REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1856/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Branke Šabarić Zovko, suca izvjestitelja i Dubravke Matas, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JADRAN d.d. Crikvenica, Bana Jelačića 16, OIB: 56994999963, kojeg zastupaju odvjetnici, punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić iz Rijeke, Užarska 17a, protiv tuženika GRAD CRIKVENICA, Ulica kralja Tomislava 85, OIB: 81687755716, radi utvrđenja prava vlasništva te po tužbi glavnog miješanja tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv 1. tuženika JADRAN d.d. Crikvenica, Bana Jelačića 16, OIB: 56994999963, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić iz Rijeke, Užarska 17a , i 2. tuženika GRAD CRIKVENICA, Ulica kralja Tomislava 85, OIB: 81687755716, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja tužbe glavnog miješanja Hotel Kvarner Palace Plaža d.o.o. Crikvenica, Ulica braće dr. Sobol 1, OIB: 73993273127, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan i dr. iz Rijeke, Jadranski trg 4/II, radi trpljenja upisa pomorskog dobra, odlučujući o žalbi tužitelja sada prvotuženika JADRAN d.d. Crikvenica protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-462/2023-100 od 6. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 31. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, sada prvotuženika JADRAN d.d. Crikvenica i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-462/2023-100 od 6. ožujka 2026. u točkama I., II., III., IV. i V. izreke , u dijelu koji se odnosi na JADRAN d.d. Crikvenica.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena žalba tužitelja, sada prvotuženika JADRAN d.d. Crikvenica podnesena protiv točaka VI. i VII. izreke presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-462/2023-100 od 6. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanom u izreci označenom presudom točkom: I.1. Utvrđuje se da je k. č. br. [katastarska čestica], ugostiteljski objekt i dvorište 667 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] pomorsko dobro te su tuženici 1. JADRAN d.d. Crikvenica i 2. GRAD CRIKVENICA dužni trpjeti da se ista nekretnina u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela Crikvenica upiše kao POMORSKO DOBRO.

2. Utvrđuje se da je dio k. č. br. [katastarska čestica], Strossmayerovo šetalište (NC-C1037) nerazvrstana cesta 10609 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] pomorsko dobro u površini od ukupno 35 m2, i to dio na Skici lica mjesta označeno crvenom ispunom i oznakama A-B-C-D-E-F-G-H-A, površine 22 m2, a u naravi dio pločnika gdje je linija A-B-C-D sjeverni rub ugostiteljskog objekta, linija D-E-F ogradni zid s metalnom ogradom, a linija F-G rub pločnika i kolnika, a što je ranije bila k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u cijelosti te dio na Skici lica mjesta označeno zelenom ispunom i oznakama D-I-J-K-L-M-F-E-D, površine 13 m2, a u naravi hortikulturno uređeni okoliš gdje je linija D-I-J sjeverni rub ugostiteljskog objekta, a linija K-L-M-F ogradni zid sa metalnom ogradom na granici s kolnikom šetališta i linija F-E-D ogradni zid s metalnom ogradom, a što je ranije bio dio k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], što su tuženici 1. JADRAN d.d. Crikvenica i 2. GRAD CRIKVENICA dužni priznati i trpjeti da se provede parcelacija nekretnine na način da se dio nekretnine koji je pomorsko dobro izdvoji u zasebnu katastarsku česticu te da se potom nakon provedbe parcelacijskog elaborata u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela Crikvenica ista nekretnina upiše kao POMORSKO DOBRO.

Točkom II. odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja JADRAN d.d. Crikvenica koji glasi: „Utvrđuje se da je tužitelj JADRAN d.d. Crikvenica, Bana Jelačića 16, OIB: 56994999963 građenjem kao pošteni graditelj stekao pravo vlasništva na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica], oznake ugostiteljski objekt i dvorište površine 667 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].“

Točkom III. Odbija se kao neosnovan eventualni tužbeni zahtjev tužitelja

JADRAN d.d. Crikvenica koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužitelj JADRAN d.d. Crikvenic, Bana Jelačića 16, OIB: 56994999963 dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica], oznake k. č. br. [katastarska čestica], oznake ugostiteljski objekt i dvorište površine 667 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB:52634238587 trpjeti upis prava vlasništva u korist tužitelja JADRAN d.d. Crikvenica, Bana Jelačića 16, OIB: 56994999963 na nekretnini iz točke 1. nekretninama u zemljišnim knjigama.“

IV. Nalaže se tuženicima 1. JADRAN d.d. Crikvenica i 2. GRAD CRIKVENICA naknaditi tužitelju glavnog miješanja REPUBLICI HRVATSKOJ parnični trošak u iznosu od 11.099,74 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. ožujka 2026. (dana donošenja presude) do isplate po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stop e, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Nalaže se tuženicima 1. JADRAN d.d. Crikvenica i 2. GRAD CRIKVENICA naknaditi umješaču na strani tužitelja glavnog miješanja parnični trošak u iznosu od 38.887,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. ožujka 2026. (dana donošenja presude) do isplate po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja glavnog miješanja za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 3.800,00 EUR kao neosnovan.

VII. Odbija se zahtjev umješača na strani tužitelja glavnog miješanja za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 35.026,25 EUR kao neosnovan.“

2. Protiv navedene presude tužitelj sada prvotuženik JADRAN d.d. Crikvenica podnio je žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovome sudu ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovan postupak, podredno iste preinačiti. Žalitelj u bitnom navodi da je presuda nezakonita i nepravilna, iznosi sadržaj obrazloženja presude i ponavlja navode iznesene već tijekom postupka. Navodi da je u postupku došlo do povrede prava prvotuženika na pravično suđenje, zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

3. Žalba djelomično nije dopuštena, a djelomično nije osnovana.

4. Tužitelj, sada prvotuženik, JADRAN d.d. Crikvenica nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv točaka VI. i VII. izreke presude, kojima je odbijen zahtjev tužitelja glavnog miješanja za naknadu parničnog troška te zahtjev umješača na strani tužitelja glavnog miješanja za naknadu parničnog troška, jer je u navedenom dijelu uspio u prvostupanjskom postupku. Stoga je sukladno odredbi čl. 367., u vezi s čl. 358. st. 3. Zakona o parničnom postupku riješeno kao u izreci rješenja.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; u daljem tekstu: ZPP), u granicama istaknutih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj sud nalazi da je presuda pravilna i osnovana na zakonu.

6. Donošenjem pobijane presude nije učinjena nijedna bitna povreda odredaba parničnog postupka. Prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovao svoju odluku, a ti razlozi nisu nejasni niti proturječni.

7. Nadalje. valja ukazati kako tijekom postupka nisu počinjene povrede čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda te Protokola I uz navedenu Konvenciju („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj: 6/99, 8/99; u daljem tekstu: Konvencija), o pravu na pristup sudu, na koje se žalitelj poziva. Ovaj sud ukazuje kako je tužitelj imao svaku mogućnost pristupa sudu, počevši od mogućnosti pravovremenog podnošenja tužbe, do stavljanja dokaznih prijedloga kojima bi dokazao osnovanost svoje tražbine, kao i prava na jasno obrazloženu presudu. To što se žalitelj ne slaže sa zaključcima prvostupanjskog suda, utemeljenim na ispravama u spisu i provedenog dokaznog postupka, ne predstavlja povredu njegovog prava na sud, na koje se neosnovano poziva. Sud slobodno ocjenjuje dokaze, pri čemu se ukazuje na to kako opće pravilo o ocjeni dokaza iz čl. 8. ZPP-a ne daje sudu pravo na apsolutnu slobodu prilikom utvrđivanja činjenica, jer bi to vodilo prema arbitrarnosti sudskih odluka. Naime, nevezano za pravo suda na slobodnu ocjenu provedenih dokaza, utvrđenje činjeničnog stanja i primjenu materijalnog prava, postoji njegova dužnost obrazložiti odnosno navesti činjenice i razloge na temelju kojih je došao do tih utvrđenja. Stoga, makar zaključak o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane sud donosi prema svom uvjerenju, takav zaključak mora biti zasnovan na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Slijedom navedenog, ukoliko obrazloženje neke sudske odluke ne obuhvaća sve bitne dokaze koji se odnose na činjenice čije je postojanje sud utvrdio, to upućuje na zaključak o njenoj arbitrarnosti, što bi također predstavljalo uskratu „prava na sud“. U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud jasno i logično obrazložio sve svoje zaključke pa pobijana odluka nema elemente arbitrarnosti. Nadalje, pravila o teretu dokazivanja (čl. 7., 8., 219. i 221.a ZPP -a) jasno ukazuju na to kako je tužitelj taj koji je u ovom postupku morao dokazati osnovanost svog potraživanja, odnosno morao je iznijeti sve činjenice i predložiti sve dokaze na kojima temelji svoj zahtjev. U ovom predmetu prvostupanjski je sud odlučio o predloženim dokazima na pravilan način. Ovlaštenje suda da odbije određeni dokazni prijedlog u skladu je s njegovim zakonskim ovlaštenjem i proizlazi iz čl. 220. st. 2. ZPP-a, s kojim je mišljenjem prvostupanjskog suda suglasan i ovaj sud.

8. U obrazloženju pobijane presude sud navodi da je tužitelj JADRAN d.d. Crikvenica 8. kolovoza 2014., pred Općinskim sudom u Crikvenici podnio tužbu protiv tuženika GRAD CRIKVENICA radi utvrđenja prava vlasništva. Obrazlaže da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici kao vlasnik nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], ugostiteljski objekt i dvorište, površine 189 čhv i k. č. br. [katastarska čestica], dvorište, površine 6 čhv, z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisan tuženik. Na predmetnim nekretninama sagrađen je ugostiteljski objekt restoran Crni Molo, površine 185,66 m2 s pripadajućom terasom površine 369,22 m2, čiji je izvanknjižni i stvarni vlasnik tužitelj. Predmetni ugostiteljski objekt-restoran Crni Molo u procesu pretvorbe procijenjen je u društveni kapital tužitelja JADRAN d.d. Taj objekt je tužitelj svojim sredstvima izgradio prije više od 30 godina te samostalno upravljao i raspolagao u okviru svoje djelatnosti, čemu se nitko nije protivio i to sve uz znanje tuženika, kao knjižnog vlasnika nekretnine na kojoj je izgrađen predmetni restoran, koji je izdao građevinsku dozvolu 19. studenog 1979. Stoga je tužitelj stekao pravo vlasništva građenjem na tuđem zemljištu temeljem odredbe čl. 24. i 25. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Tuženik nije potraživao naknadu za vrijednost zemljišta u rokovima propisanim citiranim Zakonom. Tužitelj je izvršio znatna ulaganja u predmetni objekt, s time da vrijednost objekta prema procjeni stalnog sudskog vještaka Mirjane Andres Rogović od 21. listopada 2005. iznosi 2.336.997,95 kuna. Stoga podnosi tužbu radi utvrđenja prava vlasništva.

9. Općinski sud u Crikvenici se rješenjem poslovni broj P-465/2014 od 18. rujna 2014. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je predmet ustupio tom sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu 23. veljače 2015. (list 43.-45. spisa).

10. Republika Hrvatska je 16. travnja 2015. prijavila svoje miješanje u ovoj pravnoj stvari na strani tuženika. Ističe da je predmetna nekretnina temeljem Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granica pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] za područje gradske plaže određena granica pomorskog dobra te su predmetne nekretnine ušle u zahvat pomorskog dobra. Osporava tužbu u cijelosti te se u cijelosti pridružuje navodima tuženika. Poziva se na odredbu čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te dodaje da se na pomorskom dobru nikada nije moglo stjecati nikakvo stvarno pravo pa tako ni pravo vlasništva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka naveo da sagrađeni objekt ne čini pojedinačnu nekretninu pa zasebno ne može biti predmet tužbenog zahtjeva, već samo kao dio predmetne katastarske čestice. Predmetni restoran izgrađen je prije 15. veljače 1968., čija temeljita rekonstrukcija s dogradnjom je zadnji puta obavljena 1980. godine, pa bi se na sporni odnos trebala primijeniti pravna pravila iz paragrafa 478. Općeg građanskog zakonika.

11. Tužitelj tužbe glavnog miješanja je na ročištu održanom 28. veljače 2024. predložio izvesti dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke koji bi imao zadatak utvrditi u koju česticu je spojena utužena nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja više ne postoji u zemljišnim knjigama te se za obje čestice koje su predmet tužbe k. č. br. [katastarska čestica] očitovati ulaze li u pojas utvrđene granice pomorskog dobra. Izvođenje dokaza uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke GEO DEŠMAN d.o.o. Rijeka određeno je rješenjem od 9. srpnja 2024.

12. Tužitelj tužbe glavnog miješanja je podneskom od 20. prosinca 2024. precizirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka GEO DEŠMAN d.o.o. (precizirani tužbeni zahtjev - list 513.-514. spisa). Tužitelj JADRAN d.d. Crikvenica je podneskom od 24. prosinca 2025. precizirao tužbeni zahtjev (precizirani tužbeni zahtjev - list 563.-564. spisa).

13. Utvrđenje je prvostupanjskog suda da tužbenim zahtjevom tužitelj Jadran d.d. Crikvenica traži utvrđenje da je tužitelj građenjem kao pošteni graditelj stekao pravo vlasništva na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica], oznake ugostiteljski objekt i dvorište površine 667 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te podredno utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo vlasništva iste nekretnine, koji tužbeni zahtjev tužitelja JADRAN d.d. Crikvenica, kao i eventualni tužbeni zahtjev su neosnovani.

14. Tužbenim zahtjevom tužbe glavnog miješanja tužitelj REPUBLIKA HRVATSKA traži utvrđenje da je k. č. br. [katastarska čestica], ugostiteljski objekt i dvorište 667 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] pomorsko dobro te su tuženici 1. JADRAN d.d. Crikvenica i 2. GRAD CRIKVENICA dužni trpjeti da se ista nekretnina u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela Crikvenica upiše kao POMORSKO DOBRO te utvrđenje da je dio k. č. br. [katastarska čestica], Strossmayerovo šetalište (NC-C1037) nerazvrstana cesta 10609 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] pomorsko dobro u površini od ukupno 35 m2, i to dio na Skici lica mjesta označeno crvenom ispunom i oznakama A-B-C-D-E-F-G-H-A, površine 22 m2, a u naravi dio pločnika gdje je linija A-B-C-D sjeverni rub ugostiteljskog objekta, linija D-E-F ogradni zid s metalnom ogradom, a linija F-G rub pločnika i kolnika, a što je ranije bila k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u cijelosti te dio na Skici lica mjesta označeno zelenom ispunom i oznakama D-I-J-K-L-M-F-E-D, površine 13 m2, a u naravi hortikulturno uređeni okoliš gdje je linija D-I-J sjeverni rub ugostiteljskog objekta, a linija K-L-M-F ogradni zid sa metalnom ogradom na granici s kolnikom šetališta i linija F-E-D ogradni zid s metalnom ogradom, a što je ranije bio dio k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], što su tuženici 1. JADRAN d.d. Crikvenica i 2. GRAD CRIKVENICA dužni priznati i trpjeti da se provede parcelacija nekretnine na način da se dio nekretnine koji je pomorsko dobro izdvoji u zasebnu katastarsku česticu te da se potom nakon provedbe parcelacijskog elaborata u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela Crikvenica ista nekretnina upiše kao pomorsko dobro. Tužbeni zahtjev tužbe glavnog miješanja tužitelja REPUBLIKE HRVATSKE prvostupanjski je sud utvrdio da je osnovan.

15. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi nespornim da se tužitelj tužbe glavnog miješanja prije podnošenja ove tužbe sukladno odredbi čl. 186.a st. 8. ZPP -a 1. rujna 2017. obratio sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora tuženicima (list 203 .- 208. spisa), koje je izostalo. Time je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje ove tužbe glavnog miješanja.

16. Nije sporno da je:

- u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Crikvenica na predmetnim nekretninama k. č. [katastarska čestica] (ugostiteljski objekt i dvorište, površine 189 čhv) i k. č. [katastarska čestica] (dvorište površine 6 čhv) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasnik upisan tuženik GRAD CRIKVENICA (izvadak iz zemljišne knjige list 212.-213. spisa),

- Skupština Općine Crikvenica 21. prosinca 1978. donijela rješenje broj: UP/Io - 04-235/1-1979 kojim se neposrednom pogodbom daje predniku društva JADRAN d.d. na korištenje neizgrađeno građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu radi izgradnje restorana „Crni molo“ (rješenje na stranici 14. spisa).

- prednik društva JADRAN d.d. 9. veljače 1979. s Općinom Crikvenica sklopio Ugovor o korištenju građevinskog zemljišta, a kojim se daje na korištenje neizgrađeno građevinsko zemljište radi izgradnje objekta „Crni molo“ te kojim se društvo JADRAN d.d. obvezalo u proračun Općine Crikvenica uplatiti naknadu za nacionalizirana građevinska zemljišta Općine Crikvenica (Ugovor list 15.-16. spisa).

- Komitet za gradjevinarstvo, urbanizam i stambeno-komunalne poslove, na zahtjev prednika JADRAN d.d. Crikvenica za odobrenje građenja ugostiteljskog objekta restorana „Crni molo“ 19. studenog 1979. izdao građevinsku dozvolu broj: UP-Io-07-673-1979

- prednik tužitelja 24. listopada 1979. pribavio Rješenje Općine Crikvenica, Sekretarijat za opću upravu, Sanitarna inspekcija broj: 06-UP/Io-1025/1-1979 kojim se predniku društva Jadran daje sanitarna suglasnost na lokaciju za izgradnju restorana Crni molo u Crikvenici na k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te sanitarna suglasnost na tehničku dokumentaciju za izgradnju restorana (rješenje na stranici 23.-24. spisa).

17. Sporno je jesu li predmetne nekretnine pomorsko dobro (što je predmet tužbe glavnog miješanja) te s tim u vezi je li tužitelj JADRAN d.d. Crikvenica mogao steći pravo vlasništva predmetnih nekretnina građenjem, podredno dosjelošću, s obzirom na tvrdnje tužitelja tužbe glavnog miješanja da predmetne nekretnine nisu mogle biti predmet vlasničke pretvorbe prava vlasništva jer su izgrađene na pomorskom dobru.

18. Odredba čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.; u daljem tekstu: ZVDSP) propisuje da trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile: društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

19. Proizlazi nespornim da su se predmetne nekretnine z.č. 1/64 i 1/65 k. o. [katastarska općina] nalazile u režimu društvenog vlasništva te da je nositelj prava korištenja bila Općina Crikvenica temeljem upisa Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Crikvenici od 1. studenog 1973. broj Z-1047/73.

20. Prvostupanjski sud navodi da je tužitelj JADRAN d.d. Crikvenica, tvrdio da je predmetna nekretnina (ugostiteljski objekt i dvorište izgrađen na kč. br. [katastarska čestica]) procijenjena u temeljni kapital JADRAN d.d. na temelju rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 2. lipnja 2003.

Uvidom u citirano rješenje od 2. lipnja 2003. sud je utvrdio da je u temeljni kapital JADRAN d.d. procijenjen objekt „Crni molo“ sagrađen na javnom dobru k.č.br.

1/41 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 277,97 m2 te da zemljište nije procijenjeno (rješenje na stranici 84.-94. spisa). Uvidom u Elaborat o procijenjenoj vrijednosti prednika tužitelja JADRAN d.d. iz veljače 1992. proizlazi da u temeljni kapital nije procijenjeno zemljište, već objekt-restoran Crni molo (6.1.), kao i da je riječ o objektu na javnom i pomorskom dobru (Elaborat na stranici 6.-9. spisa). Također uvidom u Elaborat o procijenjenoj vrijednosti nekretnina za prednika tužitelja JADRAN d.d. iz travnja 1992. (Dopuna) vidljivo je da u temeljni kapital prednika tužitelja procijenjen objekt-restoran „Crni molo“ ali ne i zemljište te da je navedeno da je riječ o objektu na javnom i pomorskom dobru (Elaborat na stranici 10.-12. spisa).

21. Pravilno je utvrđeno da je u temeljni kapital prednika tužitelja JADRAN d.d. procijenjen objekt Crni molo, ali ne i zemljište na kojem je objekt sagrađen (k. č. br. [katastarska čestica]) jer je predmetni objekt sagrađen na javnom i pomorskom dobru.

22. Nadalje je bilo potrebno utvrditi imaju li predmetne nekretnine status pomorskog dobra.

23. Pravni status luka i morske obale kao općeg ili javnog dobra na kojem je svima bila dopuštena uporaba propisan je još paragrafom 287. Austrijskog građanskog zakonika donesenim 1. lipnja 1811., koji se na ovim se prostorima primjenjuje od 1. svibnja 1853. Na taj način status pomorskog dobra bio je određen njegovom pravnom prirodom i namjenom općoj uporabi. Godine 1939. Uredbom sa zakonskom snagom o pomorskom javnom dobru bilo je određeno koje nekretnine predstavljaju pomorsko dobro. Pravni sustav pomorskog dobra po prvi put uređen je Zakonom o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima koji je stupio na snagu 22. svibnja 1974., dakle prije izgradnje predmetnog objekta i bio na snazi do stupanja na snagu Pomorskog zakonika 22. ožujka 1994. („Narodne novine“ broj: 17/94., 74/94. i 43/96.). Pomorsko dobro od ožujka 1994. do listopada 2003. bilo je uređeno odredbama Pomorskog zakonika i Zakona o morskim lukama („Narodne novine“ broj: 108/95. i 97/00.), dok je Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama stupio na snagu 15. listopada 2003. Nadalje, Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama stupio je na snagu 29. srpnja 2023. („Narodne novine“ broj 83/23.).

24. Odredbom čl. 4. st. 1. Zakonom o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima propisano je da pomorsko dobro jesu morska obala, luke, lukobrani, nasipi, sprudovi, bridi, grebeni, ušća rijeka koje se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem te ostali dijelovi obalnog mora, njihovo podmorje (morsko dno i podzemlje) i u njima živa i neživa prirodna bogatstva (ribe, rude i dr.). Pomorsko dobro je dobro u društvenom vlasništvu u općoj upotrebi (st. 2.). Pomorskim dobrom upravlja općina (st. 3.). Pravo vlasništva i druga stvarna prava na pomorskom dobru ne mogu se stjecati po bilo kojoj osnovi (st. 4.). Odredbom čl. 3. st. 1. t. 6. Zakona propisano je da se prirodnim kupalištem smatra neograđeni vodeni i s vodom neposredno povezani kopneni prostor koji je pristupačan svakomu i slobodno se može koristiti za kupanje.

25. Nadalje, sukladno odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan zakonom. Odredba čl. 3. st. 2. ZPDML-a propisuje kako pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje te dio kopna koje je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje. Isto propisuju i odredbe čl. 4., 5. i 6. ZPDML-a iz 2023. Odredba čl. 5. st. 2. ZPDML-a propisuje kako se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi. Prema tome, svim citiranim pravnim propisima osiguran je pravni kontinuitet glede definicije i reguliranja statusa pomorskog dobra na način da se isključuje mogućnost stjecanja prava vlasništva i drugih stvarnih prava na pomorskom dobru po bilo kojoj osnovi.

26. Pomorsko dobro je stvar izvan prometa i njegovim korištenjem upravlja Republika Hrvatska te se ono može koristiti samo na temelju odluke državnog tijela, a objekti sagrađeni na pomorskom dobru su pripadnost tog dobra i za njih vrijede ista pravila i isti status kao i za zemljište na kojem su sagrađeni. Dakle, objekti koji su izgrađeni zbog svoje prirode i trajne povezanosti s pomorskim dobrom, smatraju pripatcima pomorskog dobra.

27. Uredbom Vlade Republike Hrvatske određena granica pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] za područje gradske plaže Crikvenica od 27. travnja 2000. („Narodne novine“ broj 46/00., Uredba (214.-215.) te popis katastarskih čestica na stranici 76.-77. i 216.-217. spisa) te je utvrđeno da predmetne nekretnine imaju status pomorskog dobra. Temeljem citirane Uredbe izrađen je parcelacijski elaborat radi provođenja Uredbe u katastar i zemljišnu knjigu te je područni ured katastra u Crikvenici donio rješenje o provođenju predmetnog parcelacijskog elaborata Klasa:

UP/I-932-07/01-01/00077 od 4. listopada 2001. temeljem čega je nadležno državno odvjetništvo podnijelo Općinskom sudu u Crikvenici prijedlog da se, među ostalim, i za predmetne nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi učini vidljivim status pomorskog dobra (prijavni list na stranici 303.-331. spisa). Taj prijedlog je nadležni sud prihvatio svojim rješenjem poslovni broj Z-677/2005 od 7. veljače 2006., no, povodom žalbe GRADA CRIKVENICE, Županijski sud u Rijeci je rješenjem poslovni broj Gž-3386/2009 od 28. prosinca 2009. (rješenje na stranici 225.-226. spisa) prihvatio žalbu te je tuženik GRAD CRIKVENICA upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina.

28. Predmetna granica pomorskog dobra nije upisana u zemljišnim knjigama te tužitelj tužbe glavnog miješanja ovom tužbom traži da se u zemljišnim knjigama utvrdi da su predmetne nekretnine pomorsko dobro.

29. Da je neka nekretnina pomorsko dobro određeno je po samom zakonu, što znači da za postojanje ovog statusa nije mjerodavan upis u zemljišnoj knjizi. Odluka-rješenje o utvrđivanju granice pomorskog dobra je deklaratorni, a ne konstitutivni akt jer je pomorsko dobro definirano zakonom. Ovom odlukom samo se utvrđuje da je određena nekretnina pomorsko dobro po samom zakonu jer odgovara zakonskoj definiciji iz čl. 3. i 4. ZPDML-a.

30. S obzirom na sporno pitanje ulaze li predmetne nekretnine u pojas utvrđene granice pomorskog dobra, sud je odredio izvođenje dokaznog postupka uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke radi utvrđenja u koju česticu je spojena k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te utvrditi za obje čestice koje su predmet spora k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojima je sagrađen objekt – restoran Crni Molo ulaze li u pojas utvrđene granice pomorskog dobra.

31. Uviđajem na licu mjesta 5. lipnja 2017. i 7. listopada 2024. utvrđeno je da se predmetni objekt – restoran Crni Molo s natkrivenom terasom i dvorištem nalazi na centralnom dijelu gradske plaže, odnosno na dijelu obale namijenjenom kupačima, što je jasno vidljivo i iz priloženih fotografija uz Nalaz vještaka GRUND d.o.o. (fotografije u prilogu 8 na stranici 172. i 173. spisa), kao i iz fotografija priloženih uz Nalaz vještaka GEO DEŠMAN d.o.o. Rijeka (fotografije na stranici 501 i 502 spisa).

32. Stalni sudski vještak geodezije u svom nalazu i mišljenju navodi da zemljišno-knjižna čestica 1/64, upisana u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ugostiteljski objekt i dvorište površine 667 m2, na skici lica mjesta označeno žutom ispunom, a gdje se u naravi nalazi ugostiteljski objekt, natkrivena terasa, nadstrešnica i dvorište; dio zemljišno-knjižne čestice 9357, upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nerazvrstana cesta površine 10609 m2, a u vlastovnici upisano Javno dobro u općoj uporabi - Grad Crikvenica, a na Skici lica mjesta označeno crvenom ispunom i oznakama A-B-C-D-E-F-G-H-A, površine 22 m2, a u naravi dio pločnika gdje je linija A-B-C-D sjeverni rub ugostiteljskog objekta, linija D-E-F ogradni zid sa metalnom ogradom, a linija F-G rub pločnika i kolnika, a što je ranije bila k.č.

1/65 u cijelosti, te dio na skici lica mjesta označen zelenom ispunom i oznakama D -I- J-K-L-M-F-E-D, površine 13 m2, a u naravi hortikulturalno uređeni okoliš gdje je linija D-I-J sjeverni rub ugostiteljskog objekta, a linija K-L-M-F ogradni zid sa metalnom ogradom na granici sa kolnikom šetališta i linija F-E-I) ogradni zid sa metalnom ogradom, a što je ranije bio dio k. č. [katastarska čestica], a u navedenu površinu se ne može pristupiti sa kolnika šetališta već samo iz dvorišta ugostiteljskog objekta. Prijeporne nekretnine 1/64 i 1/65 nastale su Elaboratom geodetske izmjere broj 34, a potvrđenog od nadležnog ureda za katastar 15. ožujka 1999. i to k. č. [katastarska čestica] u površini od 189 čhv i k. č. [katastarska čestica] u površini od 6 čhv. Uredbom Vlade Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 46/00.) o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] za područje gradske plaže definirana je granica pomorskog dobra, a u popisu nekretnina koje pripadaju pomorskom dobru su navedene i prijeporne k.č.

1/64 i 1/65. Na skici lica mjesta utvrđena granica pomorskog dobra, obilježena je plavom linijom, a koja prolazi točkama K-L-M-F-G, a prema članku 2. i grafičkom prilogu iz Uredbe. Geodetskim elaboratom za evidentiranje izvedenog stanja ceste - Strossmayerovo šetalište, broj elaborata: 2020-01 1, a potvrđenog od nadležnog katastarskog ureda 9. svibnja 2020., nekretnine 1/64 i 1/65 doživjele su promjenu i to: za k. č. [katastarska čestica] prema grafičkom prikazu, iskazu površina i prijavnom listu za zemljišnu knjigu oduzeta je površina od 13 m2 i pripojena za k. č. [katastarska čestica] (nerazvrstana cesta), za k. č. [katastarska čestica] prema grafičkom prikazu, iskazu površina i prijavnom listu za zemljišnu knjigu poništena je katastarska čestica u cijelosti u površini od 22 m2 i pripojena za k. č. [katastarska čestica] (nerazvrstana cesta). Navedene promjene evidentirane su u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] brojem Z-3038/2022, iako je za k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] u zemljišno-knjižnom ulošku pod brojem 6299, stajala zabilježba spora pod brojem Z-2276/2018. Provedbom Geodetskog elaborata broj 2020-011 promijenjena je granica pomorskog dobra određena Uredbom iz 2000. to na uštrb dijela k. č. [katastarska čestica] u površini od 13 m2 (zelena ispuna) i k. č. [katastarska čestica] u cijelosti površine 22 m2 (crvena ispuna).

33. Vještak u Dopuni nalaza od 31. siječnja 2025. na skici lica mjesta prikazuje i krajnju evidentiranu liniju između mora i kopna na pozicijama od I -VI (list 532.-533. spisa), a iz kojeg proizlazi da se predmetni objekt nalazi na udaljenosti većoj od šest metara od mora.

34. Prvostupanjski je sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio je da su dio k. č. [katastarska čestica] (u površini od 13 m2) te k. č. [katastarska čestica] (u površini od 22 m2) u cijelosti ušle u sastav novoformirane k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nerazvrstana cesta) uslijed provedbe Elaborata za evidentiranje stanja ceste – Strossmayerovo šetalište br. Elaborata: 2020-011, kao i da je provedbom Geodetskog elaborata broj 2020-011 promijenjena granica pomorskog dobra određena Uredbom iz 2000. i to na uštrb dijela k. č. [katastarska čestica] u površini od 13 m2 (zelena ispuna) i k. č. [katastarska čestica] u cijelosti površine 22 m2 (crvena ispuna), a iz čega proizlazi da se k. č. br. [katastarska čestica] površine 667 m2 te dio k. č. [katastarska čestica] (ranije k. č. [katastarska čestica], površine 22 m2) te dio k. č. [katastarska čestica] (ranije dio k. č. [katastarska čestica], površine 13 m2) nalaze unutar granica pomorskog dobra (granica pomorskog dobra obilježena je plavom linijom koja prolazi točkama K-L-M-F-G, stranica 471. spisa).

35. Pravilno sud nije prihvatio navode tužitelja JADRAN d.d., da se predmetni objekt nalazi na udaljenosti većoj od šest metara od mora te da stoga ne predstavlja pomorsko dobro. Naime, u konkretnom slučaju granica pomorskog dobra nesporno je utvrđena citiranom Uredbom te su predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] (sada k. č. [katastarska čestica]) navedene u popisu katastarskih čestica, pripadaju pomorskom dobru (granica pomorskog dobra stranica 216.-217. spisa). Uredba o određivanju granice pomorskog dobra je za sud u parničnom postupku obvezujuća. Eventualno nezadovoljstvo utvrđenom granicom ne može se rješavati u parnici radi utvrđenja vlasništva ili statusa nekretnine, već se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred upravnim tijelima ili, u slučaju sumnje u zakonitost same Uredbe, postupak pred Ustavnim sudom, koji u konkretnom slučaju nesporno nije pokrenut. Pored toga, zakonski minimum za širinu morske obale šest metara od crte srednjih viših visokih voda, međutim osim tog kriterija se za procjenu radi utvrđenja koji dio kopna služi moru koriste i prirodni te funkcionalni kriteriji. Kopno služi moru ako se koristi za opću uporabu, kao što su plaže te šetnice neposredno uz more koje omogućuju pristup obali. Nesporno je da se predmetni objekt nalazi na centralnom dijelu plaže odnosno na dijelu obale koji je namijenjen kupačima i koji služi općoj uporabi te kao takav predstavlja pomorsko dobro.

36. Utvrđenje je prvostupanjskog suda da su predmetne nekretnine pomorsko dobro, što proizlazi iz Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granica pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] za područje plaže Crikvenica od 27. travnja 2000. isto tako to proizlazi i iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 2. lipnja 2003. te Elaborata iz veljače i travnja 1992. u kojima je navedeno da u temeljni kapital prednika tužitelja JADRAN d.d. nije procijenjeno zemljište, već samo objekt koji je izgrađen na pomorskom i javnom dobru. Ta činjenica proizlazi i iz Procjene vrijednosti ugostiteljskog objekta-restorana Crni Molo stalnog sudskog vještaka građevinske struke Mirjane Andres Rogović iz Crikvenice od 21. listopada 2005. u kojem je u t. 1.1.2. utvrđeno da se nekretnina nalazi u centralnom dijelu gradske plaže (list 27. spisa), što je utvrđeno i uviđajem na licu mjesta. Navedeno proizlazi i iz dopisa tuženika GRADA CRIKVENICE Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture od 27. rujna 2010. u kojem je navedeno kako nije sporno da predmetne nekretnine na kojima je izgrađen restoran Crni Molo predstavljaju pomorsko dobro (dopis na stranici 54.-55. spisa). Ta činjenica proizlazi i iz Ugovora o koncesiji na pomorskom dobru koji je sklopljen između Primorsko-goranske županije, kao davatelja koncesije i treće osobe, kao ovlaštenika koncesije od 2. siječnja 2008. iz čijeg čl. 2 je vidljivo da je predmet koncesije gospodarsko korištenje pomorskog dobra na području grada Crikvenice, odnosno obavljanje ugostiteljske djelatnosti na predmetnoj k. č. [katastarska čestica] te ostalim nekretninama navedenim u Ugovoru (Ugovor na stranici 190.-195. spisa).

37. Predmetne nekretnine u dijelu kako ih je odredio vještak ulaze u pojas utvrđene granice pomorskog dobra. S obzirom da predmetne nekretnine ulaze u pojas utvrđene granice pomorskog dobra, riječ je o stvari koja je izvan prometa i koja nije sposobna biti predmetom prava vlasništva niti drugih stvarnih prava sukladno čl. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.), čl. 4. st. 4. Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima, čl. 5. st. 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama te ranijem čl. 51. st. 1. Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj: 181/04., 76/07., 146/08., 61/11., 56/13., 26/15. i 17/19.).

38. Kako predmetne nekretnine predstavljaju pomorsko dobro te je riječ o stvarima izvan prometa, te one nisu mogle postati vlasništvo ovdje tužitelja JADRAN d.d. Crikvenica.

39. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je riječ o nekretninama koje se nalaze na pomorskom dobru i zato one ne mogu biti predmet stjecanja prava vlasništva (arg. iz čl. 390.a ZVDSP-a) te utvrdio da su predmetne nekretnine pomorsko dobro te je prihvatio tužbeni zahtjev tužbe glavnog miješanja i donio odluku kao u točkama I. 1. i 2. izreke presude.

40. Neosnovano tvrdi JADRAN d.d. da je stekao pravo vlasništva procjenom predmetne nekretnine k. č. [katastarska čestica] u društvenom kapitalu u pretvorbi. Naime, predmetna nekretnina nesporno je pomorsko dobro na kojoj nije bilo moguće steći pravo vlasništva, neovisno o iskazu njene vrijednosti u temeljnom kapitalu društva prednika tužitelja sukladno odredbi čl. 390.a ZVDSP-a jer predmetna nekretnina nije mogla biti objekt stjecanja prava vlasništva.

41. Pomorsko dobro kao opće dobro izvan je pravnog prometa neovisno o činjenici što bi takvo dobro eventualno i bilo procijenjeno u temeljni kapital društva. Rješenje u postupku pretvorbe društvenog poduzeća ne utječe na stjecanje prava vlasništva, jer je to akt o utvrđivanju procijenjenih nekretnina koje su uvrštene u kapital i nema značaj akta o stjecanju prava vlasništva, već je po pravnoj prirodi uvjerenje o visini kapitala.

42. Pravilno je utvrđeno da su predmetne nekretnine pomorsko dobro i iste ne mogu biti predmet stjecanja prava vlasništva.

43. Tužitelj (prvotuženik) JADRAN d.d. tužbom traži utvrđenje da je građenjem na tuđem zemljištu stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina navodeći da je predmetni restoran izgrađen prije 15. veljače 1968. pa smatra da bi se na sporni odnos trebala primijeniti pravna pravila iz paragrafa 418. Općeg građanskog zakonika (OGZ-a).

44. Odredbom čl. 388. st. 2. ZVDSP-a propisano je da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

45. Kako tužitelj tvrdi da je predmetni objekt izgrađen prije 15. veljače 1968., ali o tome spisu ne prileži niti jedan dokaz, osim navoda vještaka u Procjeni vrijednosti od 21. listopada 2005. (t. 1.1.1., stranica 27. spisa). Iz isprava koje su priložene spisu proizlazi da je predniku društva JADRAN d.d. zemljište dano na korištenje radi izgradnje predmetnog restorana na temelju rješenja od 21. prosinca 1978., a da je građevinska dozvola za odobrenje građenja predmetnog restorana izdana 19. studenog 1979.

46. Odredba iz paragrafa 418. OGZ-a je omogućavala stjecanje prava vlasništva građenjem, ako je vlasnik zemljišta to građenje dopustio ili se pak tome nije protivio. Međutim, u vrijeme izgradnje predmetnog objekta (1979.) već je bio na snazi Zakon o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima koji je stupio na snagu 22. svibnja 1974., a sukladno odredbi čl. 4. st. 4. toga Zakona pravo vlasništva i druga stvarna prava na pomorskom dobru ne mogu se stjecati po bilo kojoj osnovi. Budući da se predmetna nekretnina u vrijeme izgradnje, kao i danas nalazila na samoj plaži, kako je utvrđeno ranije u obrazloženju ove presude, predmetna nekretnina je pomorsko dobro te tužitelj JADRAN d.d. Crikvenica nije mogao steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini niti građenjem, a niti dosjelošću.

47. Pravilno je slijedom navedenoga sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja JADRAN d.d. Crikvenica.

48. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo. Žalbenim razlozima žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

49. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a).

50. Slijedom navedenog nisu osnovani žalbeni razlozi koje navodi žalitelj niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, žalba JADRAN d.d. Crikvenica, odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u točkama I., II., III., IV. i V. izreke prvostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na JADRAN d.d. Crikvenica.

Zagreb, 31. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović