Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-4823/2026
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika UŠ, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 37. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20., 114/22., 82/23.), odlučujući o žalbi okrivljenika UŠ, kao odgovorne osobe, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 23. veljače 2026., broj: Pp-13870/2025, na sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I U povodu žalbe okrivljenika UŠ, kao odgovorne osobe, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela na način da se prekršaj činjenično opisan u izreci pobijane presude pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 42. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 35. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20., 114/22.).
II U ostalom dijelu žalba okrivljenika UŠ, kao odgovorne osobe, odbija se kao neosnovana, te se u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
-
- III Okrivljenik UŠ, kao odgovorna osoba, dužan je platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka ovoga suda u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom okrivljenik UŠ, kao odgovorna osoba, proglašen je krivim i, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 60,00 eura (šezdeset eura), zbog prekršaja iz članka 42. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 37. Zakona o računovodstvu, pobliže opisanog u izreci prvostupanjske presude.
2.Pobijanom presudom je okrivljenik UŠ, kao odgovorna osoba, obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura).
3.Protiv prvostupanjske presude okrivljenik UŠ, kao odgovorna osoba, pravodobno je podnio žalbu zbog, kako navodi, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene odredaba Zakona o prekršajnom postupku, zbog nepoznavanja i neuvažavanja merituma kao temelja pravne znanosti: a) nema kazne bez krivnje, b) poštivanje „Regule Catoniane“, te zbog cjelokupnog dugotrajnog i složenog sudskog predmeta vezanog za stotine povezanih i još do danas neriješenih kaznenih, parničnih i prekršajnih sudskih predmeta povezanih s krivotvorenjem javnih isprava na raznim sudovima prvenstveno na općinskom sudu, trgovačkom sudu i drugim institucijama. U bitnome ističe da je nastupila zastara i da nije prekršio predmetni Zakon jer nije bio u mogućnosti primiti bankovne izvode pravne osobe kojoj je ukinut tranzicijski račun bez razloga i osnove.
4.Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6.Razmatrajući predmet i ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu na štetu okrivljenika počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7.Međutim, kako pravna oznaka prekršaja ne obvezuje sud postupajući po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela. Naime, prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret prvostupanjski sud je pogrešno pravno označio kao prekršaj iz članka 42. stavak 2. u svezi stavka 1. točke 37. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20., 114/22., 82/23.). Stoga je ovaj sud, po službenoj dužnosti, radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava, otklonio navedeni propust, koji nije imao utjecaj na valjanost osporavane odluke i predmetni prekršaj pravilno pravno označio na način naveden u točki I izreke ove drugostupanjske presude, sukladno Zakonu o računovodstvu („Narodne novine“, broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20., 114/22.). Kako su u činjeničnom opisu prekršaja opisana sva konstitutivna obilježja prekršaja, to su u postupanju okrivljenika ostvarena bitna obilježja prekršaja iz članka 42. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 35. Zakona o računovodstvu.
8.Nadalje, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud, na temelju provedenog prekršajnog postupka, odnosno izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu, konkretno u Izvadak iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2023.g. osnovano zaključio da je okrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi UNIVERZUM NEKRETNINE d.o.o. ostvario bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret, pri čemu je za okrivljenje iz izreke pobijane presude dao valjane razloge o odlučnim činjenicama koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
9.Naime, u postupku je nesporno utvrđeno da okrivljenik kao odgovorna osoba poduzetnika UNIVERZUM NEKRETNINE d.o.o. nije dostavio Financijskoj agenciji do 30. travnja 2024.g. u bilo koju poslovnicu FINA-e na području Republike Hrvatske ili putem internetskog servisa uz korištenje digitalnog certifikata, za statističke i druge potrebe propisane financijske izvještaje (bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke) za prethodnu kalendarsku 2023. godinu, čime je počinio prekršaj kažnjiv po članku 42. stavak 1. točka 35. i stavak 2. Zakona o računovodstvu. Iz Izvatka iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2022.g. nedvojbeno proizlazi da do dana 29. srpnja 2025.g., odnosno do dana izdavanja izvatka, nije dostavio FINA-i godišnji financijski izvještaj za statističke i druge potrebe za 2023.g., te su stoga time ispunjena sva bitna obilježja predmetnog prekršaja. Valja napomenuti da sama činjenica da je subjekt bio poslovno neaktivan ne oslobađa od obveze sastavljanja i dostave GPI-a, sukladno odredbi članka 32. stavka 1. Zakona o računovodstvu, jer ukoliko nisu bili aktivni imali su, sukladno odredbi članka 30. stavak 9. Zakona o računovodstvu, mogućnost podnijeti Izjavu o neaktivnosti koja bi ih ekskulpirala od prekršajne odgovornosti. Utvrđenje prekršajne odgovornosti proizlazi iz podataka Registra godišnjih financijskih izvještaja (RGFI) FINA-e za 2023.g. Sukladno članku 51. Zakona o računovodstvu Registar predstavlja središnji izvor informacija o financijskom položaju i uspješnosti poslovanja poduzetnika. Vodi se u elektroničkom obliku i dostupan je svim mrežnim stanicama i vodi ga Financijska agencija, koja prikuplja i podatke od Porezne uprave temeljem podnesenih poreznih prijava iz čega se onda i utvrđuje status obveznika. Dakle, spomenuti RGFI je javna isprava te je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je iz provedenog dokaza, izvršenog uvida u RGFI osnovano utvrdio krivnju okrivljenika na način opisan u obrazloženju pobijane presude.
10. Okolnosti koje okrivljenik navodi u svojoj žalbi nisu u konkretnom slučajutakvog značaja da bi se okrivljenik mogao ekskulpirati za počinjeni prekršaj. Budući žalitelj u žalbi ne iznosi nikakve nove činjenice u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, ničim se ne dovodi u sumnju pravilnost odluke prvostupanjskog suda, koji je u obrazloženju pobijane presude pravilno i točno utvrdio činjenično stanje uz isticanje dokaza temeljem kojih se pojedine činjenice imaju smatrati dokazanima i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
11. Također, vezano uz žalbeni navod okrivljenika da nije kriv za predmetni prekršaj valja navesti da zakonom nije propisano da se predmetni prekršaj može počiniti samo oblikom krivnje koji se zove namjera, već je za postojanje prekršajne odgovornosti dovoljan oblik krivnje koji se zove nehaj, bez značaja su navodi žalitelja istaknuti u tom smjeru.
12. Nadalje, razmatrajući pobijanu presudu vezano uz odluku o kazni, ovaj sud je utvrdio da je izrečena novčana kazna okrivljeniku pravilna i zakonita i da je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona). U konkretnom slučaju ovaj sud je mišljenja da je izrečena novčana kazna u iznosu od 60,00 eura, koja je izrečena uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, znatno ispod zakonom propisanog minimuma za predmetni prekršaj, pravilno odmjerena i izrečena prema svim okolnostima slučaja koje je utvrdio prvostupanjski sud u smislu članka 36. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona (olakotnim cijenjeno da je pravna osoba u međuvremenu prestala postojati), pa će se i ovako ublaženom novčanom kaznom ostvariti svrha prekršajnog postupka, kao i svrha specijalne i generalne prevencije.
13. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka je na zakonu utemeljena.
14. Uz to, kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je, na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, okrivljenik dužan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka.
15. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 30. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
