Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-854/2025
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ŠV i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okr. GV, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, od 21. studenog 2024., broj: Pp-3373/2024-6, u sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okr. GV, te u povodu te žalbe i u odnosu na okr. ŠV, ukida prvostupanjska presuda u cijelosti te predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom su okr. ŠV i okr. VV proglašeni krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koji je okr. ŠV na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna 920,00 eura, u koju kaznu je okrivljeniku uračunato vrijeme provedeno u uhićenju pa mu je ostalo za platiti 840,36 eura, dok je okr. GV za isti prekršaj, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna 300,00 eura, koje novčane kazne su dužni platiti u roku 30 dana od primitka pravomoćne presude uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne.
1.1. Istom presudom je odlučeno da su okr. ŠV i okr. VV dužni naknaditi trošak prekršajnog postupka, svaki u iznosu od po 50,00 eura.
2. Protiv dijela te presude kojom je okr. VV proglašena krivom, ista je podnijela žalbu putem braniteljice Tatjane Figač-Gregurić, odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić, Hrvoje Mladinić, u Bjelovaru, zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi tu okrivljenicu optužbe, odnosno, ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Žalba je osnovana.
4. Razmotrivši predmet i navode žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da okrivljenik osnovano pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, prigovarajući ocjeni izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda. I ovaj sud smatra da prvostupanjski sud nije dovoljno kritički promotrio predmet optužbe u kontekstu dinamike cijelog događaja.
5. Naime, osnovano okr. VV pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da odlučne činjenice u vezi bitnih obilježja prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koje se njoj stavlja na teret, nisu nesporno utvrđene. Okr. VV u žalbi prije svega ističe da je pogrešno prvostupanjski sud utvrdio da se ponašanje okrivljenice (i suokrivljenika) dogodilo u nazočnosti zajedničkog djeteta koje nije bilo prisutno događaju. Nadalje ističe i da sud pogrešno interpretirana njenu obranu kao priznanje prekršaja, budući da se radilo o samo jednom pljuvanju na bivšeg izvanbračnog supruga kao reakciji na njegovo prethodno pljuvanje, što ju je uznemirilo i uzrujalo čime mu je zapravo uzvratila, pogotovo s obzirom na njegovo prethodno tjelesno nasilje.
6. Okr. VV je proglašena krivom da je pljuvala u lice bivšeg izvanbračnog supruga okr. ŠV što je kod istog izazvalo osjećaj uznemirenosti i straha te povredu dostojanstva, dok je isti proglašen krivim da joj je u nazočnosti djeteta pljuvao u lice te ju tjelesno napao tako što ju je s obje ruke primio u predjelu vrata i odgurnuo na poklopac motora od kombi vozila, što je kod iste izazvalo osjećaj uznemirenosti i straha te povredu dostojanstva, a sve se događalo u nazočnosti njihovog djeteta (rođ. 2022.),
7. Međutim iz obrane okr. GV, jednako kao i iz obrane okr. ŠV, a koje je prvostupanjski sud prihvatio istinitim (ocijenivši ih priznanjem prekršaja), uopće ne proizlazi da bi njihovo dijete bilo prisutno predmetnom događaju. Stoga je potpuno nejasno na temelju kojih dokaza je prvostupanjski sud utvrdio odlučnu činjenicu prisutnosti zajedničkog djeteta predmetnom događaju, a koja čini biće kvalificiranog oblika prekršaja nasilja u obitelji odnosno prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, budući da druge dokaze nije izvodio.
7.1. Nadalje, iz obrane okr. GV je vidljivo da je ista rekla da je „pljunula“ u lice okr. ŠV, dok je proglašena krivom da ga je „pljuvala“, što podrazumijeva višekratne radnje pa samim time i težu inkriminaciju od one koju je po ocjeni prvostupanjskog suda priznala. Kada se pritom uzme u obzir navod žalbe iz kojeg proizlazi da prvostupanjski sud nije obrazložio navod obrane okrivljenice da je pljunula u lice svog bivšeg izvanbračnog supruga tek nakon što je on njoj pljunuo u lice, dakle, da očito smatra da joj je time dopušteno uzvratiti, tada je svakako bilo nužno dati razloge otklanjanja takve obrane kao neosnovane, a što je izostalo te je naprotiv pogrešno ocijenio obranu okrivljenice kao okolnosno priznanje prekršaja za koji se u optužbi tereti.
7.2. Osim toga, sumnja u pravilno utvrđenje svih relevantnih činjenica kojima se ostvaruje biće predmetnog prekršaja, proizlazi i iz iskaza okr. ŠV koji nije uopće rekao da ga je okr. VV pljuvala u lice (a poriče i da bi on nju pljunuo) pa niti u tom dijelu nije jasno na temelju kojih dokaza je prvostupanjski sud utvrdio da je ista „pljuvala“ na svog bivšeg izvanbračnog supruga.
8. Stoga se po stavu ovog suda ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da se iz ovako provedenog dokaznog postupka, može zaključiti izvan svake razumne sumnje (a to je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica potreban za donošenje osuđujuće odluke), da je okr. VV počinila prekršaj za koji se tereti. Prvostupanjski sud provedenim dokaznim postupkom relevantne činjenice nije mogao utvrditi s potpunom izvjesnošću, a jedino tada se može donijeti osuđujuća presuda.
9. S obzirom da je, u povodu žalbe okr. GV utvrđeno da razlozi zbog kojih pobijanu presudu treba ukinuti, postoje i u odnosu na okr. ŠV, koji nije podnio žalbu, to je primjenjujući načelo blagodati spojenosti (beneficium cohaesionis), na temelju čl. 202. st. 6. PZ-a, po službenoj dužnosti, postupljeno kao da njegova žalba postoji.
10. Slijedom iznesenog je trebalo prihvatiti kao osnovanu žalbu okrivljenice te u povodu te žalbe, a po službenoj dužnosti, prvostupanjsku presudu ukinuti u cijelosti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i druge, sve radi potpunijeg i pravilnijeg utvrđivanja činjeničnog stanja, te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
11. Zbog naprijed izloženih razloga, sukladno čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 30. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.
