Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-132/2026- 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Butković Brljačić u pravnoj stvari tužitelja DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj PR-676/2025-32 od 23. travnja 2026., 30. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i odbijajući dio odluke o parničnom trošku sadržan u točki I izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj PR-676/2025-32 od 23. travnja 2026. potvrđuje za pobijani iznos od 187,50 eura s kamatama.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se odbijajući dio odluke o parničnom trošku sadržan u točki I izreke citirane presude za iznos od 187,50 eura s kamatama, i rješava:

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2026. do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana, kao i da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 31,25 eura, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 1.725,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2024. do isplate, kao i parnični trošak u iznosu od 1.175,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2026. do isplate(točka I izreke). U preostalom je dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen, što proizlazi iz obrazloženja presude, a propušteno je navesti u toj točki izreke citirane presude. Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je zatražio da mu tuženik isplati iznos od 100,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. ožujka 2024. do isplate, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.725,00 eura za razdoblje od 13. ožujka 2024. do 31. ožujka 2024.(točka II izreke).

2. Protiv odbijajućeg dijela odluke o parničnom trošku sadržanog u točki I izreke citirane presude a sadržajno za iznos od 375,00 eura s kamatama, žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje ZPP), predlažući da se odluka u navedenom dijelu preinači, uz obvezu naknade troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. i čl. 381. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane odluke bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako ni ona iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju se sadržajno upire žalbenim navodima kojima se ističe da je izostalo odgovarajuće obrazloženje određenih utvrđenja suda, budući da odluka sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće ispitati.

6. Pobijanu odluku sud prvog stupnja donosi pozivom na odredbe iz čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23,107/25 - dalje Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje. Tužitelju priznaje trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav odštetnog zahtjeva od 13. ožujka 2024. prema Tbr. 32.1. Tarife u visini od 75 bodova, za sastav tužbe prema Tbr. 7.1. Tarife 75 bodova, za pristup ročištu 10. lipnja 2025. prema Tbr. 9.1. Tarife u visini od 75 bodova, pristup ročištu od 10. travnja 2026. prema Tbr. 9.1. Tarife u visini od 100 bodova i za sastav podneska od 12. veljače 2026. prema Tbr. 8.4. Tarife u visini od 25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 700,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 875,00 eura. Tužitelju priznaje i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, te u konačnici priznaje ukupan parnični trošak u iznosu od 1.175,00 eura. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava podnesaka od 8. svibnja, 17. lipnja, 1. srpnja, 10. srpnja, 30. srpnja, 31. srpnja, 28. kolovoza, 29. kolovoza, 29. rujna, 21. listopada i 19. studenoga 2025. odbija utvrđenjem da isti nisu bili nužni za vođenje parnice sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a.

7. Osnovano tužitelj žalbenim navodima ističe da mu je trošak sastava odštetnog zahtjeva trebalo priznati u visini od 100,00 bodova, isto tako, da je za sastav tužbe i pristup ročištu 10. lipnja 2025. trebalo priznati naknadu u visini od po 100,00 bodova. Navedeno s obzirom da je ove troškove trebalo obračunati prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, koji u konkretnom slučaju iznosi 1.825,00 eura. Sve i da tome nije tako, tužitelj je na ime odštetnog zahtjeva zatražio isplatu iznosa od ukupno 2.800,00 eura, a tužbom inicijalno zatražio isplatu iznosa od 1.350,00 eura, pa bi mu prema važećoj Tarifi koja se primjenjuje u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade(Tbr. 52.) trebalo priznati trošak u zatraženoj visini od po 100 bodova.

8. Nisu pak osnovani žalbeni navodi tužitelja da mu je za sastav podneska od 12. veljače 2026., u kojem je naveo da nema primjedbi na nalaz i mišljenje angažiranog medicinskog vještaka, te precizirao tužbeni zahtjev, trebalo priznati naknadu u visini od 100 bodova plus PDV, već je pravilno priznata nagrada prema Tbr. 8.4. Tarife u visini od 25% nagrade iz Tbr. 7.1. Tarife, odnosno 25 bodova.

9. Prema tome, tužitelju je na ime zatraženog parničnog troška trebalo priznati ukupan iznos od 1.362,50 eura, a kako mu je priznato 1.175,00 eura, žalba je prihvaćena za iznos od 187,50 eura s kamatama.

10. Tužitelj je u žalbenom postupku uspio u omjeru od 50%, budući da je odluku o parničnom trošku pobijao za iznos od 375,00 eura s kamatama(preko iznosa od 1.175,00 eura do iznosa od 1.550,00 eura), a uspio iznosom od 187,50 eura. Stoga mu od potpunog troška sastava žalbe prema vrijednosti predmeta spora koji čini iznos od 375,00 eura pripada iznos od 31,25 eura s PDV-om prema Tbr. 10.4. Tarife, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan.

11. Iz ovih je razloga na temelju odredbi čl. 380. t. 2. i 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

12. U preostalom dijelu(dosuđujući dio točke I izreke, odbijajući dio odluke o parničnom trošku sadržan u točki I izreke osim za iznos od 375,00 eura s kamatama i točka II izreke) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 30. srpnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Butković Brljačić