Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-11138/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. OP, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Visu od 15. listopada 2024., broj: Pp-17774/2022-18, u sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. OP, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci i novčanoj kazni na način da se izriče da je okr. OP djelom za koje je proglašena krivom, počinila prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), činjenično opisan u izreci pobijane presude za koji se okrivljenici izriče novčana kazna 50,00 EUR (pedeset eura).
II. Izrečenu novčanu kaznu je okr. OP dužna platiti u roku 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljenica u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
III. U ostalom dijelu se odbija kao neosnovana žalba okr. OP te prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje.
IV. Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22, dalje: PZ) okr. OP se oslobađa obveze naknade troška žalbenog prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. OP je proglašena krivom da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji joj je izrečena novčana kazna 100,00 eura koju je dužna platiti u roku 30 dana od primitka pravomoćne presude uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne te je dužna naknaditi trošak prekršajnog postupka 40,00 eura.
2. Protiv te presude okr. OP je osobno pravodobno podnijela žalbu ne naznačujući žalbene osnove, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji, predlažući usvojiti žalbu.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti.
5. Okr. OP u žalbi u bitnome navodi da nije nikoga vrijeđala, to nije njen vokabular, točno je da je čekićem tukla po lokotu koji je stavljen na javni put kao prepreka da ne može ući u svoju kuću, dvor u Komiži gdje je stavljen lanac s lokotom, neispravno vozilo, betonske „žardinjere“, kamion „šodera“ visine 1 metar. Navodi da je ĐP koji je to postavio, sve lažno izjavio, ona samo želi normalan prilaz svojoj kući, te moli da joj se „skine kazna“. Žalbi prilaže Obavijest o mirovinskim primanjima (374,00 eura) te fotografije mjesta događaja, rješenje o građevinskoj dozvoli i katastarski plan čestice.
6. U odnosu na žalbene navode kojima okrivljenica priznaje objektivni učin djela, ali se ne smatra krivom čime pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ističe se da su isti neosnovani budući da je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio, te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno okrivljenicu proglasio krivom zbog vikanja na javnom mjestu, a što je potvrdio i svjedok ĐP. Okrivljenica je doista okolnosno i u obrani i u žalbi opisala kako je čekićem udarala o lokot na javnom mjestu čime je po pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda remetila javni red i mir te ostvarila zakonska obilježja prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
6.1. Uz uvažavanje žalbenih navoda u pogledu eventualnih nepravilnosti u postupanju ČP (prema priloženim fotografijama i ostalome), ne ulazeći u točnost istih, ukazuje se okrivljenici da ju unatoč mogućem opravdanom nezadovoljstvu, u konkretnom slučaju ne može osloboditi od prekršajne odgovornosti način na koji je željela „osloboditi prilaz“ svojoj kući jer se takvo pravo ostvaruje odgovarajućim putem u građanskom postupku odnosno po potrebi putem nadležnog tijela policije. I po ocjeni ovog sudskog vijeća radnja okrivljenice po svom intenzitetu i načinu počinjenja ulazi u sferu kršenja odredbi iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
6.2. Stoga, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenice zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenica nije žalila zbog odluke o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. PZ-a, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Stoga, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a, utječu da kazna po vrsti bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. Međutim, razmatrajući mjeru kazne odnosno visinu izrečene novčane kazne, a imajući u vidu da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja novčane kazne težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a, utvrdio postojanje otegotne okolnosti upornosti okrivljenice u činjenju prekršaja, a olakotnima cijenio stariju životnu dob okrivljenice i neosuđivanost, ovaj sud smatra da je s obzirom na protupravnu količinu inkriminacije, novčana kazna od 50,00 eura, primjerenija stupnju njene krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. PZ-a.
7.1. Iz tog razloga je djelomično prihvaćena žalba okrivljenice te preinačena pobijana presuda u odluci o novčanoj kazni kao pod t. I. izreke ove presude, koju novčanu kaznu je ista dužna platiti u roku 30 dana od primitka ove presude te joj je sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a, ukazano na pogodnost koju ima ako uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u tom roku, u kojem slučaju će se novčana kazna smatrat plaćenom u cjelini.
8. Odlučujući o troškovima prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a, ovaj sud je okrivljenicu oslobodio obveze naknade istih, cijeneći navode prigovora iz kojih proizlazi da je slabijeg imovnog stanja (dostavljena Obavijest o mirovini prema kojoj je mjesečni iznos mirovine 374,00 eura) zbog čega bi, po ocjeni ovog suda, plaćanjem žalbenih troškova bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice pa je odlučeno kao pod t. III. izreke ove presude.
9. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. (t. III. izreke) i čl. 207. (t. I. izreke) PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 30. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenicu i tužitelja.
