Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-992/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužitelja RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ismaru Avdagiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom, poslovni broj P-2017/2023-10 od 23. ožujka 2025., 30. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja i ukida rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom, poslovni broj P-2017/2023-10 od 23. ožujka 2025., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanom rješenjem prvostupanjski sud se oglasio mjesno nenadležnim za rješavanje ovog spora te je određeno da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti Općinskom sudu u Rijeci, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu

2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi tužitelj zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25- dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena ni jedna od navedenih povreda postupka .

6. Prvostupanjski sud utvrđuje da su stranke člankom 16. Ugovora o kreditu broj 51400607-5102440336 od 31. svibnja 2005., u slučaju spora, ugovorile nadležnost suda u mjestu sjedišta banke, pa primjenom čl. 46. st. 1. i 48. st. 1. ZPP-a donosi pobijano rješenje.

7. Prednje utvrđenje prvostupanjskog suda za sada se ne može prihvatiti.

8. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da tužitelj zahtijeva sudsku zaštitu u ovom sporu na temelju Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03; dalje ZZP), da je tuženik u odgovoru na tužbu pored isticanja prigovora mjesne nenadležnosti suda prvog stupnja pozivanjem na odredbu čl. 16. Ugovora o kreditu, osporio tužitelju svojstvo potrošača te da je tužitelj u podnesku od 15. prosinca 2025. odgovorio na prigovore tuženika, u prvom redu ukazujući da je ugovorna odredba o prorogaciji mjesne nadležnosti nepoštena, odnosno ništetna.

9. Prvostupanjski sud međutim nije utvrdio činjenice odlučne za donošenje odluke o prigovoru tuženika u smislu naprijed iznesenih navoda stranaka.

10. Stoga je u ponovnom postupku potrebno ocijeniti prigovor tuženika kojim tužitelju osporava status potrošača u smislu čl. 3. toč. 1. ZZP-a i zavisno o tom utvrđenju ispitati valjanost prorogacijske klazule iz čl. 16. predmetnog ugovora o kreditu u smislu 81. st. 1. ZZP-a.

11. Naime, prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a sukladno stavku 4. trgovac koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati. Prema čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništetna. Treba napomenuti da je u vezi pitanja smatra li se nepoštenom odredba ugovora o kreditu o prorogaciji mjesne nadležnosti (čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača, "Narodne novine", br. 41/14, 110/15 i 14/19) zauzet stav na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2020. Prema tom stavu, prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.

12. Slijedom navedenog, primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP -a, prvostupanjsko rješenje je trebalo ukinuti kako bi prvostupanjski sud u ponovnom postupku postupio na prethodno izloženi način i o prigovoru mjesne nenadležnosti istaknutom po tuženiku donio novu zakonitu odluku.

U Rijeci 30. srpnja 2026.

Sutkinja

Barbara Bosner