REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-573/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja OPĆINA PRIVLAKA, OIB 86291327705, Privlaka, Ivana Pavla II 46, kojeg zastupaju punomoćnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ankica Kamber & Nikolina Kranjčec, odvjetnice u Zadru, Ljudevita Posavskog 10, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zadru, uz sudjelovanje umješača na stani tuženika Stečajna masa iza RO-RO PROJEKT d.o.o. u stečaju, OIB [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Gredička ulica 23, kojeg zastupa punomoćnik Vjekoslav Ivančić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ostermann i Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica Grada Vukovara 284, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja i umješača na strani tuženika protiv rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-88/2022-30 od 5. prosinca 2023., 30. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i umješača na strani tuženika i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj poslovni broj P -88/2022-30 od 5. prosinca 2023.
Obrazloženje
1. Rješenjem poslovni broj poslovni broj P-88/2022-30 od 5. prosinca 2023., Trgovački sud u Zadru odbacio je predmetnu tužbu.
2. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud tako riješio na temelju odredaba čl. 187. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), jer je utvrdio da tužitelj nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe jer predmetnom tužbom zahtijeva utvrđenje prava vlasništva u ime treće osobe, a da pravni interes za podnošenje tužbe ima osoba koja sebe smatra vlasnikom, a ne osoba koja smatra da je neka treća osoba stekla pravo vlasništva na temelju zakona.
3. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da rješenje preinači ili ukine. U žalbi je, u bitnom, naveo da tužiteljev pravni interes za podnošenje predmetne tužbe proizlazi iz činjenice da umješač u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji se vodi pod poslovnim brojem P-1703/20 potražuje od ovdje tužitelja kupoprodajnu cijenu iz ugovora kojeg je tužitelj zaključio s pravnim prednikom umješača budući da je nakon izvršenja tog ugovora i uknjižbe prava vlasništva u korist pravnog prednika umješača tuženik uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnina. Istaknuo je da je tuženik utvrđen kao vlasnikom predmetnih nekretnina presudom Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj P -465/09 koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-5136/12, na temelju koje je izvršena uknjižba prava vlasništva u ime tuženika. Smatra da postoji njegov pravni interes za podnošenje predmetne tužbe jer u slučaju da se utvrdi kako je umješač na temelju Zakona o upravljanju državnom imovinom stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina koje je njegov prednik kupio od tužitelja tužitelj nije u obvezi vratiti kupoprodajnu cijenu ovdje umješaču, koju umjašač potražuje od tužitelja u parničnom predmetu koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1703/2020.
4. Protiv navedenog rješenja umješač na strani tuženika je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da rješenje preinači ili ukine uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 12.500,00 EUR. U žalbi je, u bitnom, naveo da je prvostupanjski sud trebao odbiti tužbeni zahtjev jer to tuženiku i umješaču na njegovoj strani pruža jaču pravnu zaštitu. Pojasnio je da je umješač trebao biti obuhvaćen tužbom na pasivnoj strani zbog činjenice da je predmet raspravljanja umješačevo pravo vlasništva na predmetnim nekretninama stečeno na temelju Zakona o upravljanju državnom imovinom, stoga smatra da mu je time onemogućeno raspravljanje o tužbenom zahtjevu koji ga se izravno tiče, da tužitelj nije materijalno pravno legitimiran na podnošenje predmetne tužbe, da je prvostupanjski sud trebao provesti postupak i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a ne odbaciti predmetnu tužbu.
5. Odgovor na žalbe nije podnesen.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2., te čl. 381. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je rješenje pravilno i zakonito.
8. Iz spisa proizlazi da je tužitelj u ovom parničnom postupku podnio tužbu kojom traži utvrđenje da je stečajna masa iza Ro-Ro Projekt d.o.o. u stečaju kao pravni sljednik društva Ro-Ro Projekt d.o.o. vlasnik nekretnina oznake k.čbr. [katastarska čestica], sve k. o [katastarska općina] na temelju Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“ broj 52/18 i dr.). Prema činjeničnim navodima iz tužbe proizlazi da su tužitelj kao prodavatelj i društvo Ro-Ro Projekt d.o.o. kao kupac sklopili 8. travnja 2005. ugovor o prodaji nekretnina označenih kao č. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 133808 m2, upisana u z. u. [broj ZK uloška] i č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 26773 m2, upisana u z. u. [broj ZK uloška]., da je 25. travnja 2005. sklopljen Aneks tom ugovoru, da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnih nekretnina koje nose oznaku k. č. br. [katastarska čestica], ½ i 1/3 sve k.o.o. Privlaka upisana Republika Hrvatska, a da tužitelj smatra da je Zakonom o upravljanju državnom imovinom pravni slijednik društva Ro - Ro Projekt d.o.o. postao vlasnik tih nekretnina na temelju čl. 69. st.1. tog Zakona. Smatra da tužitelj ima pravni interes utvrditi jer u slučaju uspjeha u predmetnoj parnici pravnom slijedniku kupca ne odgovara za pravne nedostatke kupljene stvari i nije u obvezi isplate kupoprodajne cijene. U prilogu tužbe dostavio je, između ostalog, tužbu Stečajne mase iza Ro-Ro Projekt d.o.o. u stečaju protiv Općine Privlake radi utvrđenja da je ugovor o kupoprodaji od 8. travnja 2005. raskinut i isplate iznosa od 21.116.401,50 kn.
9. Prema odredbi čl. 187. st. 1. ZPP-a, propisano je da se tužba za utvrđenje može podići kada je to posebnim propisima predviđeno, kada tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanja odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelog zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.
10. Prema shvaćanju ovog suda pravilna je ocjena prvostupanjskog suda kako tužitelj nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe. Naime, tužitelj predmetnom tužbom zahtijeva utvrđenje da je stečajna masa iza Ro -Ro Projekt d.o.o. u stečaju kao pravni slijednik društva Ro-Ro Projekt d.o.o. vlasnik predmetnih nekretnina. Postojanje pravnog interesa za traženje zaštite je opća pozitivna procesna pretpostavka svakog tužbenog zahtjeva pa tako i predmetnog tužbenog zahtjeva. Pravo na pravnu zaštitu se može priznati samo osobi koja od nje može ostvariti pravnu korist koja se ne može pružiti na neki drugi, svrsishodniji način te se korist koju stranka očekuje od angažiranja suda u njenoj pravnoj stvari, treba ogledati u sferi njezinih prava. Iz isprava u spisu jasno proizlazi da je Republika Hrvatska vlasnica predmetnih nekretnina, a tužitelj ni u tužbi ne tvrdi da u odnosu na predmetne nekretnine ima ikakvih stvarnopravnih zahtjeva. Činjenica da bi tužitelj prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u ovoj parnici poboljšao svoj pravni položaj u parničnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1703/2020 nije dostatna da bi mu sud priznao pravni interes za vođenje ove parnice. Zbog navedenog razloga pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da pravni interes za podnošenje takve vrste tužbe ima osoba koja smatra da postoji neko njezino pravo, a utvrđenje prava vlasništva u korist stečajne mase iza društva Ro-Ro Projekt d.o.o. u stečaju, ne bi utjecao na njezina stvarna prava na toj nekretnini.
11. S obzirom na navedeno, trebalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. t. 2. u vezi s čl. 381. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje kako je to opisano u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
Zagreb, 30. srpnja 2026.
Sudac
Ružica Omazić
