REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4718/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u pravnoj stvari tužitelja Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB 52848403362, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi isplate iznosa od 2.633,85 eura, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2549/2023 od 14. listopada 2025., 30. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2549/2023 od 14. listopada 2025. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2549/2023 od 14. listopada 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.633,85 eura sa zateznim kamatama, kao neosnovan (točka I. izreke); naloženo je tužitelju u roku od petnaest dana naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.500,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 14. listopada 20125. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka II. izreke); odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 888,82 eura, kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Iz obrazloženja presude u bitnom proizlazi kako je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je na motornom vozilu tužiteljevog osiguranika štetu prouzročila divlja životinja - srna izlijetanjem na cestu na području na kojemu je tuženikov osiguranik lovoovlaštenik. Sud je obrazložio da je vještak u provedenom vještačenju utvrdio da se tužiteljev osiguranik kretao brzinom od oko 110 km/h, na području gdje je ograničenje brzine postavljeno na 90 km/h i gdje je postavljen znak „divljač na cesti“, te da bi nalet na divljač izbjegnut da se vozač kretao nižom brzinom. Slijedom toga sud je zaključio da je tužiteljev osiguranik za štetu nastalu naletom divljači isključivo odgovoran jer je upravljao vozilom protivno propisima kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama. Stoga je primjenom odredbe čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19 i 32/20; dalje: ZL) u vezi s odredbom čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju odredbe čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:

148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući ju u točkama I. i II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 385,29 eura.

4. U obrazloženju žalbe u bitnom navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 299. ZPP -a (pravilno: čl. 461.a ZPP-a) jer je uzeo u obzir tuženikovo osporavanje pasivne legitimacije izneseno nakon zaključenja prethodnog postupka, pri čemu nije i tužitelju omogućio da u prilog svojih tvrdnji zakašnjelo, ali bez svoje krivnje, predloži dokaze radi utvrđenja te sporne činjenice. Nadalje, tužitelj ističe kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a jer nije dao razloge zbog kojih je izveo dokaz prometnim vještačenjem i u odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja, jer je tuženik nakon prvotnog osporavanja osnove i visine odustao od prijedloga za provođenjem prometnog vještačenja te osporio isključivo visinu tužbenog zahtjeva. Stoga smatra da u okolnostima u kojima tuženik nije osporio iskaz svjedoka FB u odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja, nije bilo mjesta vještačenju dinamike nastanka štetnog događaja, pa je prvostupanjski sud proizvoljnim proširenjem predmeta vještačenja počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Daljnjim žalbenim navodima tužitelj ukazuje kako je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje tužitelja i na njemu utemeljio svoju odluku, iako predmetni nalaz i mišljenje vještaka nije utemeljen niti na jednom objektivnom i provjerljivom pokazatelju, nego isključivo na „iskustvu“ i proizvoljnoj ocjeni vještaka. Navedeno naročito proizlazi u pogledu utvrđenja vještaka u vezi naletne brzine vozila osiguranika tužitelja od 110 km/h, mogućnosti uočavanja divljači i vremena usporenja nastalog kočenjem. Ističe kako vještak nije otklonio tužiteljeve primjedbe na izneseni nalaz i mišljenje te je odbio tužiteljev prijedlog za izvođenjem novog vještačenja po drugom vještaku prometne struke i utemeljio svoju odluku na manjkavom nalazu i mišljenja vještaka, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a. Odluku o troškovima pobija zbog odluke o glavnoj stvari.

5. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode kao neosnovane te predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

6. Žalba je neosnovana.

7. Prvostupanjska presuda ispitana je u točkama I. i II. izreke na temelju odredaba čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

8. Predmetni spor je spor male vrijednosti, pa se presuda u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. toga Zakona. Zbog toga u ovom žalbenom postupku nisu razmatrani nedopušteni žalbeni razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a. Tužitelj u žalbi iznosi svoje viđenje izvedenih dokaza te osporava osnovanost nalaza i mišljenja sudskog vještaka prometne struke, odnosno da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Navedeni žalbeni razlog predstavlja žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega presudu u sporovima male vrijednosti nije moguće pobijati (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

9. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Isto tako, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a na koju tužitelj sadržajno ukazuje žalbom. Naime, tužitelj je, nakon što je tuženik po zaključenju prethodnog postupka osporio svoju pasivnu legitimaciju navodeći kako tužitelj nije dokazao tuženikovo svojstvo osiguratelja, dostavio u spis isprave kojima dokazuje tuženikovu pasivnu legitimaciju. Stoga je za zaključiti da tužitelju nije onemogućeno raspravljanje pred sudom, čime je njegov žalbeni navod bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a neosnovan.

11. Nadalje, nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužitelj ukazuje da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je prvostupanjski sud pravilno odlučio izvesti dokaz prometnim vještačenjem i radi utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja, budući da iz sadržaja zapisnika s ročišta 11. travnja 2024. proizlazi da je tuženik ostao kod dokaza izvođenjem prometnog vještačenja radi utvrđenja, između ostaloga, dinamike nastanka štetnog događaja. Zbog toga sud, suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije niti trebao navoditi (druge) razloge izvođenja predmetnog dokaza, pored tuženikovog prijedloga za izvođenjem dokaza prometnim vještačenjem.

12. Predmet spora je regresni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 2.633,85 eura s pripadajućim zateznim kamatama budući da je tužitelj isplatio osigurninu u navedenom iznosu svom osiguraniku na čije je vozilo 24. travnja 2022. naletjela srna prilikom vožnje na cesti između naselja Brestovci i Zakorenje.

13. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je tužiteljev osiguranik mogao izbjeći nalet na srnu da se kretao dopuštenom brzinom od 90 km/h ako životinja ne bi mijenjala smjer kretanja, da bi do naleta došlo pri brzinama većim od 104 km/h, a da je naletna brzina na srnu bila 110 km/h.

14. Na utvrđeno činjenično stanje, koje nije proturječno ispravama u spisu, da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovoran osiguranik tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 80. st. 6. ZL -a. Tom je odredbom, naime, izričito propisano da je za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovaran vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi.

15. S obzirom na to da je tužiteljev osiguranik upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama (čl.

51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, „Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), a što je utvrđeno u prvostupanjskom postupku, tuženik kao osiguranik lovoovlaštenika nije dužan tužitelju platiti iznos naknade iz ugovora o osiguranju koju je tužitelj isplatio svome osiguraniku na ime nastale štete od divljači.

16. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na pasivnu legitimaciju tuženika, ističe se kako iz obrazloženja presude proizlazi da prvostupanjski sud nije zauzeo jasan stav o tuženikovoj pasivnoj legitimaciji koju je tuženik osporio navodeći da tužitelj nije dokazao tuženikovo svojstvo osiguratelja lovoovlaštenika. Međutim, navedeno nije u konkretnom slučaju utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane presude jer je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 80. st. 6. ZL-a.

17. Tužitelj pobija i odluku o parničnom trošku, međutim uopće ne navodi niti obrazlaže razloge zbog kojih pobija tu odluku. Ovaj sud nije utvrdio da u odnosu na odluku o troškovima postupka postoje razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

18. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a je odbijena tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u točkama I. i II. izreke, jer ne postoje dopušteni razlozi radi kojih se pobija niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Zagreb, 30. srpnja 2026.

Sudac

Branka Šabarić Zovko