je tužitelj u tijeku parničnog postupka u potpunosti dokazao postojanje obveznopravnog odnosa, dospijeće tražbine i njezinu visinu, a tuženica ničim nije uspjela opovrgnuti tužbeni zahtjev niti dokazati ispunjenje obveze, sud je primjenom odredbe članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci ove presude, te u cijelosti održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, računajući po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima.
10. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnog postupka (načelo uspjeha u parnici). S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, priznati su mu zatraženi i nužni troškovi. Tužitelju je tako priznat trošak odvjetničkog sastava ovršnog prijedloga u iznosu od 37,33 EUR (odnosno 281,25 HRK) te trošak nagrade i pristojbi javnog bilježnika u iznosu od 12,44 EUR, zatim trošak jednokratne nagrade u iznosu od 125,00 EUR te pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR, što ukupno čini iznos od 188,04 EUR. Sud je ocijenio da su navedeni troškovi odmjereni u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – (Narodne novine 138/23) te odgovarajućim propisima o nagradama javnih bilježnika u ovršnim predmetima, te je tuženici naloženo da taj iznos nadoknadi tužitelju u roku od 8 dana.
U Varaždinu 31. srpnja 2026.
Sutkinja
Lidija Krašek
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka. Presuda u sporu male vrijednosti se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP -a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.
Dostaviti:
1. OD Owens i Houška d.o.o. iz Zagreba (za tužitelja)
2. ZOU Franjo Šebijan i Mihaela Carević Rukavina iz Varaždina (za tuženika)
