Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2508/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vedranu Medakoviću, univ.spec.iur., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari pravnoj stvari tužitelja i predlagatelja osiguranja (dalje u tekstu: predlagatelj osiguranja) VT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Lučiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika i protivnika osiguranja (dalje u tekstu: protivnik osiguranja) TT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Bojanu Filipoviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dario Lalić i Bojan Filipović iz Makarske, radi smetanja posjeda i prijedloga za određivanjem privremene mjere, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj Psp-4/2026-6 od 13. ožujka 2026., dana 30. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba protivnika osiguranja kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj Psp-4/2026-6 od 13. ožujka 2026. u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen prijedlog predlagatelja osiguranja pod točkama I., II., III. i V. izreke.

II. Uvažava se žalba protivnika osiguranja kao djelomično osnovana te se ukida rješenje Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj Psp-4/2026-6 od 13. ožujka 2026. u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke i predmet u tom dijelu vraća na ponovni postupak.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev protivnika osiguranja za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem je prihvaćen prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanjem privremene mjere te je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku da u roku od 24 sata od primitka rješenja ukloni betonske blokove kojima je blokirao prolaz preko istočnog dijela svoje nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] -[adresa] do nekretnina u vlasništvu tužitelja označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]-[adresa], te obiteljskoj kući položenoj na nekretnini koja je označena kao kat. čest. [katastarska čestica], te da omogući nužni prolaz do nekretnine tužitelju i članovima njegove obitelji. Pod točkom II. izreke je zabranjeno tuženiku i/ili trećim osobama po nalogu tuženika, nastavak bilo kakvih radnji blokiranja prolaza, te poduzimanje bilo kakve radnje postavljanjem prepreka na nekretnini označenoj kao čestica zemljišta [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]-[adresa], osim rušenja ili uklanjanja izgrađenih prepreka te uspostave prijašnjeg stanja. Točkom III. izreke je određeno ako tuženik ne postupi po točki I. rješenja i ne izvrši potrebne radnje uklanjanja betonskih blokova i drugih prepreka radi uvođenja tužitelja u posjed služnosti prolaza, uvođenje istog provesti će se preko sudskog ovršitelja Općinskog suda u Makarskoj, uz sudjelovanje djelatnika policije i građevinskih strojeva potrebnih za uklanjanje postavljenih barikada, sve na trošak tuženika. Točkom IV. izreke je određeno ako tuženik postupi protivno točki I. rješenja, sud mu zaprječuje novčanu kaznu u iznosu od 1.000,00 EUR za svaki dan blokade nužnog prolaza, sve dok isti ne ukloni postavljenu blokadu prolaza. Pod točkom V. izreke je određeno da privremena mjera ostaje na snazi najduže 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu po sudskoj odluci u postupku po tužbi radi smetanja posjeda.

2. Protiv navedenog rješenja žali se protivnik osiguranja bez izričitog pozivanja na žalbene razloge predviđene odredbom čl. 353. st. 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. - Odluka USRH, 73/2017., 131/2020., 114/2022 i 6/2024; - dalje: OZ), a sadržajno ukazujući na žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom drugostupanjskom sudu da pobijano rješenje preinači i odbije prijedlog predlagatelja, a podredno da rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Potražuje i trošak žalbenog postupka.

3. Predlagatelj osiguranja u odgovoru na žalbu osporava iznesene žalbene navode kao neosnovane s prijedlogom drugostupanjskom sudu da odbije žalbu u cijelosti te potvrdi prvostupanjsko rješenje.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a u svezi čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a.

6. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je tužitelj i predlagatelj osiguranja Općinskom sudu u Makarskoj 10. 3. 2026. podnio tužbu radi smetanja posjeda služnosti prolaza sa prijedlogom za određivanjem privremene mjere,

- da je prijedlog za određivanjem privremene mjere u činjeničnom smislu utemeljen na tvrdnji da je protivnik osiguranja 6. 3. 2026. proveo blokadu nužnog prolaza kojim se predlagatelj koristio kao prilazom nekretnini na kojem se nalazi obiteljska kuća u njegovu vlasništvu, na način da je na svoju nekretninu postavio teške betonske blokove koji su u cijelosti onemogućili predlagatelju i njegovoj obitelji ( supruzi i jednogodišnjem djetetu ) prolazak do njihove nekretnine,

- da je predlagatelj suvlasnik u 1/3 dijela kat. čest. [katastarska čestica] blato, dvorište i stambena zgrada površine 236 m2 ( na kojoj se nalazi obiteljska kuća njegova brata) kao i kat. čest. [katastarska čestica] dvorište – neplodno od 77 m2 koja se položajno nalazi iza čestice [katastarska čestica], a iza kojih nekretnina se nalazi kat.čest. [katastarska čestica] na mulu zgrada površine 56 m2 koje je vlasnik predlagatelj u cijelosti, i na kojoj se nalazi kuća predlagatelja,

- da čestice [katastarska čestica] graniče uzdužno sa čest. [katastarska čestica] u vlasništvu protivnika osiguranja,

- da je predlagatelj uz prijedlog dostavio materijalne dokaze na kojem je prvostupanjski sud utemeljio pobijanu odluku, a riječ je o izvodu iz katastarskog plana za k. o. [katastarska općina] – [adresa] sa prikazom položaja predmetnih nekretnina , karticu potrošača Vodovod d.o.o. Makarska i HEP-ELEKTRA d.o.o. koje glase na predlagatelja, preslike fotografija dostavljenih uz tužbu ( str. 23-27 spisa) priloženu video snimku te potvrdu o prijavljenom događaju od 4. 3. 2026 i uredovanju djelatnika PP Makarska,

- da je prvostupanjski sud rješenjem Psp-4/2026-2 od 10. 3. 2026. dostavio tuženiku tužbu i prijedlog za određivanjem privremene mjere uz poziv za davanje odgovora na tužbu,

- da je predlagatelj podneskom od 11. 3. 2026. požurio postupanje navodeći da se onemogućavanjem pristupa obiteljskoj kući ugrožava zdravlje kako tužitelja tako i njegova djeteta,

- da je predlagatelj pred istim prvostupanjskim sudom podnio protiv protivnika osiguranja prijedlog radi osnivanja nužnog prolaza pod poslovnim brojem R1-33/2026, te je prvostupanjski sud 12. 3. 2026. izvršio uvid u taj predmet o čemu je sastavio službenu bilješku.

7. Polazeći od tako provedenog postupka i materijalne primjene odredaba čl. 341. i 346. OZ, odgovarajući na pitanje da li su u konkretnom slučaju ispunjene sve kumulativno propisane zakonske pretpostavke za određivanjem predložene privremene mjere, prvostupanjski sud zaključuje da predlagatelj osiguranja posjeduje vjerojatnost tražbine koja je povezana sa pravnim interesom i koji dokazuje činjenica pokretanja postupka utvrđenja nužnog prolaza pod posl. brojem R1-33/2026 i to upravo preko čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa] u vlasništvu protivnika osiguranja. U odnosu na pretpostavku da je protivnik osiguranja promijenio postojeće stanje na način da ugrožava ostvarenje prava predlagatelja, prvostupanjski sud je na temelju dostavljene video snimke te fotografija utvrdio da takvi dokazi dokumentiraju upravo "promijenjeno stanje stvari" – fizičku blokadu puta betonskim blokovima i preprekama koje odgovaraju kriteriju iz čl. 346. st. 1. toč. 1. OZ, te pokazuju da bez uklanjanja takvih prepreka tužitelju i njegovoj obitelji nije omogućen pristup kući, što osim tužitelja izravno ugrožava i njegovo maloljetno dijete u starosti od godine dana, u odnosu na koje prvostupanjski sud zaključuje da radnje protivnika osiguranja dovode do ugrožavanja djetetova prava na dom, sigurnost i stabilnost te ga izlažu riziku neadekvatnog smještaja i skrbi, pa takvi materijalni dokazi govore u prilog osnovanosti prijedloga za određivanjem privremene mjere koji prvostupanjski sud usvaja u cijelosti, navodeći pri tome da takvom privremenom mjerom nije "konzumiran" sam tužbeni zahtjev, obzirom da je riječ o osiguranju utužene tražbine, koje prestaje kada se u parnici donese konačna presuda, a sama privremena mjera služi očuvanju postojećeg stanja, dok sud ne odluči o osnovanost postavljenog zahtjeva tužitelja.

8. Žalitelj u navodima žalbe osporava u cijelosti prvostupanjsko rješenje . U bitnom naglašava da je prvostupanjski sud krenuo od neistinitih i pogrešnih pretpostavki o tome da bi predlagatelju bio onemogućen pristup njegovim nekretninama , da bi postojala vjerojatnost o tome da mu pripada pravo na nužni prolaz te da tužitelj nema niti jedan drugi pristupni put od javnog puta do svojih nekretnina. Takva stajališta protivnik osiguranja podupire i tvrdnjom da je nakon 18 godina parničenja dobio pravomoćnu sudsku odluku protiv pravnog prednika predlagatelja – njegova oca V, kao i njegove majke T i brata M, i kojom je utvrđeno da navedenima ne pripada pravo služnosti prolaza na nekretnini čest. [katastarska čestica] na koju predlagatelj sada usmjerava zahtjev, pa se pita da li će sada morati opet voditi parnicu i protiv tužitelja, na kojega je njegov prednik darovnim ugovorom prenio pravo vlasništva. Osim navedenog, ukazuje i na tvrdnju da nekretnina koja je predmetom postupka ne predstavlja jedinu nekretninu tužitelja za stanovanje.

9. Predlagatelj u odgovoru na žalbu protivnika osiguranja, osporava žalbene navode te predlaže odbiti žalbu u cijelosti te potvrditi pobijano rješenje.

10. Polazeći od tako iznesenih žalbenih navoda, a razmatrajući predmet spora koji je u ovoj fazi ograničen na odlučivanje o pravilnosti i zakonitosti prvostupanjske odluke u pogledu određivanja privremene mjere, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio djelomičnu osnovanost žalbenih navoda protivnika osiguranja u dijelu u kojem je prvostupanjski sud usvojio prijedlog i zapriječio tuženiku odnosno protivniku osiguranja novčanu kaznu ( toč. IV. izreke ) dok u preostalom dijelu u kojem je prihvaćen prijedlog predlagatelja i određena privremena mjera ( toč. I., II., III. i V. izreke ) žalba nije osnovana te je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su ispunjene zakonske pretpostavke u pogledu osnovanosti takvog prijedloga.

11. U tom smislu valja primijetiti da je predlagatelj u konkretnom slučaju podnio tužbu radi smetanja posjeda služnosti prolaza u sklopu koje je zatražio i određivanje privremene mjere, pa je riječ o nenovčanoj tražbini glede koje su pretpostavke za njezino određivanje propisane odredbom čl. 346. OZ a vrste mjera koje se mogu odrediti odredbom čl. 347. st. 1. OZ. Prvu pretpostavku u smislu čl. 346. OZ čini dokazivanje vjerojatnosti postojanja tražbine, a uz navedeno, predlagatelj u skladu sa teretom dokazivanja, mora dokazati kumulativno i drugu odlučnu pretpostavku koja se mora sastojati ili u tome da učini vjerojatnim postojanje opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine ( osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ) ili vjerojatnost da je zatražena mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete.

12. U odnosu na žalbene navode protivnika osiguranja valja prije svega istaknuti da određivanje privremene mjere u smislu primjene odredbe čl. 346. OZ polazi od dokazivanja vjerojatnosti tražbine, pri čemu pojam "vjerojatnosti" treba promatrati i tumačiti različito od pojmova sigurnosti, izvjesnosti i nedvojbene dokazanosti odlučnih činjenica.

13. Navedeno se ističe jer, iako protivnik u žalbenim navodima iznosi određene tvrdnje koje zasigurno mogu imati utjecaj na sam predmet glavnog zahtjeva ( da predlagatelj ima mogućnost pristupa svojoj nekretnini i preko druge nekretnine od one u vlasništvu protivnika osiguranja, da su sve tri nekretnine - čest. [katastarska čestica], predstavljale jedinstvenu vlasničku cjelinu obitelji tužitelja i bile vlasništvo njegova oca, da se na te nekretnine nije nikada pristupalo preko nekretnine protivnika osiguranja, da je protivnik u tom smislu protiv oca, majke i brata predlagatelja, dobio pravomoćnu i ovršnu presudu iz koje proizlazi da njima ne pripada pravo služnosti prolaza na nekretnini čest. [katastarska čestica] koja je i predmetom ovog postupka ) takve okolnosti i tvrdnje valja promatrati upravo kroz prizmu pojma "vjerojatnosti" ali ne i potpune izvjesnosti i dokazanosti tražbine.

14. Drugim riječima, u postupku poput onog koji je predmetom spora i u sklopu kojega se odlučuje o pravilnosti i zakonitosti privremene mjere radi određivanja nenovčane tražbine, na predlagatelju je teret dokazivanja dostatne vjerojatnosti, ne i potpune izvjesnosti tražbine, te kumulativno i jedne od pretpostavki propisanih odredbom čl. 346. st. 1. toč. 1. ili čl. 346. st. 1. toč. 2. OZ.

15. U tom smislu prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je predlagatelj u postupku u dostatnoj mjeri dokazao vjerojatnost postojanja svoje tražbine. Konkretno, riječ je o nenovčanoj tražbini koju čini tvrdnja o postojanju prava nužnog prolaza preko nekretnine u vlasništvu protivnika osiguranja ( čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa] ) i koju je u dostatno potrebnoj mjeri predlagatelj dokazao činjenicom da je pred istim prvostupanjskim sudom pokrenuo postupak radi osnivanja nužnog prolaza – prava služnosti pješačkog prolaza upravo preko nekretnine predlagatelja [katastarska čestica] kao poslužne, za korist nekretnina [katastarska čestica] kao povlasnih.

16. Da li će predlagatelj u konkretnom slučaju i uspjeti sa takvim prijedlogom, nije predmetom odlučivanja u postupku povodom prijedloga za određivanjem privremene mjere, već u sporu koji se vodi pred istim sudom pod poslovnim brojem spisa R1- 33/2026 ( i u koji je prvostupanjski sud izvršio uvid te sačinio službenu bilješku od 12. 3. 2026.). Osim takve tužbe usmjerene na utvrđenje prava nužnog prolaza, predlagatelja je prijedlog za određivanje privremene mjere podnio uz tužbeni zahtjev koji je usmjeren na smetanje posjeda služnosti prolaza upravo na nekretnini protivnika osiguranja, pa i takva činjenica govori u prilog postojanja određenog stupnja vjerojatnosti njegove tražbine.

17. Pri tome valja istaknuti da se privremenom mjerom, a kako pravilno ukazuje i prvostupanjski sud, ne konzumira sam tužbeni zahtjev ili prijedlog iz drugog spora, već je riječ o postupku u sklopu kojega se dokazuju pretpostavke koje služe očuvanju postojećeg stanja, sve do trenutka do kojeg sud ne odluči o osnovanosti glavnog zahtjeva.

18. Osim postojanja vjerojatnosti tražbine, zakonsku pretpostavku za određivanjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine čini i vjerojatnost postojanja opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, pri čemu je zakonodavac propisao da takva pretpostavka osobito postoji u slučaju ako bi se time promijenilo postojeće stanje stvari.

19. U odnosu na takvu pretpostavku propisanu odredbom čl. 346. st. 1. toč. 1. OZ , prvostupanjski sud je pravilno zaključio da postavljanje betonskih blokova i prepreka koje je utvrdio temeljem uvida u priložene fotografije i video snimku, nedvosmisleno predstavljaju promjenu postojećeg stanja stvari, i to upravo onog čije otklanjanje predlagatelj u konkretnom slučaju privremenom mjerom traži.

20. Iako su takvi betonski blokovi nesporno postavljeni na nekretnini protivnika osiguranja koji ima pravo samostalno raspolagati nekretninom u svojem vlasništvu, kada se takvo raspolaganje dotiče i određenog prava koje svojata treća osoba ( poput predlagatelja i prava na nužni prolaz ) tada i takvo postupanje protivnika osiguranja na nekretnini u njegovu vlasništvu, može biti podvrgnuto ispitivanju zakonitosti i opravdanosti upravo putem instituta privremene mjere, gdje se radi osiguranja nenovčanih tražbina može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a osobito nalog protivniku osiguranja da obavi određene radnje potrebne da bi se sačuvale pokretnine ili nekretnina ili da bi se održalo postojeće stanje stvari ( čl. 347. st. 1. toč. 7. OZ).

21. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je u sadašnjoj fazi predlagatelj dokazao dostatan stupanj vjerojatnost svoje tražbine te činjenicu da je protivnik osiguranja 6. 3. 2026. postavljanjem betonskih blokova promijenio postojeće stanje nekretnine u svojem vlasništvu, u odnosu na koju nekretninu predlagatelj svojata određeno konkretno pravo ( nužnog odnosno služnosti prolaza ), pa je pravilno usvojio prijedlog u smislu čl. 347. st. 1. toč. 7. u svezi čl. 346. OZ , i naredio uspostavu prijašnjeg stanja, kojom odlukom se ne prejudicira konačna odluka o sporu.

22. Pri tome u odnosu na žalbene navode protivnika osiguranja valja ponoviti da se u ovom postupku utvrđuje vjerojatnost ali ne i potpuna izvjesnost i dokazanost tražbine, te će protivnik osiguranja u postupcima koje je predlagatelj pokrenuo protiv njega, moći dokazati osnovanost tvrdnji koje iznosi i u sklopu žalbenih navoda , a ukoliko se utvrdi i dokaže istinitost istih, odredbom čl. 354. st. 1. OZ je predviđena mogućnost ostvarivanja prava na naknadu štete ukoliko je ona predlagatelju nanesena privremenom mjerom za koju je utvrđeno da je bila neosnovana ili koju predlagatelj osiguranja nije opravdao.

23. Stoga žalbeni navodi protivnika osiguranja u odnosu na dio kojim je naloženo protivniku osiguranja ukloniti betonske blokove, omogućiti nužni prolaz do nekretnine tužitelja, zabrana i nastavak radnji blokiranja i kojom je određeno trajanje mjere ( toč. I. II. III. i V izreke ) nisu osnovani pa je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ valjalo odbiti žalbu kao djelomično neosnovanu te odlučiti kao pod točkom I. izreke.

24. Međutim, u odnosu na dio kojim je prvostupanjski sud tuženiku odnosno protivniku osiguranja zapriječio novčanu kaznu u iznosu od 1.000,00 eura za svaki dan blokade nužnog prolaza, sve dok isti ne ukloni postavljenu blokadu prolaza, osnovan je žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, obzirom da prvostupanjski sud u sklopu provedenog postupka i obrazloženja odluke, nije pružio nikakve razloge u prilog tako donesene odluke, i kojim postupanjem je povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji proizlazi iz odredbe čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) te čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst i 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17), a koje polazi od zahtjeva sudovima da pruže dostatna obrazloženja odluke vodeći se pri tome "mjerilom dostatnosti" ovisnim o osobitim okolnostima svakog konkretnog slučaja ( tako npr. i Ustavni sud RH u odluci broj U-III-953/2022 od 10. studenoga 2022.).

25. Pri tome valja ukazati da je odredbom čl. 16. st. 1. OZ propisano da se novčana kazna fizičkim osobama u slučajevima u kojima je predviđena kao sredstvo ovrhe ili osiguranja, može izreći u iznosu i rasponu od 130,00 do 3980,00 eura. U tom smislu prvostupanjski sud ne samo da nije pružio nikakve razloge u pogledu dosuđene visine ( koju je odredio u iznosu od čak 1.000 eura dnevno ) , već je takvu kaznu izrekao na dnevnoj osnovi i u sklopu koje je omogućio da pod izrečenim uvjetima bude prekoračena maksimalna zakonski dopuštena visina takvog sredstva osiguranja tražbine ( u slučaju da traje četiri dana ili dulje ).

26. Stoga je u tom dijelu uslijed nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ valjalo djelomično uvažiti žalbu protivnika osiguranja, rješenje ukinuti pod točkom IV. izreke te u tom dijelu predmet vratiti na ponovni postupak, u kojem će prvostupanjski sud uvažavajući iznesene primjedbe, pravilno utvrditi samu osnovanost zahtjeva predlagatelja za zaprječivanje novčane kazne kao sredstva osiguranja, a potom u slučaju pozitivnog odgovora na to pitanje, pružiti dostatne i argumentirane razloge u prilog visine zapriječene novčane kazne, uzimajući pri tome u obzir objektivne okolnosti slučaja ( npr. težinu posljedice koju to sredstvo osigurava, visinu određenih prosječnih primanja prema službenim podacima zavoda za statistiku ili slično).

27. Kako protivnik osiguranja nije uspio sa žalbom u većem i pretežitom dijelu, to ne ostvaruje pravo na naknadu zatraženih troškova žalbenog postupka, slijedom čega je temeljem odredbi čl. 14. st. 4. OZ te čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ, valjalo odlučiti kao pod točkom III. izreke.

U Zagrebu, 30. srpnja 2026.

Sudac

Vedran Medaković