Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2187/2024

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. RH, zbog prekršaja iz čl. 34. st. 1. t. 1. i dr. Zakona o javnom okupljanju („Narodne novine“ broj: 128/99, 90/05, 139/05, 150/05, 82/11 i 78/12), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 12. Pp-1813/2023 od 12. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb, ukida pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. RH, na temelju odredbe čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), oslobođena je optužbe zbog prekršaja iz čl. 34. st. 1. t. 1. Zakona o javnom okupljanju, činjenično opisanog pod t. I. izreke pobijane presude te zbog prekršaja iz čl. 37. st. 1. t. 1. Zakona o javnom okupljanju, činjenično opisanog pod t. II. izreke pobijane presude, a odlučeno je da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.

1.1. Istom presudom je odlučeno da će se okr. RH vratiti raspršivač s nadražujućom tvari – sprej suzavac „Defenol“ CS (1 kom), privremeno oduzet.

2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, na što žalbom opravdano ukazuje žalitelj.

5. Prvostupanjski je sud donio presudu kojom se okr. RH oslobađa optužbe za prekršaj iz čl. 34. st. 1. t. 1. Zakona o javnom okupljanju jer nije dokazano da bi okrivljenica počinila prekršaje koje poriče navodeći da nije bila organizatorica mirno okupljanje i javni prosvjed bez odobrenja budući da je ona samo proslijedila putem društvenih mreža (Facebook i Telegram grupe „Horosanski forum“) tekst iz grupe s društvene mreže (Telegram grupe „Banovina horosan“), a kao gestu prijateljske podrške OH i ZH te je motiv njenog dolaska pred sud u vrijeme kada se održavalo ročište u kaznenom postupku protiv istoga, bio isključivo ljudska i moralna podrška prijateljima. Iz istog razloga ne dokazanosti prekršaja je prvostupanjski sud okrivljenicu oslobodio optužbe i za prekršaj iz čl. 37. st. 1. t. 1. Zakona o javnom okupljanju prihvativši njenu obranu da sprej „suzavac“ nosi svugdje radi osobne zaštite.

6. Tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud propustio utvrditi bitnu činjenicu da pojam organizatora javnog okupljanja podrazumijeva i osobu koja između ostalog priprema javno okupljanje, a sukladno čl. 6. st. 1. Zakona o javnom okupljanju, što se odvija i prije samog javnog okupljanja i što je upravo činila okrivljenica koja je pozivala odnosno prosljeđivala pozive i to u dva navrata dakle, pripremala odnosno organizirala mirno okupljanje, čime je ostvarila zakonsko obilježje terećenog prekršaja. U odnosu na prekršaj posjedovanja „suzavca“ prilikom dolaska na mirno okupljanje, odnosno nošenja predmeta pogodnog za nanošenje ozljeda, tužitelj ističe da niti sama okrivljenica ne spori da je isti imala sa sobom pa je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i u odnosu na taj prekršaj.

6.1. U pravu je žalitelj kada navodi da je sukladno čl. 6. st. 1. Zakona o javnom okupljanju, organizator mirnog okupljanja ili javnog prosvjeda, osoba koja 1. priprema, 2. ustrojava i 3. nadzire održavanje istog, te da je okr. RH opisanim radnjama zapravo pripremala predmetno mirno okupljanje. I po ocjeni ovog sudskog vijeća, opisane radnje dijeljenja teksta koji sadrži vrijeme, mjesto i cilj mirnog okupljanja, predstavljaju aktivno preuzimanje uloge organizatora mirnog okupljanja u smislu naprijed navedene odredbe. Budući da samo mirno okupljanje ili prosvjed ne može opstati bez ljudi, sam čin pozivanja je svakako ključni dio organizacije tog okupljanja. Dakle, operativnom radnjom pripreme i provedbe mirnog okupljanja koja se sastojala u prosljeđivanju teksta, okrivljenica je izravno omogućila da se prekršaj okupljanja bez odobrenja, i dogodi. S obzirom na to da je pozivanje osoba na sudjelovanje u neprijavljenom okupljanju svakako sastavni dio organizacije skupa, samim činom distribucije teksta s pozivom na okupljanje, ostvaruje se biće prekršaja iz čl. 34. st. 1. t. 1. Zakona o javnom okupljanju.

6.1.1. Kada se pritom uzme u obzir Izvješće policijske službenice o neposrednom zapažanju događaja (kao zakonitog dokaza) iz kojeg je vidljiva značajna uloga okr. RH prilikom dolaska među ostale okupljene, a u koji dokaz je prvostupanjski sud izvršio uvid, proizlazi da u spisu postoje dokazi koji ozbiljno dovode u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda da se iz izvedenih dokaza ne može utvrditi krivnja okrivljenice. Stoga se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da motivi dolaska (ljudska i moralna podrška) mogu utjecati na prekršajnu odgovornost okrivljenice.

6.2. Nadalje, u pravu je tužitelj kada ističe i da je iz same obrane okrivljenice jasno da je ista ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz čl. 37. st. 1. t. 1. Zakona o javnom okupljanju, odnosno, da je na javno okupljanje koje nije prijavljeno, nosila predmet pogodan za nanošenje ozljeda, a što „suzavac“ svakako jest. Stoga je i u tom dijelu pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano da bi okrivljenica počinila predmetni prekršaj zbog čega ju je i za taj prekršaj oslobodio optužbe.

7. Slijedom iznesenog, ovo sudsko vijeće smatra da činjenično stanje nije i pravilno utvrđeno pa je trebalo prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti presudu i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će provesti sve dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, nakon čega će pravilnom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

8. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 30. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.