REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-839/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Branke Šabarić Zovko, suca izvjestitelja i Dubravke Matas, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja STAMBENI ZG d.o.o., Zagreb, Savska 183, OIB 43118119983, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Pradegan & Spicijarić j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika ISTO INDUSTROGRADNJA d.o.o. u stečaju, Krnica, Duga uvala 1, OIB 01629444750, kojeg zastupa stečajni upravitelj Zdravko Tešić iz Ogulina, radi utvrđivanja osporene tražbine, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-101/2025-31 od 24. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 31. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-101/2025-31 od 24. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom u izreci označenom presudom točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je osnovana osporena tražbina tužitelja, prema tuženiku, kao tražbine drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 18.855,15 eura. Točkom II. izreke odbijen je u cijelosti tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.
2. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka uvidom u isprave koje su priložene spisu, utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan, primjenom odredbe čl. 270., 266. Stečajnog zakona. Odluku o troškovima parničnog postupka sud je donio na temelju odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 115/23; dalje: ZPP).
3. Protiv presude tužitelj je podnio žalbu osporavajući odluku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovome sudu preinačiti presudu podredno ukinuti je i predmet vratiti na ponovno suđenje. Žalitelj navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer, proturječi sama sebi, iznesenim razlozima, nisu navedeni suvisli razlozi u smislu ocjene odlučnih činjenica, a o relevantnim činjenicama postoji proturječje između onoga što u obrazloženju presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, čime je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a. U žalbi ponavlja navode iznesene već tijekom postupka.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj sud nalazi da je ona pravilna i osnovana na zakonu.
7. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud je pravilno primijenio materijalno pravo, nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, propisanu odredbom čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP -a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, jer se ona može ispitati, budući da ne proturječi razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.
8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud dao razloge o svim odlučnim činjenicama, koji su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se stoga presuda može ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem osnovanosti osporene tražbine u iznosu od 117.089,33 eura, kao tražbine drugog višeg isplatnog reda u stečajnom postupku koji se nad ovdje tuženikom vodi pred tim sudom pod poslovni broj St-401/2024.
10. U obrazloženju pobijane presude kao nesporno sud navodi:
- da je u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom, tužitelj podnio prijavu tražbine (list 23.-27. spisa ovog predmeta) u ukupnom iznosu od 117.089,33 eura;
- da je tuženik po stečajnom upravitelju priznao navedenu tražbinu u iznosu od 94.445,14 eura u kojem dijelu tražbina proizlazi iz pravomoćne sudske odluke, dok je u preostalom dijelu, u iznosu od 22.644,19 eura, tražbinu osporio;
- da je u stečajnom postupku utvrđeno da za osporeni dio tražbine vjerovnik (ovdje tužitelj) ne raspolaže ovršnom ispravom, pa je, stoga, temeljem čl. 266. st. 1. Stečajnog zakona, sud rješenjem poslovni broj St-401/2024 od 21. ožujka 2025. (list 4.-10. spisa) uputio tužitelja na ovu parnicu radi utvrđenja osporene tražbine.
11. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da mu je predmetna tražbina (koja je predmet tužbenog zahtjeva) već prethodno utvrđena u predstečajnom postupku koji je kod ovog suda vođen nad tuženikom, pod poslovnim brojem St-353/2018.
12. Utvrđenje je prvostupanjskog suda da iz tužiteljeve prijave tražbine (list 23.-27. spisa ovog predmeta) u stečajnom postupku koji se kod ovog suda vodi nad tuženikom (pod poslovnim brojem St-401/2024) ne proizlazi da je tužitelj u istoj kao osnovu tražbine naveo tražbinu priznatu u predstečajnom postupku.
13. Sud navodi da je u prijavi tražbine tužitelj naveo podatke o tražbini pa ih je poimence naveo te zaključio da, iz tužiteljeve prijave tražbine ne proizlazi da je u istoj kao osnovu tražbine naveo tražbinu priznatu u predstečajnom postupku, niti se tužitelj na bilo koji način u toj prijavi referirao na predstečajni postupak nad dužnikom (ovdje tuženikom).
14. Odredbom čl. 270. Stečajnog zakona propisano je da se u parnici za utvrđivanje tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i u isplatnom redu kako je ono naznačeno u prijavi ili na ispitnom ročištu, a da tužitelj u prijavi tražbine kao osnovu tražbine nije naveo rješenje o utvrđenim tražbinama u predstečajnom postupku.
15. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj u ovoj parnici ne može uspjeti ističući samo i jedino da mu je predmetna tražbina navodno priznata u predstečajnom postupku nad tuženikom, a što tužitelj nije ni dokazao.
16. Prvostupanjski je sud, usporedbom tužiteljeve prijave tražbine od 6. veljače 2025. u stečajnom postupku nad tuženikom (list 23 .-27. spisa) s njegovom prijavom tražbine od 18. listopada 2018. u predstečajnom postupku nad tuženikom (list 134.-136. spisa), zaključio da je prijavom u predstečajnom postupku od 18. listopada 2018. obuhvaćena tražbina po osnovi rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-4592/17. Međutim, uvidom u tužiteljevu prijavu tražbine od 6. veljače 2025. u stečajnom postupku nad tuženikom utvrđeno je da je tužitelj po tom rješenju prijavio samo iznose od 2.428,28 eura i 259,30 eura (na ime troškova postupka priznatih tim rješenjem), a iz rješenja poslovni broj St-401/2024 od 21. ožujka 2025. (list. 4.-10. spisa) proizlazi da je tražbina temeljem tog rješenja priznata tužitelju u stečajnom postupku.
17. Dakle, u stečajnom postupku utvrđeno je da za osporeni dio tražbine vjerovnik (ovdje tužitelj) ne raspolaže ovršnom ispravom, pa je, stoga, temeljem čl. 266. st. 1. Stečajnog zakona, sud rješenjem poslovni broj St-401/2024 od 21. ožujka 2025. (list 4.-10. spisa) uputio tužitelja na ovu parnicu radi utvrđenja osporene tražbine.
18. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužitelj u prijavi tražbine kao osnovu tražbine nije naveo rješenje o utvrđenim tražbinama u predstečajnom postupku, pa u ovoj parnici ni ne može uspjeti ističući jedino da mu je predmetna tražbina priznata u predstečajnom postupku nad tuženikom.
19. Konačno tužitelj, na kojem je bio teret dokaza sukladno čl. 219. ZPP -a, nije ni dokazao da mu je predmetna tražbina priznata u predstečajnom postupku nad tuženikom. Stoga je tužbeni zahtjev pravilno odbijen kao neosnovan (točka I . izreke ove presude).
20. Glede troškova spora, a u pogledu preostalog dijela tužbenog zahtjeva (za koji tužba nije povučena), tužitelj nije uspio u sporu pa je, obveza naknade troškova postupka na tužitelju, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je pravilno odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka, kao neosnovan (točka II. izreke).
21. Neosnovanim se ukazuje žalbeni navod da izostala analiza svakog izvedenog dokaza posebno, kao i dovođenje u međusobnu vezu svih izvedenih dokaza. Ovo stoga što je prvostupanjski sud pravilno i zakonito proveo dokazni postupak te u obrazloženju svoje odluke dao jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.
22. Neosnovanim se ukazuje i žalbeni navod da mu je sud svojim „neshvatljivim postupanjem u pogledu odluke o danu objave presude, samo formalno omogućio pravo na žalbu, kao pravo zajamčeno Ustavom RH. Naime, ovom slučaju, po svojoj prilici nezabilježenom u novijoj sudskoj praksi hrvatskog pravosuđa, ovu i ovakvu presudu sud je objavio na Badnjak /24.12.25./, a općepoznato je da su, dakle, prvi dani roka za žalbu neradni dani, a kao uobičajeno i svi ostali, redom do isteka žalbenog roka, koji zakonski rok ističe prvi radni dan. Dakle, prvostupanjski sud je svjesno omeo tužitelja u korištenju Ustavnog prava na žalbu u ovom postupku /zakonski rok za objavu presude bio je 25.01.26./“. Ovo stoga što je 24. prosinca 2025. bio redovni radni dan, unutar kojeg sud ima potpuno zakonito pravo na objavu odluke, a što je i učinio. Činjenica da nakon tog dana objave, nadolazeći dani praznika, nije od utjecaja na pravilnost objave odluke.
23. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.
24. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.
25. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 158. i čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a ni sam žalitelj ne navodi razloge zbog kojih osporava trošak.
26. Slijedom navedenog nisu osnovani žalbeni razlozi koje navodi žalitelj niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Zagreb, 31. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Dubravka Zubović
