Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3937/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. BZ, zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94., 114/25. i 47/23.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 23. ožujka 2025., broj: Pp-3830/2025-5, u sjednici Vijeća održanoj 30. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. BZ i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. BZ se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka 70,00 (sedamdeset) eura u roku 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. BZ je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je okrivljeniku izrečena kazna zatvora 30 dana u koju kaznu je okrivljeniku uračunato vrijeme provedeno u uhićenju tako da mu je ostalo za izdržati 28 dana zatvora te je obvezan na plaćanje troška postupka 30,00 eura.
1.1. Istom je presudom na temelju čl. 76.a st. 1. PZ-a od okrivljenika oduzet predmet, jedan plastični pištolj sa smeđom drškom.
2. Protiv dijela te presude okr. BZ je pravodobno podnio žalbu po branitelju Toniju Marinkoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ivančević Marinković i Partneri d.o.o. u Splitu, i to odluke o prekršajnopravnoj sankciji, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu te okrivljeniku izreći blažu sankciju.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Žalitelj u žalbi ističe da izrečena kazna zatvora od 30 dana za prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, predstavlja najtežu moguću prekršajnopravnu sankciju te smatra da za tako drakonsku kaznu nisu pravilno uzete u obzir sve olakotne okolnosti na strani okrivljenik i to da je otac djeteta o kojem se mora brinuti pa bi odlazak u zatvor pogubno utjecao na daljnji psihosomatski razvoj njegovog djeteta, da je priznao krivnju, ispričao se, pokajao i obećao da se isto više neće ponoviti. Iz navedenog je jasno da okrivljenika pogađa njegovo protupravno ponašanje, koje ne odobrava već ga se srami i jasna mu je ozbiljnost nanesene štete. Stoga predlaže izricanje blaže sankcije za okrivljenika.
6. Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj kazni zatvora, prije svega je potrebno istaknuti da već sama težina i način počinjenja prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim (okrivljenik je na ulici u alkoholiziranom stanju (1,04 g/kg), držeći u ruci crni plastični pištolj usmjeren prema gore, u večernjim satima (22,30 sati) vikao na maloljetnice „Šta je, šta je, šta hoćete!!??), osobito u korelaciji s činjenicom da se, prema podacima Potvrde Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 23. ožujka 2025., radi o višestrukom specijalnom povratniku (unazad mjesec dana od predmetnog događaja pravomoćno osuđen dva puta zbog remećenja javnog reda i mira, kojom prilikom mu je oduzet plastični pištolj), te povratniku koji je pravomoćno osuđivan i zbog zlouporabe droga (uz oduzimanje predmeta „speed“ 0,5 g i „marihuane“ 1,5 g), kao i zbog teških prometnih prekršaja, dakle o osobi koja je odlučna u kršenju zakonskih normi, u svojoj ukupnosti ukazuju na upornost, agresivnost i drskost okrivljenika u protupravnom ponašanju. Osim toga, iz naprijed navedenog je jasno da sve prethodno izrečene prekršajnopravne sankcije (novčana kazne), nisu polučile svrhu specijalne prevencije jer je okrivljenik odlučio u vrlo krakom vremenskom periodu (unazad 8 mjeseci od predmetnog prekršaja) ponavljati činjenje prekršaja, zbog čega je po ocjeni ovog sudskog vijeća otklonjena bilo kakva mogućnost izricanja blaže vrste ili mjere kazne s obzirom da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a u konkretnom slučaju ne bi mogla postići drugačijom prekršajnopravnom sankcijom kako se to sugerira u žalbi.
6.1. Stoga, razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne okrivljeniku prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te nije našao potrebnim preinačavati odluku o kazni. Navod žalbe o negativnom psihološkom utjecaju posljedice izvršavanja pravomoćne presude (odlaskom na izdržavanje kazne zatvora) na okrivljenikovo dijete, nema utjecaja na pravilnost prvostupanjske odluke. Naime, okrivljenik je prekršaj počinio između ostaloga i pred maloljetnim osobama (16 g. i mlađim), dakle djecom koja su ranjiva skupina društva pri čemu takav događaj na njih svakako ostavlja određenu traumu. Slijedom toga roditeljski status okrivljenika kao oca ne može umanjiti činjenicu da je kritične zgode pokazao potpunu bezobzirnost prema tuđoj djeci koja su svjedočila njegovom naročito drskom ponašanju čime je i njegova odgovornost veća, a ne manja kako se to želi istaknuti u žalbi pa je samim time primjerenija i teža vrsta kazne.
7. Stoga je trebalo odbiti žalbu kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu kojom je okrivljeniku izrečena kazna zatvora (umanjena za dva dana koliko je bio lišen slobode) pa je odlučeno kao u t. I. izreke.
8. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), u rasponu od 13,27 eura do 663,61 euro, s obzirom na složenost i trajanje ovog drugostupanjskog postupka te ovaj sud drži da plaćanjem troška žalbenog postupka od 70,00 eura, dakle, iznosa bližen donjoj granici paušalne svote troška postupka, neće biti dovedeno u pitanje okrivljenikovo uzdržavanje, kao niti osoba koje je dužan uzdržavati.
9. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 203. st. 1., u vezi s čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 30. srpnja 2026
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
