Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10490/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. NČ, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94., 114/25. i 47/23.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 16. listopada 2025., broj: Pp-14243/2025, u sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. NČ i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. NČ se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka 50,00 (pedeset) eura u roku 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. NČ je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je okrivljeniku izrečena kazna zatvora 30 dana u koju kaznu je okrivljeniku uračunato vrijeme provedeno u uhićenju tako da mu je ostalo za izdržati 29 dana zatvora te je oslobođen obveze plaćanja troška prekršajnog postupka.
2. Protiv te presude okr. NČ je pravodobno podnio žalbu ne navodeći žalbene osnove, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje te odluke o prekršajnopravnoj sankciji, predlažući da se kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Žalitelj u žalbi moli da ga se „pomiluje“, otac je djevojčice stare jednu godinu i četiri mjeseca, supruga je nezaposlena, žive u podstanarstvu koje plaća 700,00 eura pa bi odlazak u zatvor značio ostanak bez posla (zarađuje noću istovarom kamiona) te predlaže da mu se umjesto kazna zatvora odredi rad za opće dobro. Navodi da se ne osjeća krivim jer je izazvan od strane djelatnice kluba. Izražava kajanje i obećanje da više neće ponoviti nešto slično.
6. Razmotrivši pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud opravdano na temelju obrane okr. NČ koji je potpuno priznao sve odlučne činjenice koje čine biće prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (u automat klubu pogrdnim izrazima vikao na djelatnicu pod utjecajem alkohola te udarao rukama po zaštitnom staklu), imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti. Nije osnovan žalbeni navod okrivljenika kojim pokušava umanjiti svoju odgovornost ističući da je prekršaj počinio jer je bio „izazvan“ od strane djelatnice automat kluba. Naime, prije svega je potrebno navesti da zbog toga što je ta činjenica morala bila poznata okrivljeniku tijekom postupka, ali ju nije iznosio, istu ne može uspješno isticati kao novu u žalbenom postupku (čl. 193. st. 5. PZ-a). No, potrebno je ipak ukazati okrivljeniku da kada se uzme u obzir njegova tadašnja alkoholiziranost (koju ne spori), a koje stanje općepoznato karakterizira iskrivljena percepcija stvarnosti u kojoj se primjerena komunikacija često doživljava kao provokacija, takav subjektivni doživljaj ne može opravdati agresivno i ponižavajuće okrivljenikovo ponašanje na javnom mjestu prema djelatnici objekta, već je isto svakako pretjerano i nerazmjerno čak i u situaciji da mu se djelatnica na bilo koji način obratila.
6.1. Stoga je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio (osim obrane, i iskaze svjedoka NČM i GČ ispitanih na Zapisnik o ispitivanju u policijskoj postaji) te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno okr. NČ proglasio krivim za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira pa je trebalo potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu činjeničnog utvrđenja.
7. Nadalje, razmotrivši odluku o izrečenoj kazni zatvora, prije svega je potrebno istaknuti da već sama težina i način počinjenja prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim (okrivljenik je u automat klubu u alkoholiziranom stanju (1,49 g/kg), vikao vulgarnim riječima na djelatnicu te rukama udarao po zaštitnom staklu), osobito u korelaciji s činjenicom da se, prema podacima Potvrde Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 16. listopada 2025., radi o višestrukom specijalnom povratniku (unazad nešto više od godinu dana od predmetnog događaja pravomoćno osuđen tri puta zbog remećenja javnog reda i mira), te povratniku koji je pravomoćno osuđivan i zbog zlouporabe droga kao i zbog teških prometnih prekršaja, dakle o osobi koja je odlučna u kršenju zakonskih normi, u svojoj ukupnosti ukazuju na upornost, agresivnost i drskost okrivljenika u protupravnom ponašanju. Osim toga, iz naprijed navedenog je jasno da sve prethodno izrečene prekršajnopravne sankcije (novčana kazne), nisu polučile svrhu specijalne prevencije jer je okrivljenik odlučio u vrlo krakom vremenskom periodu ponavljati prekršaje, zbog čega je po ocjeni ovog sudskog vijeća otklonjena bilo kakva mogućnost izricanja blaže vrste ili mjere kazne s obzirom da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a u konkretnom slučaju ne bi mogla postići drugačijom prekršajnopravnom sankcijom kako se to sugerira u žalbi.
7.1. Stoga, razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne okrivljeniku prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te nije našao potrebnim preinačavati odluku o kazni. Navodi žalbe o mogućnosti ostanka bez posla u slučaju odlaska na izdržavanje kazne zatvora te u vezi s tim i ugroze egzistencije članova njegove obitelji, nemaju utjecaja na pravilnost prvostupanjske odluke, budući da se radi o očekivanoj posljedici svake pravomoćne odluke, s tim da je okrivljenik morao biti svjestan barem mogućnosti da protupravno ponašanje ovakve težine može donijeti sa sobom i najtežu prekršajnopravnu sankciju, odnosno, kaznu zatvora.
7.2. U odnosu na žalbeni navod kojim okrivljenik predlaže zamijeniti izrečenu kaznu zatvora radom za opće dobro, ukazuje se da odredbama PZ-a kojim se uređuje postupak izvršenja izrečene kazne zatvora, nije propisana mogućnost zamjene kazne zatvora radom za opće dobro.
8. Iz tog razloga je trebalo odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu i u djelu odluke o izrečenoj kazni zatvora pa je odlučeno kao u t. I. izreke.
9. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), u rasponu od 13,27 eura do 663,61 euro, s obzirom na složenost i trajanje ovog drugostupanjskog postupka držeći da plaćanjem troška žalbenog postupka od 50,00 eura, dakle, iznosa vrlo blizu donje granice paušalne svote troška postupka, čime neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, kao niti osoba koje je dužan uzdržavati.
10. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 203. st. 1., u vezi s čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 30. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 3 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
