REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2698/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Nikoline Mišković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jakov Bačić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bačić i partneri j.t.d. Zagreb, protiv tuženika JADROLINIJA, društvo za linijski pomorski prijevoz putnika i tereta, Rijeka, Riva 16, OIB 38453148181, kojeg zastupa punomoćnik Gordan Stanković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-284/2024-198 od 4. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-284/2024-198 od 4. svibnja 2026. u točkama II., III. i V. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-284/2024-198 od 4. svibnja 2026. naloženo je tuženiku da na ime naknade štete plati tužitelju iznos od 45.500,00 eura sa zateznim kamatama od 4. svibnja 2026. (dana donošenja presude) do isplate po stopi propisanoj u ostalim odnosima u roku petnaest dana (točka I. izreke), a odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži naknadu štete u vrijednosti broda u preostalom iznosu od 215.000,00 eura sa zateznim kamatama od 20. lipnja 2018. (dana podnošenja tužbe) do isplate, kao i tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 45.500,00 eura od 20. lipnja 2018. (dana podnošenja tužbe) do 3. svibnja 2026. (točka II. izreke), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži naknadu štete na ime uklanjanja podrtine u iznosu od 78.804,17 eura sa zateznim kamatama od 4. svibnja 2026. do isplate (točka III. izreke), naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 1.556,89 eura sa zateznim kamatama od 4. svibnja 2026. do isplate po stopi propisanoj u ostalim odnosima u roku petnaest dana (točka IV. izreke) i naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 796,34 eura sa zateznim kamatama od 4. svibnja 2026. do isplate po stopi propisanoj u ostalim odnosima u roku petnaest dana (točka V. izreke).

2. Tužitelj je protiv presude pravovremeno izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Kako se iz žalbe ne vidi u kojem dijelu se presuda pobija, ovaj sud je na temelju odredbe članka 365. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) uzeo da tužitelj pobija presudu u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle u točkama II., III. i V. njene izreke.

4. Tužitelj u žalbi ukazuje na nepravilnosti u održavanju ročišta od 19. svibnja 2026., tvrdi da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer je sud odbio njegov prijedlog da se ranije provedeno vještačenje dopuni, bez ikakvog obrazloženja, te zato što je sud cijenio nalaz i mišljenje vještaka Dragana Ćurina koje je naručio tuženik i TB, predstavnika Croatia osiguranja d.d., a nije cijenio nalaz i mišljenje vještaka Miljenka Rakvina, koje je priložio tužitelj, čime je postupio suprotno odredbi članka 8. ZPP -a. Žalitelj zatim navodi razloge zbog kojih smatra da nalazi i mišljenja vještaka Dragana Ćurina i TB nisu valjani dokazi, kao i razloge zbog kojih smatra da prvostupanjski sud nije postupio po uputi drugostupanjskog suda iz ukidnog rješenja da u ponovljenom postupku utvrdi visinu štete u vrijeme potonuća broda cijeneći žalbene navode obje parnične stranke, a sud je uzeo u obzir samo tuženikove primjedbe na vještačenje. Također tvrdi da je drugostupanjski sud prihvatio vještačenje primjenom gradbene metode i da je prvostupanjski sud trebao odrediti dopunu vještačenja po vještaku Anti Puljiću tako da pravilno utvrdi cijenu čelika i u troškove gradnje broda uključi i cijene ostalih troškova.

5. Žalitelj dalje navodi kako je usporedna metoda vještačenja vrijednosti broda koju je u svom nalazu i mišljenju primijenio vještak Petar Vrvilo, bez ikakve pravne i ekonomske podloge, jer je tužiteljev brod bio u upotrebi opremljen svim potrebnim sustavima za obavljanje radova primjerenih teretnom brodu i za boravak posade i danju i noću, dok su usporedni brodovi bili nesposobni za plovidbu i bilo kakvu drugu upotrebu, te ponavlja svoje tvrdnje kako brod „Planik“ uopće nije prodan i da se vrijednost njegovog broda ne može pravilno odrediti prema cijeni koju bi ostvarivali isti brodovi prodajom u otpadu kao staro željezo. Također smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da jedino kod ugovora o osiguranju vlasnik (osiguranik) može ostatke osigurane stvari prepustiti osiguravatelju.

6. Predlaže da žalbeni sud preinači pobijanu presudu tako da prihvati tužbeni zahtjev ili da postupi prema članku 366.a stavku 2. ZPP-a i radi otklanjanja očitih nedostataka i nepostupanja prvostupanjskog suda po ranijoj uputi, sam provede postupak radi otklanjanja nedostataka radi kojih bi pobijanu presudu trebalo ukinuti, te naloži vještaku Anti Puljiću da nalaz i mišljenje dopuni utvrđivanjem cijene troškova rada i egzaktnim podacima o cijeni čelika. Traži naknadu troškova podnošenja žalbe.

7. U odgovoru na žalbu, tuženik je osporio sve žalbene navode i predložio odbiti žalbu kao neosnovanu. Traži naknadu troškova podnošenja odgovora na žalbu.

8. Žalba je neosnovana.

9. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. ZPP -a („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

10. Predmet spora bio je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 310.500,00 eura koju je pretrpio zbog potonuća teretnog broda „Plavi Jadran“ u njegovom vlasništvu, te naknadu štete po osnovi vađenja podrtine u iznosu od 98.756,99 eura.

11. U ovoj pravnoj stvari već je bila donesena prvostupanjska presuda poslovni broj P-595/2019-131 od 17. studenog 2023. koja je povodom žalbi stranaka odlukom ovog suda poslovni broj Pž-78/2024-3 od 14. ožujka 2024. djelomično potvrđena i djelomično ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, tako da je u ponovljenom postupku predmet spora zahtjev tužitelja za naknadu štete u visini vrijednosti potopljenog broda u iznosu od 260.500,00 eura sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate te naknadu štete po osnovi vađenja podrtine u iznosu od 78.804,17 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

12. Pitanje podijeljene odgovornosti broda za sudar također je već pravomoćno riješeno, tako da je tuženik kao vlasnik broda „Tijat“ dužan nadoknaditi štetu koja je tužitelju nastala potonućem njegovog broda „Plavi Jadran“, kao posljedica udara broda „Tijat“ u omjeru od 65%.

13. U skladu s uputom iz ukidnog rješenja u ponovljenom postupku trebalo je utvrditi visinu štete koju je tužitelj pretrpio po osnovi gubitka broda „Plavi Jadran“ u vidu njegove tržišne vrijednosti u vrijeme potonuća ili u vrijeme donošenja presude, vodeći računa o primjedbama stranaka na način utvrđivanja te vrijednosti, zatim ispitati je li tužitelj pretrpio štetu u vidu vađenja broda s morskog dna s obzirom na neutvrđenu činjenicu nalazi li se brod još uvijek na morskom dnu ili je tužitelj postupio po nalogu nadležne lučke kapetanije i podrtinu broda izvadio iz mora, te postoji li vrijednost ostataka broda i treba li za tu vrijednost umanjiti visinu štete koju tužitelj trpi.

14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je odredio izvođenje vještačenja po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo i brodogradnju IB, te ocjenom njegovog nalaza i mišljenja utvrdio tržišnu vrijednost potopljenog broda „Plavi Jadran“ u vrijeme donošenja presude u visini od 70.000,00 eura, zaključio da nema osnove za umanjenje vrijednosti po osnovi ostataka broda koji se još nalazi pod morem, uvažavajući i okolnost da troškovi vađenja podrtine višestruko premašuju ostatke plovila u vidu sekundarne sirovine, te pozivom na odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) i članka 752. stavka 1. Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19) prihvatio tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 45.500,00 eura u skladu s utvrđenim omjerom odgovornosti tuženika za naknadu štete. S obzirom na to da je riječ o nerepariranoj imovinskoj šteti koja se odnosi na potpuni gubitak broda „Plavi Jadran“ zbog njegova potonuća i da je visina štete određena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za plaćanje zateznih kamata od donošenja presude do isplate. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev za naknadu štete u visini vrijednosti potonulog broda odbijen je kao neosnovan.

15. Također je odbijen i tužbeni zahtjev na ime naknade troškova za vađenje podrtine, na temelju nesporne činjenice da tužitelj nije imao te troškove, jer do vađenja potonulog broda iz mora nikada nije došlo, pa tužitelj nije mogao ni pretrpjeti štetu u vidu umanjenja imovine.

16. Neosnovano žalitelj tvrdi da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda nema nikakvih nedostatka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze na način propisan odredbom članka 8. ZPP-a i na pravilno utvrđene činjenice pravilno primijenio odredbe materijalnog prava.

17. Iz žalbenih navoda o održavanju ročišta na daljinu nije jasno kako bi to utjecalo na pravilnost i zakonitost presude, jer tužitelj ne tvrdi da mu nije omogućeno sudjelovanje na ročištu. K tome su netočne tvrdnje o održavanju ročišta 19. svibnja 2026. jer prema podacima u spisu toga dan ročište u ovoj pravnoj stvari nije održano.

18. Netočne su i tvrdnje žalitelja da je prvostupanjski sud odbio njegov prijedlog za dopunu vještačkog nalaza i mišljenja prethodnog vještaka Ante Puljića, bez navođenja razloga za to, jer suprotno proizlazi iz obrazloženja presude, osobito u točkama 17. i 18. Prvostupanjski sud je naime pravilno zaključio da za procjenu tržišne vrijednosti broda starog preko 70 godina nije adekvatno koristiti gradbenu metodu koju je u svom nalazu i mišljenju koristio taj vještak. To je bio osnovni razlog zbog kojega je odlučio odrediti vještačenje po drugom vještaku sa zadatkom da utvrdi tržišnu vrijednost broda „Plavi Jadran“ i opreme na dan potonuća (31. siječnja 2018.) i na dan izrade nalaza koristeći pribavljene podatke o cijenama po kojima se brodovi istih ili sličnih karakteristika i starosti prodaju na tržištu.

19. Netočne su i tvrdnje žalitelja da je odluka zasnovana na nalazima i mišljenjima vještaka Dragana Ćurina, kojega je angažirao tuženik i vještaka TB, koji je izrađen po nalogu Croatia osiguranja d.d., jer je iz obrazloženja presude jasno da je te nalaze, kao i onaj koji je izradio vještak Miljenko Rakvin, po nalogu tužitelja (točka 19.6. obrazloženja), prvostupanjski sud analizirao i međusobno uspoređivao u odnosu na primijenjenu metodu utvrđivanja tržišne vrijednosti tužiteljevog broda i njenu visinu, jednako kako je to učinio i s nalazom i mišljenjem vještaka Ante Puljića, nakon vještačenja koje je provedeno u ovom postupku, ali je odluku donio na temelju nalaza i mišljenja vještaka Petra Vrvila. O tome zašto upravo nalaz i mišljenje tog vještaka prvostupanjski sud smatra mjerodavnim za utvrđivanje tržišne vrijednosti potonulog broda, prvostupanjski sud je podrobno i jasno obrazložio. Pravilnost tog stajališta nije dovedena u pitanje žalbenim navodima.

20. Tako je bez ikakvog utjecaja i netočna tvrdnja žalitelja da iz obrazloženja ukidne odluke proizlazi kako je drugostupanjski sud prihvatio gradbenu metodu kao pravilnu za utvrđivanje tržišne vrijednosti. Uostalom, sve kada bi bilo tako prvostupanjski sud nije vezan stajalištima drugostupanjskog suda, samo je prema odredbi članka 377. stavku 2. ZPP-a dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud.

21. Pobijana presuda sadrži i valjane razloge o primjerenosti usporedne metode za utvrđivanje tržišne vrijednosti broda koju je primijenio vještak Petar Vrvilo, pa se zbog nepotrebnog ponavljanja žalitelja upućuje na obrazloženje presude o tome.

22. Pravilno je i stajalište prvostupanjskog suda da se institut prepuštanja ostatka broda primjenjuje u ugovorima o pomorskom osiguranju (članci 709. i 710. Pomorskog zakonika) i ne može se primijeniti na izvanugovorni odnos odgovornosti za štetu zbog sudara brodova. Neovisno o tome, prvostupanjski sud nije umanjio visinu štete po osnovi ostatka broda, kako je to tražio tuženik, da bi pitanje prepuštanja ostatka broda uopće bilo relevantno za odluku o visini štete.

23. Zaključno valja dodati da žalitelj nije naveo određene razloge zbog kojih osporava odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva za naknadu štete u visini troškova otklanjanja podrtine. S druge strane, po ocjeni ovoga suda pobijana presuda je i u tome dijelu pravilna i zakonita, s obzirom na nespornu činjenicu da potonuli brod nije izvađen iz mora i da tužitelj nije imao takve troškove.

24. Odluka o troškovima postupku pravilna je po osnovi i visini (članak 154. stavak 4. u vezi s člankom 156. stavkom 1. ZPP-a).

25. Kako ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija presudu prvostupanjskog suda, njegova žalba je odbijena kao neosnovana i presuda potvrđena u pobijanom dijelu na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

26. Zahtjev tuženika za naknadu troškova podnošenja odgovora na tužiteljevu žalbu odbijen je kao neosnovan jer po ocjeni ovog suda ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice (članak 155. ZPP-a).

Zagreb, 30. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac