Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6029/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ĆV, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19, 84/21 i 36/24), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, broj: Pp-137/2025 od 20. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. ĆV i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu: PZ), okr. ĆV se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 70,00 (sedamdeset) eura, u roku 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. ĆV proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji prekršaj je okrivljeniku na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna od 300,00 eura, uz ukazanu pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne nte je odlučeno da je okr. ĆV oslobođen obveze naknade troška prekršajnog postupka.

1.1. Istom presudom je okr. ĆV na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja šogorice TV i nećakinje HV na udaljenost ispod 100 metara u trajanju 6 mjeseci.

1.2. Istom je presudom nadalje okr. ĆV na temelju čl. 17. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena zaštitna mjera zabrane posjećivanja adrese u rrh, rtj u trajanju 6 mjeseci.

2. Protiv te presude okr. ĆV je pravodobno po branitelju Marku Popoviću, odvjetniku u Osijeku, podnio žalbu naznačujući žalbene osnove bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući, usvojiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje uz uputu da se izvede dokaz obrane saslušanjem svjedoka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Neosnovano okrivljenik u žalbi pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, navodeći da istoj nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama jer je obrazloženje suda da je odbijen dokazni prijedlog za ispitivanjem jedinog svjedoka obrane kao odugovlačeći, paušalna, formalistička i arbitrarna ocjena. Međutim, ovo sudsko vijeće je utvrdilo da se ne radi ni o kakvim nedostacima presude koje bi imale karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te se prihvaća dostatnim navedeni razlog odbijanja dokaznog prijedloga, osobito kada se uzme u obzir izražena sumnja prvostupanjskog suda da je navedeni svjedok nazočio događaju (t. 3. obrazloženja) te ocjena da je na temelju izvedenih dokaza činjenično stanje potpuno utvrđeno.

5.1. Stoga nije osnovan žalbeni navod da je u postupku počinjena navedena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka.

5.2. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. PZ-a, okrivljenik u suštini ističe da mu je povrijeđeno pravo obrane jer je prvostupanjski sud odbio izvesti dokazni prijedlog okrivljenika za ispitivanjem KV, s obrazloženjem da je isti odugovlačeći, koji je jedini svjedok obrane, a koji je bio neposredni očevidac događaja, odnosno, koji se nalazio ispred kuće u kojoj se tvrdi da se prekršaj počinio te se vozio s okrivljenikom u automobilu kojim su došli na adresu brata okrivljenika.

5.3. Međutim, prije svega je potrebno navesti da iz provedenog dokaznog postupka, posebno obrane okrivljenika koji je iskazao da je KV s kojim se dovezao automobilom „ostao ispred kuće“, te iskaza žrtve TV i HV koje su suglasno iskazale da je u njihovu kuću došao samo okr. ĆV, ne proizlazi da je svjedok KV uopće bio prisutan kritičnom događaju. Kada se pritom uzme u obzir da se inkriminirani događaj odvijao u kući na način da je okrivljenik verbalnim napadima i vrijeđanjem šogorice TV i nećakinje HV počinio psihičko nasilje u obitelji, i po ocjeni ovog sudskog vijeća je jasno da isti nema neposrednih saznanja o događaju inkriminirane prilike.

5.4. Imajući u vidu naprijed navedeno te činjenicu da je prvostupanjski sud činjenično stanje utemeljio na iskazima svjedokinja TV i HV koje su imali neposredna saznanja o odlučnim činjenicama od kojih ovisi prekršajna odgovornost okrivljenika te da ispitivanje svjedoka KV nije bilo odlučno za pravilnost i točnost utvrđenog činjeničnog stanja, po ocjeni ovog sudskog vijeća pravilna je odluka suda da ne ispita navedenog svjedoka smatrajući dokazni prijedlog odugovlačećim, te nije počinjena tzv. relativno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi s čl. 85. st. 2. PZ-a koju ističe okrivljenik.

5.5. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog navedene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik u žalbi u bitnome ponavlja svoju obranu, poriče prekršaj te ističe da su neistiniti iskazi ispitanih svjedokinja s kojima nije u dobrim odnosima jer su ga zavadili s njegovim bratom, iznoseći detalje njihovog lošeg odnosa, čime zapravo preocjenjuje izvedene dokaze, na način da ih tumači drugačije od ocijene prvostupanjskog suda, a koju ovaj sud drži pravilnom. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

6.1. Naime, opravdano je prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedokinja TV, okrivljenikove šogorice i HV okrivljenikove nećakinje, žrtava nasilja, u kojima su detaljno opisale događaj i decidirano navele da ih je okrivljenik vrijeđao i omalovažavao u prisutnosti njegovog brata, a njihovog supruga odnosno oca (LV koji je u međuvremenu preminuo), koje riječi su ih uznemirile i povrijedile im dostojanstvo, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik počinio prekršaj psihičkog nasilja u obitelji kako je opisano u izreci. Iskaze navedenih svjedokinja je prvostupanjski sud pravilno prihvatio kao neposredno uvjerljive i vjerodostojne te u njima nije našao kontradiktornosti niti nelogičnosti u vezi bitnih činjenica događaja koji su iscrpno opisale.

6.2. Stoga okrivljenik bezuspješno u žalbi pokušava obezvrijediti iskaze ispitanih svjedokinja, naglašavajući loše odnose s njima zbog neprimjerenog odnosa prema njegovom bratu i time otkloniti svoju prekršajnu odgovornost. Navodi žalbe u kojima se ne navode nove činjenice i ne predlažu novi dokaze u smislu čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku te niti za ovaj drugostupanjski sud nema mjesta nikakvoj dvojbi u pogledu odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika koji je svojim cjelokupnim ponašanjem opisanim u izreci prvostupanjske presude ostvario sva zakonska obilježja prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Po ocjeni ovog sudskog vijeća je prvostupanjski sud sve izvedene dokaze, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje razloge prihvaća i ovaj sud.

6.3. Slijedom navedenog, žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana

7. Iako okrivljenik u žalbi niti jednim konkretnim navodom ne pobija presudu zbog izrečene novčane kazne, sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Stoga, razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je žalitelju za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Naime, okrivljeniku je izrečena prije svega blaža vrsta kazne odnosno novčana kazna za prekršaj za koji je kao teža propisana i kazna zatvora do 90 dana, te potom i novčana kazna u najnižem iznosu propisanom za taj prekršaj. Stoga je po stavu ovog suda minimalna novčana kazna za predmetni prekršaj primjerena počinjenom prekršaju te osobnim svojstvima okrivljenika.

8. Nadalje, u smislu čl. 202. st. 5. PZ-a, ovaj sud je razmotrio i odluku o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji, odnosno, izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtvama nasilja TV i HV na udaljenost ispod 100 metara i na vrijeme od 6 mjeseci, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se predmetnom zaštitnom mjerom ostvaruje njena svrha iz čl. 51. PZ-a i čl. 12. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno, otklanjaju uvjeti koji bi mogli omogućiti ili potaknuti okrivljenika na ponovno činjenje prekršaja, kao i otklanja ugroženost žrtava nasilja. Uzimajući u obzir da okrivljenik ne održava dobre odnose sa žrtvama, primjena ove zaštitne mjere neće dodatno opteretiti život okrivljenika niti mu predstavljati prekomjeran teret, a njenom provedbom će se osigurati vrijeme bez nasilja prema žrtvama nasilja. Duljina trajanja ove zaštitne mjere u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog suda, također je primjerena težini inkriminacije i potrebi sprječavanja činjenja nasilja u obitelji. Stoga je izrečena zaštitna mjera razmjerna težini počinjenog prekršaja, kao i stupnju očekivanog rizika od ponavljanja prekršaja u smislu čl. 51.a PZ-a.

8.1. Isto tako iako okrivljenik u žalbi ne pobija presudu zbog izrečene prekršajnopravne sankcije odnosno zaštitne mjere zabrane posjećivanja (ispravno udaljenja iz kuće) adrese u teh, 5h, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se predmetnom zaštitnom mjerom ostvaruje njena svrha iz čl. 51. PZ-a i čl. 12. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno, također otklanjaju uvjeti koji bi mogli omogućiti ili potaknuti okrivljenika na ponovno činjenje prekršaja. I duljina trajanja izrečene zaštitne mjere od 6 mjeseci po ocjeni ovog sudskog vijeća, primjerena je težini djela, ali i potrebi zaštite žrtava nasilja od eventualnog budućeg ugrožavanja.

9. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) odnosno u okviru od 13,27 eura do 663,61 euro, a s obzirom na složenost i trajanje postupka pa iznos od 70,00 eura predstavlja iznos vrlo blizu najnižeg iznosa troška postupka te po ocjeni ovog sudskog vijeća neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.

10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. u vezi s čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtve i tužitelja