Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-11458/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. AM, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okr. AM, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, broj: 67.Pp-3114/2022 od 27. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. AM te prvostupanjska presuda potvrđuje.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22, dalje: PZ) okr. AM je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka od 40,00 (četrdeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. AM je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je toj okrivljeniku izrečena kazna zatvora od 20 dana uz primjenu uvjetne osude, tako da se kazna zatvora neće izvršiti pod uvjetom da okrivljenik u tom roku ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom te je oslobođen dužnosti naknade troška prekršajnog postupka.
2. Protiv te presude okr. AM je osobno pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, predlažući usvojiti žalbu i ukinuti presudu odnosno osloboditi ga prekršajne odgovornosti ili preinačiti presudu i izreći mu blažu kaznu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Okr. AM u žalbi navodi da je priznao počinjenje prekršaja, ali smatra potrebnim ponoviti okolnosti koje su dovele do istoga, što po njegovom mišljenju utječe na odluku o prekršajnopravnoj sankciji, bez obzira što sud nije provodio dokaze u smislu čl. 171.a PZ-a. Ističe u bitnome da predmetni incident nije iniciran od strane okrivljenika već drugih osoba odnosno oštećenika koji su također mlađe životne dobi, istog socijalnog i društvenog miljea, koje su moguće imale određene međusobne razmirice zbog kojih je sve eskaliralo. Navodi i da je sud trebao izvršiti uvid u liječničku dokumentaciju okrivljenika koji ima određene zdravstvene probleme odnosno psihološki uvjetovane dijagnoze, a što ukazuje na mogući „okidač“ prekršaja. Zbog svega smatra da uvjetna kazna zatvora neće ispuniti svoju svrhu, a kako drugih osoba osim njih četvero nije bilo, nikakva javnost nije bila uznemirena. Stoga predlaže da je zbog navedenih specifičnih okolnosti trebalo izreći drugu vrstu kazne, a ne kaznu zatvora, bez obzira što je uvjetovana, a potom okrivljenika osloboditi optužbe odnosno izreći mu blažu kaznu.
6. Prije svega, potrebno je istaknuti, a što posredno navodi i sam žalitelj, da okrivljenik u konkretnom slučaju može podnijeti žalbu samo zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, sukladno čl. 194. st. 2. PZ-a, budući da je, iznoseći svoju obranu okolnosno i potpuno priznao prekršaj za koje se tereti, očitujući se krivim na navode optužnog prijedloga pa je prvostupanjski sud izvodio dokaze važne za donošenje odluke o kazni. Iz tog razloga ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao žalbene navode koji se odnose na eventualno pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u postupku kako to okrivljenik u pojedinim dijelovima žalbe ističe, navodeći okolnosti koje su prethodile počinjenju prekršaja.
7. Razmotrivši žalbene navode, a cijeneći sve okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja te stupanj odgovornosti okrivljenika, ovo sudsko vijeće smatra da je uvjetna osuda kao oblik mjere upozorenja okrivljeniku, primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Naime, već sama činjenica da je okrivljenik predmetne zgode nakon što je fizički napao maloljetnu osobu, nastavio trčati za njom, ukazuje na upornost u agresivnom ponašanju pa je otklonjena bilo kakva mogućnost izricanja druge vrste ili mjere kazne. Pritom se naglašava okrivljeniku da se radi o najblažoj vrsti prekršajnopravne sankcije (mjeri upozorenja) koja se za ovaj prekršaj uopće može izreći.
7.1. Stoga, budući da u ovom prekršajnom postupku nije utvrđena ni jedna naročito izražena olakotna okolnost koja bi opravdavala primjenu instituta ublažavanja kazne, primijenjena uvjetna osuda je primjerena i dostatna, kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te nema osnove za izricanje blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
7.2. Žalbeni navod iz kojeg proizlazi da je okrivljenik emocionalno nestabilna ličnost (Dijagnoza F60.3 i dr.), što potkrepljuje preslikom otpusnog pisma o hospitalizaciji mjesec dana nakon predmetnog prekršaja, po ocjeni ovog sudskog vijeća ne utječe na pravilnu odluku o prekršajnopravnoj sankciji. Naime, ističe se da je okrivljenik dao svoju obranu u kratkom vremenu nakon događaja te njegov iskaz u vidu sposobnosti sudjelovanja u postupku te ubrojivosti općenito nije dovedena u sumnju tijekom postupka. Stoga niti otpusno pismo iz kojeg je vidljivo pogoršanje psihičkog stanja mjesec dana nakon predmetnog događaja, nikako ne upućuje na zaključak da se radi o osobi koja zbog svoje bolesti nije bila u stanju iznijeti svoju obranu.
8. Iz navedenih razloga je trebalo odbiti žalbu kao neosnovanu te potvrditi pobijanu presudu u odluci o prekršajnopravnoj sankciji.
9. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pa iznos od 40,00 eura, predstavlja gotovo najniži mogući iznos troška postupka te po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.
10. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 30. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 3 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
