Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-11185/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. VT i dr., zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar, podnesene protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: Pp-6192/2022 od 13. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. ĐT i okr. ČT su na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), oslobođeni optužbe zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, a u nedostatku dokaza te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude je tužitelj pravodobno podnio žalbu pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu i vratiti na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio da nisu počinjene povrede na koje ukazuje žalitelj.
5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tužitelj u žalbi ističe da je pogrešna ocjena prvostupanjskog suda da na temelju izvedenih dokaza odnosno iskaza ispitanih svjedoka i obrana okrivljenika ne proizlazi da su okrivljenici počinili prekršaj, a budući da sud nije ispitao kao svjedoka i IT koji je bio nazočan događaju, a koji je predložen u optužnom prijedlogu, nisu u potpunosti iscrpljena sve mogućnosti u svrhu utvrđivanja svih relevantnih činjenica.
6. Međutim, po ocjeni ovog sudskog vijeća, suprotno prigovorima tužitelja, prvostupanjski sud je, na temelju potpune i pravilne ocjene svih provedenih dokaza, ispravno zaključio kako nema dokaza da bi okrivljenici počinili prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
6.1. Prije svega treba navesti da iz dokaznog postupka proizlazi da ĐT i okr. ČT decidirano poriču prekršaj za koji se terete dok su ispitani svjedoci GT i OT kontradiktorno iskazivali o bitnim činjenicama (GT da mu je samo ĐT uputio psovku, a OT da su njenom mužu GT, ĐT i ČT uputili psovku), odnosno iz istih ne proizlazi nedvojbeno da bi okrivljenici vikali na javnom mjestu, a iz iskaza svjedoka FT proizlazi da je svjedok GT vikao na njegovog brata ČT, a ne da bi isti vikao na FT, kao i njegov otac ĐT.
6.2. Na temelju ovakvih iskaza, prvostupanjski sud nije mogao s potpunom sigurnošću utvrditi da su se okrivljenici ponašali na način kako im je stavljeno na terete optužnim prijedlogom. U odnosu na navod tužitelja da je prvostupanjski sud radi utvrđenja svih relevantnih činjenica trebao u postupku ispitati i predloženog svjedoka iz optužbe IT, potrebno je istaknuti da niti jedan od ispitanih svjedoka, a niti okrivljenici nisu spomenuli da bi ta osoba uopće bila prisutna događaju. Imajući u vidu iznesene razloge iz pobijane presude te kvalitetu iskaza svjedoka GT, OT i FT koji nisu teretili okrivljenike za prekršaj onako kako je opisano u optužbi, te poricanje prekršaja od strane oba okrivljenika, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju, dokaz ispitivanjem navedenog svjedoka je nepotreban, jer se njegovim izvođenjem ne bi se promijenilo utvrđeno činjenično stanje. Stoga po ocjeni ovog sudskog vijeća, ne ispitivanje te osobe kao svjedoka, a koja očito nije imala nikakva saznanja o događaju, nije dovelo do manjkavog ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Bez postojanja relevantnih dokaza, ne može se zaključiti s dovoljnim stupnjem izvjesnosti (a to je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica potreban za osuđujuću presudu), da bi okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret.
6.3. Za osuđujuću presudu potrebno je s potpunom sigurnošću utvrditi da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavljaju na teret te se odluka o krivnji može temeljiti samo na činjenicama koje su nedvojbeno dokazane. Odlučne činjenice je sud dužan pouzdano utvrditi u svom postojanju odnosno nepostojanju, a za slučaj dvojbe dužan ih je presudom riješiti na način koji je povoljniji za okrivljenike, što je u predmetnoj situaciji i učinio. Stoga su neosnovani navodi žalbe u kojima tužitelj ističe da činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrđeno
7. Stoga su neosnovani navodi žalbe u kojima tužitelj daje vlastitu ocjenu izvedenog dokaznog postupka, te preocjenjuje dokaze na način da ih tumači drugačije od ocijene prvostupanjskog suda, a koju ovaj sud drži pravilnom.
8. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 30. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.
