Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1195/2025
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ŽF, zbog prekršaja iz čl. 70. st. 1. t. 1. i dr. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana (Narodne novine, broj 94/18 i 42/20), odlučujući o žalbi okr. ŽF, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 30. prosinca 2024., broj: Pp-18230/2023, u sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okr. ŽF, ukida pobijana presuda te predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je okr. ŽF proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 70. st. 1. t. 1. i t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana činjenično opisanih u izreci pobijane presude, te je za svaki prekršaj okrivljeniku na temelju istih propisa utvrđena novčana kazna od 660,00 eura pa je okrivljeniku izrečena ukupna novčana kazna 1.320,00 eura, uz mogućnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 30 dana od primitka pravomoćne presude, te je odlučeno da je okrivljenik oslobođen dužnosti naknade troška prekršajnog postupka.
1.1. Istom presudom su od okrivljenika oduzeti predmeti – 1 pištolj marke Crvena zastava s natpisom HK 30862 i dva pripadajuća spremnika, j revolver marke Arminius s onesposobljenom cijevi i okidačem i nepoznatog tvorničkog broja, 67 komada streljiva kalibra 9 mm kratki, j lovačka patrona kalibra 12 mm i 39 komada streljiva nepoznatog kalibra, a na temelju čl. 76. a Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22, dalje PZ), u vezi s čl. 70. st. 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana.
2. Protiv te presude je okrivljenik osobno pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji, predlažući prihvatiti žalbu, preinačiti presudu te osloboditi okrivljenika optužbe, odnosno, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Rješavajući o žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. PZ-a ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, što se osnovano ističe u žalbi.
4. Osnovano okr. ŽF pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da odlučne činjenice u vezi bitnih obilježja prekršaja iz čl. 70. st. 1. t. 1. i t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana koje se okrivljeniku stavljaju na teret, nisu nesporno utvrđene. Naime, bit okrivljenikove žalbe je tvrdnja da predmetno oružje i streljivo nije posjedovao on, već je pripadalo njegovom pokojnom ocu koji je bio lovac, a on nije znao da je njegov otac isto držao u kući gdje je oružje i streljivo pronađeno, što je sve prilikom pretrage kuće izjavila policiji i okrivljenikova supruga TF koja ga je prijavila za posjedovanje oružja zbog toga što su se posvađali. Ističe i da mu je sud uskratio pravo na ispitivanje svjedoka kada je zaključio da nema potrebe za provođenje drugih dokaza osim onih koji su u spisu, pa je sud na temelju svoje procjene utvrdio da je okrivljenik kriv za posjedovanje predmetnog oružja i streljiva bez valjanog odobrenja.
4.1. Iz provedenog dokaznog postupka je vidljivo da okr. ŽF decidirano poriče prekršaj koji mu je stavljen na teret ističući da predmetno oružje i streljivo nije posjedovao on već njegov pok. otac, lovac, dok je prvostupanjski sud takvu obranu ocijenio neživotnom i nelogičnom jer je okrivljenik živio u istoj kući gdje i pok. otac. Sud je odluku donio i na temelju materijalnih dokaza u spisu (pročitao je zapisnik i potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, nalaz vještaka, specifikaciju ispitivanog materijala, službenu zabilješku o dojavi i izvješće).
4.2. Imajući u vidu ovakvu obranu okrivljenika u kojoj dosljedno (kao i u žalbi) poriče da je predmetno oružje i streljivo bilo u njegovom posjedu, te da prvostupanjski sud nije izveo druge dokaze (osim uvida u navedene materijalne dokaze), a da je iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta u spisu (str. 8) vidljivo da ti predmetni nisu oduzeti od okrivljenika već o njegove supruge UF, ne može se s potpunom sigurnošću zaključiti da je okrivljenik počinio prekršaje za koje se tereti. Naime, prvostupanjski sud na temelju kruga indicija ovakvog karaktera nije mogao utvrditi nespornom činjenicu da je okrivljenik doista bio posjednik predmetnog oružja i streljiva, bez obzira što živi u istoj kući u kojoj je živio i njegov otac koji je, po njegovoj izjavi, bio posjednik oružja. Ovakvo stanje stvari zahtjeva razjašnjenje radi ocjene postoji li dostatan stupanj vjerojatnosti da je okrivljenikova obrana moguća te ju je prvostupanjski sud trebao provjeriti izvođenjem drugih dokaza radi provjere njegove istinitosti pa i ispitivanjem njegove supruge.
4.3. S obzirom na ovakvo stanje stvari, pogrešno je utvrđenje prvostupanjskog suda da se može zaključiti izvan svake razumne sumnje (a to je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica potreban za donošenje osuđujuće odluke) da je okr. ŽF počinio prekršaje za koje se tereti, zbog čega je okrivljenik u pravu da je činjenično stanje za sada, nepotpuno odnosno pogrešno utvrđeno.
4.4. Prvostupanjski sud mora biti svjestan da je za osuđujuću presudu potrebno s potpunom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj za koji ga se tereti, odnosno da se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti isključivo i samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana, a u suprotnom treba primijeniti načelo „in dubio pro reo“. Navedeno načelo podrazumijeva da sud odlučuje presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika ako se i nakon savjesne ocjene dokaza, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, ne daju otkloniti dvojbe o postojanju odnosno nepostojanju nekih činjenica koje tvore obilježja inkriminiranog prekršaja ili o kojima ovisi primjena neke druge odredbe prekršajnog zakonodavstva. U smislu odredbe čl. 88. st. 1. PZ-a, dužnost je suda s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje okrivljeniku idu u korist, kao i one koje mu idu na štetu, a izostanak pažljive ocjene svih provedenih dokaza sukladno čl. 185. st. 7. PZ-a, ne može dovesti do pravilne i zakonite odluke.
5. Stoga je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i druge, sve radi potpunijeg i pravilnijeg utvrđivanja činjeničnog stanja te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
6. Zbog naprijed izloženih razloga, sukladno čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 30. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
