REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-283/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Garačić-Turković kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Nikole Ramušćaka kao članova vijeća, uz sudjelovanje Viktorije Vuk Krišto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ID, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog ID, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 17. srpnja 2026. broj Kov-253/2026-7, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 30. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog ID kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog ID, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i drugih KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavka 1. i člankom 19.b stavkom 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke je okrivljeniku u istražni zatvor uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 25. lipnja 2026. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni ID putem braniteljice Željke Krajtner, odvjetnice u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, "pogrešne primjene kaznenog zakona" te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i okrivljenika pustiti na slobodu, odnosno pobijano rješenje preinačiti te istražni zatvor zamijeniti mjerama opreza.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nasuprot prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za odluku su izloženi jasni, određeni i dostatni razlozi i to, kako oni koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koja se žalbom niti ne osporava, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Također je sud prvog stupnja pravilno zaključio da se utvrđena iteracijska opasnost može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora te kako nije prihvatljivo zamijeniti je blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08., odnosno mjerama opreza.
5.1. Prema tomu, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima i o svim odlučnim činjenicama, izloženi jasni, valjani i dostatni razlozi, koji su adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Stoga nisu osnovane žalbene tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka, na koju se nominalno poziva žalitelj, ne navodeći o kojoj bi se bitnoj povredi iz članka 468. ZKP/08. imalo raditi, što se niti iz žalbe ne može razabrati.
6. Žalitelj nije u pravu niti kada, navodom o "pogrešnoj primjeni kaznenog zakona", tvrdi da je počinjena povreda kaznenog zakona. Žalitelj ovu povredu samo nominalno ističe, ali ne označava o kojoj bi se povredi kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08. imalo raditi, niti se to može iz sadržaja žalbe iščitati.
7. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za svoje je zaključke izložio valjane razloge.
7.1. Postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani okrivljenika, koja se ne može s uspjehom otkloniti primjenom blažih mjera, prvostupanjski sud pravilno nalazi u načinu i okolnostima počinjenja kaznen ih djela za koja je okrivljenik osnovano sumnjiv. Naime, iz činjenično opisanog postupanja okrivljenika proizlazi visok stupanj okrivljenikove upornosti u protupravnom ponašanju. Okrivljenik je osnovano sumnjiv da je oštećenici, unutar svega dvadeset dana inkriminiranog razdoblja, uputio čak 128 neželjenih poziva i najmanje 370 poziva, kojima ju je vrijeđao i prijetio joj, što je ponavljao i u osobnim dolascima do adrese stanovanja oštećenice, kao i pred policijskim službenicima koji su došli na intervenciju. Ovaj činjenično opisani način počinjenja inkriminiranih kaznenih djela, prvostupanjski sud pravilno cijeni kada u postupanju okrivljenika nalazi naglašenu bezobzirnost, kao i visoki stupanj kriminalne volje. Stoga je osnovan zaključak prvostupanjskog suda kako na strani okrivljenika postoji neposredna i konkretna opasnost da bi on, boravkom na slobodi mogao nastaviti činjenje istovrsnih ili sličnih kaznenih djela.
7.2. Pravilnost izloženog zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju žaliteljevim neopravdanim minoriziranjem navedenih okolnosti, koji neosnovano smatra da je dosadašnje vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, od 25. lipnja 2026., utjecalo na okrivljenika, koji je "osvijestio" posljedice vlastitog protupravnog ponašanja. Ovakvi žalbeni navodi ne predstavljaju izlaganje odlučnih okolnosti koje bi imale utjecaj na pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda prilikom ocjene postojanja iteracijske opasnosti. Napominje se žalitelju kako je mjera istražnog zatvora postupovna mjera kojom se otklanja opasnost iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. i koja ne predstavlja zatvorsko-tretmansku mjeru kojom se djeluje na zatvorenika, njegovo ponašanje i svijest s ciljem otklanjanja budućeg kriminalnog ponašanja, kao što je to slučaj tijekom izdržavanja kazne zatvora. Isto tako, korištenjem istih argumenata koji su važili i u ranijem stadiju postupka, nije povrijeđen "dinamički pristup" na koji se poziva žalitelj, jer izložene okolnosti nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti pukom činjenicom proteka vremena od određivanja istražnog zatvora.
7.3. Isto tako, žalbeno upiranje na okrivljenikovo iskreno kajanje zbog upućenih riječi te njegovo obećanje da neće prilaziti oštećenici, nema odlučan značaj na pravilnost pobijanog rješenja. O ovim okolnostima će biti moguće voditi računa u daljnjem tijeku postupka, kao i o okrivljenikovoj dosadašnjoj neosuđivanosti, koja je samo jedna od okolnosti koje se uzimaju u obzir prilikom ocjene postojanja iteracijske opasnosti, ali ne isključiva.
8. Zato je, protivno žalbenim prigovorima, sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je opravdano produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada, ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., pa tako niti nekom od mjera opreza, što je pravilno otklonio i prvostupanjski sud.
9. Pri tomu, protivno žalbenim prigovorima žalitelja, neovisno o tomu što je istražni zatvor ultima ratio mjera kojom se osigurava prevencija utvrđene iteracijske opasnosti, iz pobijanog rješenja, protivno žalbenim prigovorima, razvidno je da je prvostupanjski sud, sukladno obvezi iz članka 95. stavka 1. ZKP/08., pazio na načelo razmjernosti, odnosno vodio je računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.
10. Nadalje, nije u pravu žalitelj niti kada upire na povredu načela razmjernosti. Ističe se žalitelju kako prilikom ocjenjivanja povrede ovog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjen ih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovo vijeće ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.
10.1. S tim u vezi, neopravdano je žaliteljevo predviđanje sporije dinamike postupanja u predmetu zbog nadolazećih ljetnih mjeseci i sezone godišnjih odmora. Naime, odredbom članka 122. stavka 3. ZKP/08. je propisana osobita žurnost u postupanju u predmetu u kojemu je određen istražni zatvor, a u konkretnom slučaju nije razvidno da bi prvostupanjski sud u bilo kojem smislu postupao protivno ovoj obvezi.
11. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 30. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Marija Garačić-Turković
