Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2990/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Lidiji Bošnjaković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Slaven Šoša, odvjetnik iz Dubrovnika, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupane po punomoćniku Kruno Knežević, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja o trošku sadržanom u presudi Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P-318/2022 od 28. travnja 2026., dana 30. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se rješenje o trošku sadržano u točki V izreke presude Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P-318/2022 od 28. travnja 2026.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke i da su ništetne odredbe Ugovora o [broj kredita] potvrđen po javnom bilježniku Anđelku Staniću iz Dubrovnika posl.br. OV- 6525/2007 dana 5. travnja 2007.g. u dijelu kojim je određeno pravo banke izvršiti promjenu kamatne stope sukladno jednostranoj odluci, kao i u dijelu u kojem je glavnica kredita i način otplate anuiteta vezan za tečaj švicarskog franka – CHF. kako je to pobliže navedeno . U točki II. nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 6.662,85 EUR na ime pretplate tečaja, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama U točki III odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 4.087.70 EUR na ime pretplate kamate i preostalog dijela valute, /u iznosu povrh dosuđenog u točki II/, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama dok se u točki IV utvrđuje da ne postoji potraživanje tuženika prema tužiteljici u iznosu od EUR 34,05 zajedno sa zateznim kamatama. U pobijanoj točki V nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.000,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2.Citirano rješenje o trošku sadržano u pobijanoj točki V izreke presude žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. toč. 1. -3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08. , 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP). Predlaže pobijano rješenje o trošku preinačiti.

3. Žalba je neosnovana.

4. Odlučujući o žalbi utvrđeno je kako u donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, te se u tom smislu pobijao rješenje ukazuje pravilnom i zakonitom.

5. Također tuženik neosnovano upire na pogrešnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a na kojoj je prvostupanjski sud utemeljio odluku o parničnom trošku uz obrazloženje kako je tužiteljica uspjela u postupku, osim u dijelu koji je povučen, dakle nije uspjela u neznatnom dijelu za kojeg nisu nastali posebni troškovi to su joj priznati troškovi zastupanja po odvjetniku usklađeni s važećom OT.

6. Tuženik naime smatra da da je sud prvog stupnja o troškovima postupka odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a jer je tužitelj tijekom postupka povukao tužbu za iznos od 4.087,70 EUR, kojem povlačenju se tuženik protivio.

7. Razmatranjem spisa utvrđeno je da je točno da je tužitelj podneskom od 5. ožujka 2026. djelomično povukla tužbu i to za navedeni iznos, te da se tuženik podneskom od 10. ožujka 2026., očitovao na način da se protivio povlačenu, te je sud u konačnici taj dio tužbenog zahtjeva odbio.(toč. III izreke).

8. Međutim unatoč tome ovaj sud smatra odluku o parničnom trošku pravilnom i zakonitom.

9. U situaciji kada je tužiteljica povukla dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 4.087,70 eura nakon provedenog financijskog vještačenja kojim je konačno utvrđena visina njezinog zahtjeva koju je tuženik tijekom cijelog postupka osporavao, kao i da je u cijelosti uspjela sa zahtjevom za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredaba iz točke I izreke kao i da tuženik nije uspio u dijelu zahtjeva za utvrđenjem postojanja potraživanja prema tužiteljici kao u točki IV izreke, onda ona nije uspjela u pogledu dijela osnove zahtjeva. Budući da u tom dijelu ona nije niti mogla predvidjeti neuspjeh u sporu to opravdava dosudu zatraženog parničnog troška kao u pobijanoj točki V izreke presude, radi čega je ista potvrđena temeljem čl. 380 toč.2 ZPP-a kao u izreci.

10. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom to mu ne pripada pravo na naknadu troška sastava žalbe (čl. 154. st.1 ZPP-a).

U Zagrebu, 30. srpnja 2026.

Sudac

Lidija Bošnjaković