Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

Bjelovar

K-281/2025-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sutkinji toga suda Tei Valentić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Maje Šimunović Mađerac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika OC, zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 24. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 144/22, 114/23, 36/24 - u daljnjem tekstu: KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KO-DO-36/2025-1 od 27. siječnja 2025., izmijenjene podneskom od 30. ožujka 2026. i na raspravi 27. srpnja 2026., nakon održane javne rasprave dana 18. svibnja 2026. i 27. srpnja 2026., u nazočnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Bjelovaru Mirjane Vukorepe i branitelja optuženika Matka Pavičića, odvjetnika u Bjelovaru, dana 30. srpnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju odredbe čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu ZKP/08) utvrđuje se da je

OPTUŽENIK CC - OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2001. u [adresa], sin DC i OCA, s prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, parketar, sa završenom srednjom školom, neoženjen, bez djece, nezaposlen, bez imovine, prekršajno nekažnjavan, neosuđivan, trenutno se nalazi na prisilnom smještaju na temelju presude Općinskog suda u Bjelovaru broj K-226/2025-18 od 1. srpnja 2025., te u istražnom zatvoru u Neuropsihijatrijskoj bolnici "dr. Ivan Barbot" Popovača,

13. studenoga 2024. u prijepodnevnim satima u [adresa] u obiteljskoj kući svoje majke OCA s kojom je stanovao, nakon verbalne prepirke s istom uslijed duševnih bolesti u vidu umjerene mentalne retardacije, organskog poremećaja ličnosti s poteškoćama psihoorganska prirode i psihotičnim dekompenzacijama, zbog čega nije mogao shvatiti vlastito postupanje i upravljati svojom voljom, u cilju da je tjelesno povrijedi bacio komad hrastovog drveta na istu, pogodivši je u stražnji dio glave, uslijed čega je OCA zadobila tjelesnu ozljedu u vidu rane razderotine u lijevom-tjemeno-zatiljnom dijelu glave, dakle, u neubrojivom stanju drugog tjelesno ozlijedio, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela - tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - u daljnjem tekstu: KZ/11), u vezi s čl. 24. KZ/11,

pa se temeljem čl. 554. st. 1. ZKP/08 prema

OPTUŽENIKU OC - s podacima kao naprijed

o d r e đ u j e

prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

II. Na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, kao i nužni izdaci optuženika te nagrada i nužni izdaci postavljenog branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava, o visini kojih će se odlučiti posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je kod ovoga suda podiglo optužnicu broj KO-DO-36/2025-1 od 27. siječnja 2025., protiv optuženika OC, zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. Nakon nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka od 20. ožujka 2026. optužnica je izmijenjena podneskom od 30. ožujka 2026. na način da se optuženiku stavlja na teret da je u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. u vezi s čl. 24. KZ/11, te je konačno na raspravi 27. srpnja 2026. optužnica izmijenjena na način da je činjenični opis usklađen s nalazom i mišljenjem sudsko- medicinskog vještaka od 13. lipnja 2026.

2. Rasprava je održana na temelju odredbe čl. 552. st. 2. ZKP/08 u optuženikovoj odsutnosti, jer je utvrđeno da je raspravno nesposoban zbog duševnih smetnji. Iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka Višnje Mandac Ljubičić dr. med. spec. psihijatrije, nedvojbenim je proizlazilo da su optuženikove intelektualne i voljne sposobnosti narušene te nije sposoban shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka, nije u stanju adekvatno odgovarati na pitanja tijekom postupka, sporazumijevati se s braniteljem i davati mu upute, te je vještak naveo da optuženik nije raspravno sposoban. Vještak je nalaz i mišljenje u pogledu raspravne sposobnosti optuženika dao obrazloženo i stručno, te ga sud u cijelosti prihvaća. Budući da je utvrđeno da je optuženik raspravno nesposoban, rasprava je održana u njegovoj odsutnosti te se smatra da je optuženik CC porekao osnovanost optužbe.

3. U tijeku dokaznog postupka, uz suglasnost stranaka, pročitani su zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 13), medicinska dokumentacija za žrtvu (list 49-50, 58), zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve (list 100-101) i svjedokinje HC (list 108-109). Uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje psihijatrijskog i psihologijskog vještaka (list 186-215) i nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka (list 265-267), te službena zabilješka i dokumentacija (list 234-254). Pročitan je izvod iz prekršajne evidencije za optuženika i izvod iz kaznene evidencije za optuženika. Reproducirana je audio-video snimka o ispitivanju optuženika pred policijom u smislu čl. 208.a ZKP-a i pred ODO-om (list 60-64 i 73-76). Provedeni su svi predloženi dokazi.

4. Optuženik tijekom prethodnog postupka nije iznosio svoju obranu, već se branio šutnjom.

5. U postupku je bilo sporno je li optuženik počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom na štetu bliske osobe koje mu se stavlja na teret izmijenjenom optužnicom i to na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu djela u optužnici.

6. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud nalazi utvrđenim činjenično stanje kako je ono navedeno u izreci u ove presude.

7. Iz zapisnika o ispitivanju oštećenice OCA na dokaznom ročištu kod suca istrage proizlazi da je CC njezin sin. Toga dana je sinu rekla, nakon što se probudio, da bi naredni dan 14.11.2024. trebali zajedno otići rješavati papire za zdravstveno osiguranje u [adresa], a taj dan kad su trebali ići njezin suprug AC je uzeo slobodno. Na to je njezin sin rekao da neće ići, da odjebe, a zatim se s nekakvom plastičnom čašom nabacio na nju, no nije je s tom čašom uspio pogoditi. Zatim je uzeo komad hrastovog drveta kojim se loži peć, koji je te prilike bio dugačak 20-30 cm, te ju je s tim komadom drveta udario u stražnju stranu glave, iza lijevog uha. Počela je jaukati, te je to vjerojatno čula susjeda HC koja je za nekih pet minuta otkako se to dogodilo došla do njihove kuće, ona joj je stavila rakiju komovicu na tu ranu. Iz te rane je išlo dosta krvi, dosta velika rupa je bila na tom mjestu. Ona je zatim nazvala svog muža na telefon, a on je pozvao policiju i hitnu, odvezla ju je hitna pomoć u bolnicu u [adresa]. To se dogodilo u njihovoj kući u [adresa]. U to vrijeme su u kući u [adresa] živjeli njezin suprug AC, sin CC i ona. Kada se desilo to što je opisala nitko nije bio drugi prisutan osim nje i sina, a susjeda je došla nakon pet minuta jer je čula da viče. Sin CC je inače prijavljen na adresi u [adresa], a u [adresa] je došao živjeti u prosincu 2023. Ona ga je dovela k sebi jer zdravstveno nije bio dobro, vodila ga je i kod doktorice opće prakse, grlo ga je boljelo i išli su kod doktora. Otkako je došao kod njih znao je biti nedobar prema njoj i mužu. Policija je dolazila u osmom mjesecu ove godine jer je bio nedobar. Kad bi mu što rekla da napravi on to nije htio, udario bi je. U desetom mjesecu ove godine je bio na psihijatriji. Tamo ga je odvezla policija jer je njima probleme radio. Sinu su kad je bio na psihijatriji dali neke tablete za smirenje. Ne zna jesu li mu kakvu bolest našli. To piše u otpusnom pismu. Na psihijatriji je bio prije ovog događaja. Ne zna je li pio tu terapiju koju mu je doktor na psihijatriji dao. Taj događaj kojeg je naprijed opisala je bio dopodne tog dana. To je bilo 13. studenog 2024. Ako joj se dozvoli, voljela bi sina ponekad vidjeti i susresti se s njim, ali u kući u [adresa] ga više ne bi htjela. CC je sada u [adresa] kod svoga oca DC. Misli da njenom sinu nešto nije dobro s glavom, nešto u glavi.

8. Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje HC, koji je na raspravi pročitan uz suglasnost stranaka, proizlazi da ona unazad tri godine živi u [adresa] sa suprugom i njihovo četvero djece. Od kada se doselila upoznala je OCA koja živi dvije kuće dalje sa svojim sadašnjim suprugom AC, a povremeno s njima živi Ivankin sin iz prvog braka CC. CC je osoba koja ima psihičkih poteškoća zbog čega se često sukobljava s majkom i očuhom, a zbog čega je i nekoliko puta pozvala policiju. Sa AC i OCA je u dobrim odnosima pa kada imaju problema s OC znaju doći k njima tražiti pomoć. Sjeća se da ju je jednom zvao suprug da je zvao susjed AC da je CC tukao svoju majku i neka ide vidjeti što se događa. Misli da se radilo o 11. mjesecu prošle godine oko podneva, a kada je došla do susjeda ispred ulaznih vrata kuće zatekla je OCA sa krvavim rupcem koji je držala na stražnjem dijelu glave. Kada ju je pitala što se desilo, rekla je da ju je sin CC pogodio cjepanicom u glavu, a kako je vidjela da joj je na glavi nanesena razderotna rana i bilo je potrebno šivanje, rekla joj je da mora pozvati hitnu i da mora ići na šivanje. Nakon toga joj je natopila gazu rakijom te istu stavila na ranu kako bi zaustavila krvarenje. Napomenula je kako je u kući za stolom sjedio CC koji joj se nije obraćao niti se ona njemu obraćala, a isti je gledao u jednu točku kao da ju ne vidi. Nakon toga je otišla kući, dok je OCA ostala sa sinom i čekala hitnu. Navela je da joj se OCA u više navrata obraćala žaleći se da bi ju sin vrijeđao, tukao i omaložavao kao i svog očuha, što su znali prijaviti. Onda bi CC znao biti kod svog oca, ali kako je i tamo radio probleme, vraćao bi se majci uz njeno dopuštenje. Napomenula je da je OCA savjetovala da se mora pobrinuti o OC jer smatra da je osoba kojoj je potrebna psihološka pomoć i da ga treba smjestiti u odgovarajuću instituciju. Ona s OC nije nikada dolazila u sukob, ali se zbog njegovog promjenjivog ponašanja boji da nešto nažao ne učini njenoj djeci, ne iz namjere, već zbog svog duševnog stanja.

9. Iz nalaza i mišljenja psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja proizlazi da je optuženik jednostavnije strukturirana osoba niskog intelektualnog statusa (umjerena mentalna retardacija do laka) s poteškoćama psihoorganske prirode i povremenim psihotičnim dekompenzacijama. Takve osobe se nalaze u stanju zaustavljenog ili nedovoljnog razvoja uma, koji je karakteriziran subnormalnošću inteligencije, mišljenja, govora, motorike i sposobnosti ostvarivanja društvenih kontakata. Takvim osobama potrebno je vodstvo i nadzor kad se nađu već i pred blagim socijalnim ili ekonomskim pritiskom. Zbog nedovoljnog shvaćanja događaja i situacija, one su egoistične, površne i lakovjerne bez mogućnosti shvaćanja posljedica vlastitog ponašanja. Većinom se kod njih nalaze i poteškoće iz psihoorganskog kruga. CC se nikada nije adaptirao, niti uključio u socijalno prihvatljiv način življenja. Druga dijagnostička kategorija kod optuženika je nespecificirana neorganska psihoza koja označava psihotični poremećaj kod kojeg je prisutan gubitak veze s realnošću, ali simptomi nisu dovoljno jasni ili specifični za dijagnozu shizofrenije, paranoje ili akutne prolazne psihoze. To je „neorganska“ psihoza, dakle, nije uzrokovana direktnim oštećenjem mozga, bolešću ili drogom. Na njegovo aktualno psihičko stanje utjecaj ima i što se nalazi na liječenju od svibnja 2025. i svakodnevno dobiva adekvatnu psihofarmako terapiju. Klinički nalaz potvrđuje i nalaz psihologa po kojemu je optuženik osoba čije se intelektualne sposobnosti nalaze na donjem nivou lake mentalne retardacije prema nižim vrijednostima, čija je intelektualna obrada primljenih informacija ograničena, a sposobnost shvaćanja odnosa između uzroka i posljedica nedovoljna i površna. Prisutne su poteškoće iz psihoorganskog kruga. Mišljenje mu je rigidno, uz poteškoće pamćenja i učenja. Niske intelektualne sposobnosti uz prisutne psihoorganske poteškoće te socijalnu i odgojnu zapuštenost dovode do poteškoća na emocionalnom i ponašajnom području. Usmjeren je na zadovoljenje osnovnih životnih potreba. Smanjeno je adaptibilan. Složenije socijalne situacije nije u stanju shvatiti i adekvatno reagirati. Smanjene je samokontrole. Niskog je praga tolerancije na frustracije i u takvim situacijama može reagirati agresivnim ispadima do psihotičnog nivoa. Teže kontrolira nagonske porive. Impulzivan je, emocionalno nezreo i infantilan. Narušenog je uvida u posljedice svojih postupaka. Konačno je mišljenje da optuženik u vrijeme kritičnog događaja nije bio u mogućnosti testirati realitet odnosno nije bio sposoban shvatiti značenje svog postupanja niti je mogao vladati svojom voljom. S obzirom na nepovoljna prognostička očekivanja i visoku razinu vjerojatnosti u pravcu mogućeg ponovnog počinjenja kaznenog djela zbog identične ili slične psihopatologije, kod ispitanika je indicirano određivanje prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi prema odredbama čl. 51. st. 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Nije raspravno sposoban. Pisani nalaz i mišljenje vještakinje psihijatrijske i vještakinje psihologijske struke sud prihvaća u cijelosti te ga ocjenjuje stručnim, objektivnim i danim prema pravilima znanosti i struke, a na navedeni nalaz i mišljenje niti stranke nisu imale primjedbe.

10. Iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka Pere Bubala, dr. spec. sudske medicine proizlazi da se uvidom u medicinsku dokumentaciju u spisu utvrđuje da je oštećenica OCA u predmetnom događaju dana 13. studenog 2024. zadobila ranu razderotinu u lijevom-tjemeno-zatiljnom dijelu glave koja predstavlja po kvalifikaciji tjelesnu ozljedu. Navedena ozljeda nastala je djelovanjem tupo-tvrdog sredstva te udarac komadom drveta duljine 20-30 cm, kako navodi oštećenica, predstavlja podesan način nastanka. Za nastanak ove ozljede bio je potreban jedan udarac, zadan silom srednjeg intenziteta. Dakle, mehanizam nastanka ozljede utvrđene kod oštećenice uklapa se u dinamiku kakvu oštećenica opisuje u svom iskazu, dok iz obrane ne proizlazi mehanizam nastanka ozljede (isti nije ni iznosio obranu). Navedeni nalaz i mišljenje vještaka sud prihvaća u cijelosti te ga ocjenjuje stručnim, objektivnim i danim prema pravilima znanosti i struke, a na navedeni nalaz i mišljenje niti stranke nisu imale primjedbe.

11. Povezujući materijalnu dokumentaciju u spisu s iskazima žrtve OCA i svjedokinje HC, koje kao uvjerljive, životne i određene, te međusobno suglasne prihvaća ovaj sud, pri čemu žrtva OCA detaljno i okolnosno opisuje inkriminirani događaj, koji potvrđuje i svjedokinja HC, kao i imajući u vidu nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka i sudsko-medicinskog vještaka, ocjenjujući da su provedeni dokazi u međusobnoj logičkoj povezanosti, ovaj sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je optuženik 13. studenoga 2024. u neubrojivom stanju u prijepodnevnim satima u [adresa] u obiteljskoj kući svoje majke OCA s kojom je stanovao, nakon verbalne prepirke s istom uslijed duševnih bolesti u vidu umjerene mentalne retardacije, organskog poremećaja ličnosti s poteškoćama psihoorganske prirode i psihotičnim dekompenzacijama, zbog čega nije mogao shvatiti vlastito postupanje i upravljati svojom voljom, u cilju da je tjelesno povrijedi bacio komad hrastovog drveta na istu, pogodivši je u stražnji dio glave, uslijed čega je OCA zadobila tjelesnu ozljedu u vidu rane razderotine u lijevom- tjemeno-zatiljnom dijelu glave.

12. Navedenim postupanjem ostvaruju se zakonska obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. To je kazneno djelo protiv života i tijela. Iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka proizlazi da je oštećenica prilikom tog događaja zadobila tjelesnu ozljedu u sudsko-medicinskom smislu i okvalificirao ju je kao tjelesnu ozljedu u vidu rane razderotine u lijevom-tjemeno-zatiljnom dijelu glave. Nedvojbeno je također je da su optuženik i oštećenica tempore criminis bili članovi obitelji, dakle, bliske osobe u smislu čl. 87. st. 9. KZ/11.

13. Iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka psihijatrijskog vještaka Višnje Mandac Ljubičić dr. med. spec. psihijatrije proizlazi da je optuženik CC jednostavnije strukturirana osoba nedovoljnog duševnog razvoja na nivou umjerene mentalne retardacije do nivoa lake mentalne retardacije s poteškoćama psihoorganske prirode i psihotičnim dekompenzacijama. Mišljenja je da optuženik u vrijeme kritičnog događaja nije bio u mogućnosti testirati realitet odnosno nije bio sposoban shvatiti značenje svog postupanja niti je mogao vladati svojom voljom. S obzirom na nepovoljna prognostička očekivanja i visoku razinu vjerojatnosti u pravcu mogućeg ponovnog počinjenja kaznenog djela zbog identične ili slične psihopatologije, kod njega je indicirano određivanje prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi prema odredbama čl. 51. st. 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

14. Prihvaćajući nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka, a imajući u vidu i sve dokaze koji prileže spisu predmeta, iskaze svjedoka, prema ocjeni ovoga suda, a prvenstveno cijeneći nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatra, proizlazi da postoji vjerojatnost da bi optuženik zbog težih duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost mogao ponovno počiniti teže kazneno djelo i da je za otklanjanje te opasnosti potrebno njegovo liječenje u psihijatrijskoj ustanovi, pa sud nalazi da su ispunjeni uvjeti da se optuženiku odredi prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu iz čl. 51. st. 1. Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama („Narodne novine“ broj 76/14).

15. Slijedom navedenog, na temelju odredbi čl. 554. st. 1. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci, dakle utvrđeno je da je optuženik djelom iz izmijenjenog optužnog akta, u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela - tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. i u vezi s čl. 24. KZ/11, te je optuženiku određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

16. Na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, kao i nužni izdaci optuženika te nagrada i nužni izdaci postavljenog branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava, o visini kojih će se odlučiti posebnim rješenjem.

17. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Bjelovaru 30. srpnja 2026.

Sutkinja

Tea Valentić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.