Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5377/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ĐD i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okr. ĐD podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Pregradi, broj: 45. Pp-1984/2022-13 od 15. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e :
I. Prihvaćanjem žalbe okr. ĐD te u povodu te žalbe, a po službenoj dužnosti i u odnosu na okr. GD, preinačuje se pobijana presuda na način da se izriče:
Na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona (''Narodne novine'', broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. ĐD i okr. GD (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi),
OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE
što su 02. listopada 2022. u 18:00 sati, na dvorištu obiteljske kuće u mjestu rg, općina 5hz, na mjestu dostupnom pogledu i čujnosti drugih osoba narušavali javni red i mir na način da je okr. ĐD vikala i psovala okr. GD riječima: „Pas mater, Đ mater, gamad, to je moje, posadili ste na mojem, uredite si među“, na što je okr. GD, drvenim kolcem kojeg je držao u rukama, jedanput udario okr. ĐD u predjelu lijeve strane leđa, a okr. ĐD zatražila je liječničku pomoć te su joj u OB Zabok konstatirane lake tjelesne ozljede,
- pa da bi time počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
II. Na temelju čl. 140. st. 2. PZ-a, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. ĐD i okr. GD su proglašeni krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci, za koji je na temelju istog propisa svakom okrivljeniku izrečena novčana kazna od 50,00 eura uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne te su okrivljenici dužni naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 20,00 eura, svaki.
2. Protiv te presude okr. ĐD je pravodobno putem braniteljice Natalije Đuran Tršinski, odvjetnice u Zaboku, podnijela žalbu, pobijajući presudu zbog svih žalbenih osnova, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu te vratiti predmet na ponovno suđenje odnosno preinačiti presudu i osloboditi okrivljenicu optužbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Rješavajući o žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. PZ-a ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje se navode u žalbi i po službenoj dužnosti te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena povreda prekršajnog materijalnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ-a jer djelo činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude, nije prekršaj, a što ističe i žaliteljica.
5. Okr. ĐD je proglašena krivom zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinjenog time što je u dvorištu obiteljske kuće na mjestu dostupnom pogledu i čujnosti drugih osoba, narušavali javni red i mir na način opisan u izreci prvostupanjske presude. Međutim, ovako opisano mjesto počinjenja prekršaja – dvorište, mjesto dostupno pogledu i čujnosti drugih osoba, kao zakonsko obilježje predmetnog prekršaja, predstavlja u pravnoj praksi tzv. fiktivno javno mjesto koje po svojoj namjeni nije javno mjesto, ali pod određenim uvjetima to može postati. Uvjeti i okolnosti koje su postojali u vrijeme izvršenja radnje, a koji bi činili takvo mjesto javnim, odnosno, dostupnost takvog ponašanja vidiku (ili čujnosti) s neograničenog javnog mjesta, dakle, nastupanje takve posljedice u javnosti, predstavlja odlučnu činjenicu koja čini biće prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Navedena odredba sankcionira počinitelja koji vikom, svađom ili tučom ili na sličan način na javnom mjestu remeti javni red i mir.
5.1. Slijedom navedenog, reflektiranje u javnosti nekog od ponašanja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kada se ono nije dogodilo na neograničeno otvorenom javnom mjestu, već na tzv. fiktivnom javnom mjestu (u konkretnom slučaju u dvorištu), predstavlja jednu od odlučnih činjenica prekršaja iz navedene odredbe koja kao takva mora biti i navedena u činjeničnom opisu izreke presude (kao i u činjeničnom opisu optužnog prijedloga). Budući da se u izreci pobijane presude, u činjeničnom opisu, ne naznačuje da se ponašanje žaliteljice (vikanje) moglo čuti s neograničeno otvorenog javnog mjesta (javne ulice, ceste ili puta i sl.), činjeničnom opisu prekršaja nedostaje javnost mjesta kao jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret. Pritom se ističe da naznaka da je kritično mjesto u dvorištu bilo dostupno pogledu i čujnosti drugih osoba, a da nije naznačeno da su se te osobe nalazile na ulici ili na drugom javnom mjestu koje je u svako doba dostupno neograničenom broju osoba, po ocjeni ovog sudskog vijeća ne predstavlja potrebno ostvarenje posljedice na neograničeno otvorenom javnom mjestu.
5.2. Dakle, da bi se u konkretnom slučaju dvorište (koje je bilo dostupno pogledu i čujnosti drugih osoba) moglo smatrati javnim mjestom (fiktivnim), nužno je da je ponašanje žaliteljice bilo dostupno čujnosti s neograničeno otvorenog javnog mjesta, što u konkretnom slučaju nije opisano niti naznačeno. S obzirom da je zakonski opis djela, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to zbog navedenog sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.
5.3. Stoga, djelo za koje se okr. ĐD optužuje i za koje se protiv nje vodi ovaj prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude, po propisu nije prekršaj pa je ovaj sud, prihvaćajući navode žalbe te okrivljenice, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je ta okrivljenica za predmetno djelo oslobođena optužbe, kako je to i navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.
6. Kako je u povodu žalbe okr. ĐD utvrđeno da razlozi zbog kojih pobijanu presudu treba preinačiti u korist te okrivljenice iz razloga navedenih u t. 5. do 5.2. ove presude, postoje i u odnosu na okr. GD koji je također proglašen krivim za ponašanje na istom mjestu, a koji nije podnio žalbu, to je primjenom načela blagodati spojenosti (beneficium cohaesionis) na temelju čl. 202. st. 6. PZ-a, po službenoj dužnosti, kao da takva žalba postoji, pobijana presuda preinačena i u odnosu na okr. GD te je isti oslobođen optužbe kao pod t. I. izreke ove presude.
7. S obzirom da su okrivljenici oslobođeni optužbe, trebalo je odlučiti i o troškovima prekršajnog postupka pa je sukladno odredbi čl. 140. st. 2. PZ-a, odlučeno da troškovi postupka u paušalnom iznosu padaju na teret proračunskih sredstava suda kao pod t. II. izreke.
8. Zbog navedenog, na temelju članka 207. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 30. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.
