Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-484/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice UŠ, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20., 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenice UŠ, kao odgovorne osobe, koju brani odvjetnica Jasna Matičević iz Zagreba, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 26. kolovoza 2024., broj: Pp-2097/2024, na sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice UŠ, kao odgovorne osobe, i potvrđuje prvostupanjska presuda.
-
- II. Okrivljenica UŠ, kao odgovorna osoba, dužna je platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka ovoga suda u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljenica UŠ, kao odgovorna osoba, proglašena je krivom i, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 60,00 eura (šezdeset eura), zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, pobliže opisanog u izreci prvostupanjske presude.
2. Pobijanom presudom je okrivljenica UŠ, kao odgovorna osoba, obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura).
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenica UŠ, kao odgovorna osoba, pravodobno je, putem braniteljice, podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o sankciji, navodeći u bitnome da nisu bile ispunjene pretpostavke za održavanje i zaključenje glavne rasprave 12.06.2024.g. jer na isu nije bila uredno pozvana, kao i da je počinjena apsolutno bitna povreda iz odredbe članka 195. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona jer za tu raspravu nije primila poziv. Ističe da nije bila uredno pozvana, jer se dostava putem oglasne ploče ne može smatrati urednom dostavom. Ističe da iz trgovačke punomoći koja prileži spisu proizlazi da je odgovorna osoba u pravnoj osobi za taj segment bila JŠ, pa je trebalo izvesti dokaz saslušanjem iste. Smatra da je bilo propušteno utvrditi sve činjenice od važnosti za donošenje zakonite odluke, u smislu odredbe članka 88. Prekršajnog zakona.
4. Žaliteljica predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Razmatrajući predmet i ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu na štetu okrivljenika počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, niti su na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud, na temelju provedenog prekršajnog postupka, čitanja pisane obrane okrivljenice na ročištu, odnosno izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu, osnovano zaključio da je okrivljenica kao odgovorna osoba u pravnoj osobi MIKAS GROUP j.d.o.o. ostvaria bitna obilježja prekršaja koji joj se stavlja na teret, pri čemu je za okrivljenje iz izreke pobijane presude dao valjane razloge o odlučnim činjenicama koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
8. Naime, u postupku je nesporno utvrđeno da okrivljenica kao odgovorna osoba poduzetnika MIKAS GROUP j.d.o.o., Zagreb, nije do 30. travnja 2023.g. dostavila FINA-i u bilo koju poslovnicu FINA-e na području RH ili putem internetskog servisa uz korištenje digitalnog certifikata za statističke i druge potrebe propisane financijske izvještaje odnosno bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke za prethodnu kalendarsku 2022.g., čime je počinila prekršaj kažnjiv po članku 42. stavak 1. točka 35. i stavak 2. Zakona o računovodstvu. Iz Izvatka iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2022.g. nedvojbeno proizlazi da do dana 18. siječnja 2024.g., odnosno do dana izdavanja izvatka, nije dostavila FINA-i godišnji financijski izvještaj za statističke i druge potrebe za 2022.g., te su stoga time ispunjena sva bitna obilježja predmetnog prekršaja.
9. Okolnosti koje okrivljenica navodi u svojoj žalbi nisu u konkretnom slučajutakvog značaja da bi se okrivljenica mogla ekskulpirati za počinjeni prekršaj. Budući žaliteljica u žalbi ne iznosi nikakve nove činjenice u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, ničim se ne dovodi u sumnju pravilnost odluke prvostupanjskog suda, koji je u obrazloženju pobijane presude pravilno i točno utvrdio činjenično stanje uz isticanje dokaza temeljem kojih se pojedine činjenice imaju smatrati dokazanima i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Dakle, okrivljenica je bila odgovorna osoba u pravnoj osobi u vrijeme počinjenja predmetnog prekršaja, te je žalbeni navod o tome da je trebalo saslušati JŠ neosnovan s obzirom da činjenica da je istoj izdana od strane odgovorne osobe trgovačka punomoć irelevantna jer se radi o trgovačkoj punomoći u smislu odredbe članka 56. Zakona o trgovačkim društvima prema kojoj odredbi je trgovački punomoćnik ovlašten sklapati sve ugovore i poduzimati sve pravne radnje koje su u prometu uobičajene pri vođenju poduzeća ili dijela poduzeća na koje se odnosi njegova punomoć ili koje su za to potrebne. Stoga, navedeno okrivljenu odgovornu osobu ne oslobađa odgovornosti od počinjenog prekršaja jer je ista upisana u Sudski registar kao direktor društva s ovlaštenjem da zastupa društvo pojedinačno i samostalno i bila je odgovorna za dostavu Financijskoj agenciji financijskih izvještaja i dodatnih podataka za statističke i druge potrebe u skladu s odredbom članka 32. stavka 1. i 2. Zakona o računovodstvu.
10. Vezano uz žalbene navode okrivljenice da za ročište zakazano za 12.06.2024.g. nije primila poziv, odnosno da nije bila uredno pozvana, valja navesti da su neosnovani jer je na ročištu dana 8. travnja 2024. braniteljica okrivljenice ispričala njezin nedolazak, te je na traženje braniteljice i zatražena odgoda ročišta radi dostave pisane obrane okrivljenice, koju pisanu obranu okrivljenice je potom braniteljica i dostavila na ročište dana 12. lipnja 2024. na kojem je ista čitana, kao i izvršen uvid u cjelokupnu dokumentaciju, pa su bile ostvarene pretpostavke za održavanje i zaključenje rasprave.
11. Stoga, za odluku o krivnji prvostupanjski sud je dao valjane razloge u skladu sa svojim ovlaštenjem iz članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona da slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, dok navodi žalbe ne upućuju na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona koje bi mogle dovesti u sumnju zakonitost i pravilnost donesenog rješenja, zbog čega daljnje izvođenje dokaza nije potrebno.
12. Nadalje, razmatrajući predmet u odluci o kazni ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud odmjeravajući visinu kazne okrivljenici cijenio sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne, cijeneći olakotnim da je u međuvremenu pravna osoba prestala postojati, kao i konkretne okolnosti slučaja, koje okolnosti u konkretnom slučaju u njihovoj ukupnosti treba cijeniti naročito olakotno, pa je okrivljenici, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, ublažio novčanu kaznu znatno ispod propisanog minimuma za ovakvu vrstu prekršaja, odnosno u iznosu od 60, 00 eura. Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, broj: 114/22.), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023.g. propisuje za predmetni prekršaj kaznu za odgovornu osobu u iznosu od 660,00 eura do 2.650,00 eura. Ovaj sud smatra da je novčana kazna izrečena okrivljenici u svemu primjerena prekršajna sankcija, razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenice, te da je ista pogodna da se njezinim izricanjem ostvari kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, odnosno da će se okrivljenica ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja. Prema uvjerenju ovog suda izrečenom ublaženom novčanom kaznom ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.
13. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka je također na zakonu utemeljena.
14. Uz to, kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenice, to je, na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, okrivljenica dužna naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka, te imovno stanje okrivljenice.
15. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 30. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, braniteljicu i tužitelja.