Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1406/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. BG, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. BG podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici od 24. studenog 2022., broj: Pp-1705/2022, u sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. BG i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. JG se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka 30,00 (trideset) eura u roku 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. JG je proglašena krivom da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinila prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je okrivljenici izrečena novčana kazna 225,00 kuna što je protuvrijednost od 30,00 eura, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 30 dana od primitka pravomoćne presude te je dužna naknaditi trošak prekršajnog postupka 150,00 kuna (u protuvrijednosti u eurima).

2. Protiv te presude okr. JG je pravodobno osobno podnijela žalbu, ne navodeći žalbene osnove, iako iz sadržaja žalbe proizlazi da prvostupanjsku presudu pobija samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže usvojiti žalbu, preinačiti presudu te osloboditi okrivljenicu optužbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Okr. JG u žalbi u bitnome ističe da je povrijeđena prvostupanjskom presudom, daju je ČG pred crkvom jednostavno isprovocirala na reakciju s malo povišenim tonovima jer joj još nije vratila novce koje joj duguje, da ju natjera da joj vrati novce, što je ona ignorirala. Zbog iznesenog je njeno zdravstveno stanje ugroženo, osjeća nelagodu, zazire od ljudi pa moli da se presuda ukine.

5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima iz kojih proizlazi da okrivljenica poriče prekršaj za koji je proglašena krivom, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Naime, osnovano je prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedokinje ČG koja je detaljno opisala kako je okrivljenica vikala na nju na javnom mjestu (ispred crkve) te obrane okrivljenice koja priznaje izrečene riječi, ali da nije vikala, utvrdio da je okrivljenica time remetila javni red i mir nakon čega je imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenica ispunila zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

5.2. Potrebno je istaknuti i da okrivljenica u žalbi iskazuje drugačije nego u obrani, dopuštajući mogućnost da je reagirala s malo povišenim tonovima. Kada se pritom uzmu u obzir navodi njene obrane i žalbe o određenim neriješenim imovinskim problemima sa svjedokinjom kao razlog zbog kojeg je okrivljenica kako ističe bila isprovocirana na reakciju (smatra da joj ČG duguje novce), tada je i po ocjeni ovog sudskog pravilno prvostupanjski sud prihvatio iskaz svjedokinje o vikanju okrivljenice. Uz uvažavanje žalbenih navoda u pogledu eventualnog dugovanja novca od strane svjedokinje okrivljenici, ne ulazeći u točnost istih, ukazuje se okrivljenici da ju unatoč mogućem opravdanom nezadovoljstvu, u konkretnom slučaju ne može osloboditi od prekršajne odgovornosti način na koji je odlučila riješiti sukob – vikanjem na javnom mjestu, te je radnja okrivljenice po svom intenzitetu i načinu počinjenja svakako ušla u sferu remećenja javnog reda i mira.

5.3. Stoga se žalbenim navodima bezuspješno pokušava omalovažiti iskaz svjedokinje UG dovođenjem u sumnju istinitosti njenog iskaza, a prvostupanjski je sud po ocjeni ovog sudskog vijeća, provedene dokaze slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji okr. BG. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.

5.4. Slijedom toga su žalbeni navodi kojima se ističe pogrešno utvrđeno činjenično stanje neosnovani te ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

6. Iako okrivljenica u žalbi niti jednim navodom ne pobija presudu zbog izrečene novčane kazne, sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. I po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer je izrečena prvenstveno blaža vrsta kazne, odnosno, novčana kazna budući da je za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisana kao teža kazna, kazna zatvora, te novčana kazna u gotovo najnižem iznosu novčane kazne propisane za predmetni prekršaj, te je izrečena novčana kazna primjerena stupnju krivnje okrivljenice, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a.

7. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenice. Stoga po ocjeni ovog suda, iznos od 30,00 eura koji predstavlja trošak prekršajnog postupka u iznosu vrlo blizu najnižeg iznosa troška, neće ugroziti egzistenciju okrivljenice niti osoba koje je eventualno dužna uzdržavati.

8. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 203. st. 1., u vezi s čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 30. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 3 primjerka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.