Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9881/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. HA, zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 52. Pp-13902/22 od 9. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb, te potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. HA proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je okrivljeniku na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna 900,00 kuna što je protuvrijednost od 240 DEM (u odgovarajućem iznosu u eurima), u koju je uračunato vrijeme uhićenja okrivljenika tako da preostala novčana kazna iznosi 600,00 kuna/79,63 koju je okrivljenik dužan platiti u roku 15 dana uz pogodnost plaćanja dvije trećine novčane kazne u tom roku te je odlučeno da je okrivljenik oslobođen dužnosti naknade troška prekršajnog postupka.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu i predmet dostaviti na ponovno suđenje odnosno preinačiti presudu i kazniti okrivljenika maksimalnom zakonskom kaznom i obvezati ga na plaćanje troška postupka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud izrekao okrivljeniku preblagu novčanu kaznu, s obzirom da je djelo počinio na naročit drzak i bezobrazan način prema svojim radnim kolegama, što je i priznao.
6. Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, a povodom žalbenih navoda, ovo sudsko vijeće smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u iznosu koji je bliži gornjoj granici novčane kazne propisane za prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja), a koja je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a.
6.1. Naime, po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud cijenio olakotnim priznanje prekršaja, žaljenje zbog istog i njegovo zdravstveno stanje dok otegotne okolnosti nije utvrdio. Stoga, razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne okrivljeniku, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te nije našao potrebnim preinačavati odluku o kazni na teže za okrivljenika, držeći da je izrečena novčana kazna bliža gornjoj granici novčane kazne propisane za predmetni prekršaj, primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Ovo sudsko vijeće je mišljenja da u konkretnom slučaju težina počinjenog prekršaja i kriminalna količina opravdava izbor novčane kazne upravo u izrečenoj visini. Stoga se po stavu ovog suda svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju dovoljno postiže izrečenom novčanom kaznom.
6.2. Slijedom iznesenog nije osnovan žalbeni navod da je prvostupanjski sud propustio cijeniti težinu počinjenog prekršaja u vidu naročite drskosti i nepristojnosti ponašanja okrivljenika (prema svojim radnim kolegama), budući da te nedvojbeno utvrđene činjenice predstavljaju zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koje su sadržane u samom biću tog prekršaja za koji je zakonodavac, uz istu kaznu zatvora propisao višu gornju granicu novčane kazne. Dakle, ako nema tih specifičnih okolnosti, nema niti tog, kvalifikatornog oblika prekršaja pa nije dozvoljeno vrednovanje okolnosti koje čine sami prekršaj kao razloge za strože kažnjavanje unutar zakonskog raspona kazne jer bi se time okrivljeniku iste činjenice dvaput stavile na teret – prvi put da bi se utvrdila njegova krivnja, a drugi put da bi mu se pojačala kazna (u pravnoj i sudskoj praksi tzv. zabrana dvostrukog vrednovanja kod odmjeravanja kazne).
6.3. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda u dijelu oslobađanja obveze plaćanja troškova prekršajnog postupka, ovo sudsko vijeće drži istu opravdanom, cijeneći navode obrane odnosno zdravstveno stanje okrivljenika, zbog kojeg bi plaćanjem troškova prvostupanjskog postupka bila dovedena u pitanje egzistencija okrivljenika pa je pobijanu presudu trebalo potvrditi i u tom dijelu.
7. Iz navedenih razloga je trebalo odbiti žalbu kao neosnovanu te potvrditi pobijanu presudu pa je na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 30. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
