Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11507/2022

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. RR, zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 5.Pp-14598/2022 od 3. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb, ukida prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. ĐR na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), oslobođen je od optužbe zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje te proglasiti okrivljenika krivim za predmetni prekršaj i izreći mu predloženu zatvorsku kaznu uz obvezu naknade troška prekršajnog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno utvrđeno, na što žalbom opravdano ukazuje tužitelj.

5. Naime, prvostupanjski je sud, ispitujući optužni prijedlog, donio presudu kojom se okr. ĐR oslobađa optužbe da je „na ulici ispred adrese u [adresa]...počeo lupati na ulazna vrata te vikati i galamiti ispred ulaznih vrata stana…nakon toga okrivljenik je ušao u stan te iz čista mira fizički napao ĆR i ČR naguravajući ih i udarajući, nastavljajući bezrazložno vikati i galamiti…nakon čega je iz stana izašao i ĐR, da bi pritom i dalje nastavio vikati i galamiti iz sveg glasa i iz sve snage lupao po ulaznim vratima stana što se čulo i izvan predmetne stambene zgrade, a zbog čega su okolni stanari zatražili intervenciju policije.“

5.1. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi da činjenični opis optužbe ne sadrži odlučnu činjenicu da se lupanje i vika okrivljenika na ulaznim vratima stana u vlasništvu ĆR čula odnosno vidjela na javnom mjestu, ulici, parku ili sličnoj javnoj površini, a iz ostalog dijela činjeničnog opisa koji opisuje da je okrivljenik „nastavio vikati i galamiti iz sveg glasa i iz sve snage lupao po ulaznim vratima stana što se čulo i izvan predmetne stambene zgrade, a zbog čega su okolni stanari zatražili intervenciju policije“, nije vidljivo gdje se i na koje konkretno mjesto izvan stambene zgrade čulo okrivljenikovo lupanje na ulazna vrata stana. Navodi da pritom stanovi u predmetnoj zgradi i stanovi u susjedstvu nisu javna mjesta, već to mogu postati pod uvjetom da je posljedica nastupila na javnom mjestu (tzv. fiktivno javno mjesto), a budući da ta odlučna činjenica nije naznačena u činjeničnom opisu prekršaja, djelu nedostaje bitno obilježje javnosti mjesta pa isto nije prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

5.2. Međutim, opravdano tužitelj u žalbi ističe da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da iz činjeničnog opisa optužbe kojim se okrivljenik tereti da je ispred ulaznih vrata na adresi u [adresa], ne proizlazi postojanje bitnog obilježja prekršaja odnosno javnog mjesta jer nije naznačeno da bi se to ponašanje čulo ili vidjelo na ulicu, park ili sličnu javnu površinu (neograničeno otvoreno javno mjesto). Naime, iz činjeničnog opisa optužnog prijedloga je vidljivo da se radnja okrivljenika sastojala od dva dijela, prvi dio od vikanja i lupanja „na ulici“ ispred „ulaznih vrata“, a drugi dio, od vikanja i lupanja po „ulaznim vratima stana“ te u stanu (naguravanje, udaranje i vikanje na ĆR i ČR), što se sve „čulo i izvan predmetne stambene zgrade, a zbog čega su okolni stanari zatražili intervenciju policije“. Iz tako opisanih radnji okrivljenika je vidljivo da se prvi dio ponašanja (vikanje i lupanje po ulaznim vratima) dogodio na ulici, dakle, na tzv. neograničeno otvorenom javnom mjestu, pa nije niti bilo nužno u činjeničnom opisu optužbe naznačiti da se takvo ponašanje okrivljenika čulo ili vidjelo na ulicu (za razliku od tzv. fiktivnog javnog mjesta koje po svojoj funkciji nije javno mjesto, ali može dobiti to svojstvo ako se određeno ponašanje vidjelo ili čulo s neograničeno otvorenog javnog mjesta – ulice, ceste, javnog puta i sl.).

5.2.1. Dakle, u odnosu na prvi dio postupanja okrivljenika, za koji je tužitelj u optužbi naveo da se dogodio na ulici što je tzv. neograničeno otvoreno javno mjesto, ukazuje se da je opisanim mjestom dostatno naznačeno javno mjesto kao konstitutivni element prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, zbog čega je prvostupanjski sud imao ostvaren uvjet javnog mjesta te provoditi dokazni postupak radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Da je tome tako, tužitelj tvrdi i u žalbi, navodeći da se radilo o ulaznim vratima obiteljske kuće (a ne holu stambene zgrade) koja se nalazi samo nekoliko metara od ulice i parkirališta, dakle, da je lupao izvan obiteljske kuće, a s obzirom na položaj iste, gotovo na ulici.

5.3. Drugi dio ponašanja okrivljenika (vikanje i lupanje po ulaznim vratima stana) se prema činjeničnom opisu optužnog prijedloga dogodio ispred ulaznih vrata stana te u stanu što se sve „čulo i izvan predmetne stambene zgrade, a zbog čega su okolni stanari zatražili intervenciju policije“. Iz ovako opisanog okrivljenikovog ponašanja je vidljivo da se isto zbilo unutar stambene zgrade, ali je bilo takvog intenziteta da se čulo i izvan zgrade te čak doprijelo i do „okolnih stanara“ koji su „zatražili intervenciju policije“. Potrebno je navesti da kolokvijalni pojam „okolni stanari“ upućuje na zaključak da se isto očito čulo i na ulicu (ili javni put, cestu i sl.), dakle, da se okrivljenikovo ponašanje reflektiralo na javno mjesto. U situaciji kada je djelo izvršeno u privatnom prostoru – stambenoj zgradi koje po svojoj primarnoj funkciji nije neograničeno otvoreno javno mjesto, smatra se izvršenim na javnom mjestu ako je radnja iz tog prostora bila čujna ili vidljiva na neograničeno otvoreno javno mjesto, dakle, ako je posljedica nastupila na javnom mjestu pa je ono u tom slučaju dobilo funkciju javnog mjesta (tzv. fiktivno javno mjesto). Stoga, u dijelu okrivljenikove radnje koja se dogodila unutar stambene zgrade, dostupnost čujnosti i vidnosti tog ponašanja, odnosno nastupanje posljedice na neograničeno otvoreno javno mjesto (u konkretnom slučaju ulicu), proizlazi iz samog činjeničnog opisa optužnog prijedloga.

5.4. Stoga po stavu ovog sudskog vijeća, činjenični opis optužnog prijedloga sadrži sav bitan sadržaj zbog čega je prvostupanjski sud imao uvjete za započinjanje prekršajnog postupka, a pitanje postoje li dokazi na kojima se temelji tvrdnja tužitelja da je okrivljenik počinio predmetni prekršaj, je činjenično pitanje koje je prvostupanjski sud dužan utvrđivati u prekršajnom postupku.

6. Slijedom navedenog je trebalo prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti presudu i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti prekršajni postupak u kojem će izvesti sve potrebne druge dokaze, te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

7. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 30. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.