Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-433/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sudaca Noemi Butorac, predsjednice vijeća, Marija Bušković, sutkinje izvjestiteljice, te Emira Čustovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bogdan Srdelić , odvjetnik u odvjetničkom društvu Bulj & Srdelić d.o.o., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-855/2022-14 od 9. veljače 2024., na sjednici održanoj 30. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv- 855/2022-14 od 9. veljače 2024. potvrđuje u pobijanom dijelu - točki I. i III. izreke, izuzev tijeka zakonskih zateznih kamata kako su određene točkom I. izreke presude i to u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023., u kojem dijelu se točka I. izreke presude preinačava tako da se zatezna kamata u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-855/2022-14 od 9. veljače 2024. odlučeno je:
¨I. Nalaže se ovršeniku ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa], na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 2022 - 303, namiri tražbinu u iznosu od 23.238,98 kuna uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:
- na iznos od 237,28 eura od 1. studenoga 2020., do isplate
- na iznos od 241,38 eura od 1. prosinca 2020., do isplate
- na iznos od 227,02 eura od 1. siječnja 2021., do isplate
- na iznos od 225,65 eura od 1. veljače 2021., do isplate
- na iznos od 224,97 eura od 1. ožujka 2021., do isplate
- na iznos od 225,65 eura od 1. travnja 2021., do isplate
- na iznos od 25,75 eura od 16. travnja 2021., do isplate
- na iznos od 239,33 eura od 1. svibnja 2021., do isplate
- na iznos od 239,33 eura od 1. lipnja 2021., do isplate
- na iznos od 240,01 eura od 1. srpnja 2021., do isplate
- na iznos od 237,28 eura od 1. kolovoza 2021., do isplate
- na iznos od 239,33 eura od 1. rujna 2021., do isplate
- na iznos od 239,33 eura od 1. listopada 2021., do isplate
- na iznos od 242,06 eura od 1. studenoga 2021. do isplate
do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tea Karabotića Milovca u Splitu, poslovni broj: Ovrv- 344/2022 od 10. svibnja 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 8 (osam) dana, naknaditi tužitelju ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,89 eura sa zateznim kamatama, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
III Nalaže se tuženiku ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku osam (8) dana, naknaditi tužitelju ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa] troškove postupka u iznosu od 102,18 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 9. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.¨.
2. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u točkama I. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP-a), pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se ista preinači, podredno ukine i predmet vratiti na ponovno suđenje, sve uz zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka. U bitnom tvrdi da je odluka utemeljena na cjeniku tužitelja kojim je grubo zanemaren zakonski kriterij obračuna količine otpada, da ne postoji evidencija o preuzetom otpadu odnosno količini komunalnog otpada, kao i da nikada s tužiteljem nije sklopio ugovor za navedenu uslugu. Smatra da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama uz ukazivanje na pogrešno imenovanje stranaka u kontekstu uloge u postupku kao i određivanje tražbine u kunama iako je službena valuta u Republici Hrvatskoj euro.
3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.
4. Žalba tuženika je neosnovana, osim u neznatnom dijelu odluke o zakonskim zateznim kamatama koje teku na glavnicu potraživanja.
5. Predmet spora je plaćanje usluge odvoza komunalnog otpada u razdoblju od rujna 2020. do rujna 2021. u ukupnom iznosu od 3.084,34 eura.
6.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio slijedeće:
- da je tužitelj pružatelj usluge odvoza i sakupljanja komunalnog otpada na području [adresa],
- da je tuženik vlasnik i korisnik nekretnine koja je u naravi hotel u [adresa],
- da iz računa tužitelja proizlazi da je tuženiku obračunao cijenu minimalne javne usluge za objekte za smještaj s pripremom hrane do 500 soba, kao i cijenu pražnjenja spremnika prema broju mjesečnih odvoza,
- da iz evidencije tužitelja proizlazi da je usluga odvoza vršena u količini navedenoj u računima tužitelja,
- da prema Cjeniku javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada na području [adresa] proizlazi da je cijena mjesečne minimalne usluge za objekte za smještaj s pripremom hrane do 500 soba 1.500,00 kuna/199,08 eura,
- da iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da hotel tuženika radi tijekom cijele godine te da je odvoz otpada vršen, kao i da tuženik nije pisano prigovarao zaprimljenim računima.
6.2. Temeljem navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik dužan platiti cijenu usluge odvoza otpada u utuženom iznosu i sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinog računa.
7.1. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP-a), a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tuženik ukazuje u žalbi.
7.2. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je pravilnost iste moguće ispitati.
7.3. U odnosu na žalbene navode o primjeni pogrešne terminologije u izreci presude (ovrhovoditelj umjesto tužitelj i ovršenik umjesto tuženik) te pogrešnoj valuti plaćanja (kune umjesto euro), ukazuje se da je prvostupanjski sud pravomoćnim rješenjem poslovni broj Povrv-855/2022-16 od 9. veljače 2024. ispravio točku I. izreke presude tako da je dodao tekst ¨ Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tea Karabotića Milovca u Splitu, poslovni broj Ovrv-344/2022 od 10. svibnja 2022. u dijelu u kojem se …¨, iz čega je jasno da je prvostupanjski sud citirao sadržaj navedenog rješenja o ovrsi prema kojem su oznake stranaka te valuta plaćanja označena prema činjenici da je postupak pokrenut kao ovršni postupak i da je u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi službena valuta u Republici Hrvatskoj bila kuna. Navedeno postupanje prvostupanjskog suda je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.
8. Prvostupanjski sud je temeljem provedenih dokaza pravilno utvrdio odlučne činjenice te ovaj sud u cijelosti prihvaća prethodno navedena činjenična utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda, a koja tuženik neutemeljeno pobija žalbom.
9.1. Naime, Zakonom o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" br. 94/13., 73/17., 14/19., 98/19., 84/21., u nastavku ZOGO), a koji se primjenjivao u utuženom razdoblju, gospodarenje otpadom je utvrđeno kao djelatnost od javnog interesa te je čl. 23. st. 4. ZOGO i čl. 28. ZOGO propisana dužnost jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave da na svom području osiguraju uvjete i provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom.
9.2. Nadalje, čl. 30. ZOGO je propisano da se javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada smatra uslugom od općeg interesa, da je područje pružanja usluge područje jedinice lokalne samouprave, da uslugu pruža davatelj javne usluge, a istu plaća vlasnik nekretnine i korisnik nekretnine.
9.3. Pri tome je čl. 30. st. 6. ZOGO propisano da je korisnik usluge dužan:
1. koristiti javne usluge iz stavka 1. ovoga članka na način sukladan ovom Zakonu i propisnima donesenim na temelju ovoga Zakona, te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju ovoga Zakona.
2. predavati problematični otpad odvojeno od miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada,
3. snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge,
dok je stavkom 7. istog članka propisano:
Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o načinu pružanja javnih usluga iz stavka 1. ovoga članka koja sadrži:
1. kriterij obračuna količine otpada,
2. standardne veličine i druga bitna svojstva spremnika za sakupljanje otpada, 3. najmanju učestalost odvoza otpada prema područjima,
4. obračunska razdoblja kroz kalendarsku godinu,
5. područje pružanja javne usluge iz stavka 1. ovoga članka.
6. odredbe propisane uredbom iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona.
7. opće uvjete ugovora s korisnicima.
10. Iz prethodno navedenih odredbi je jasno da obveza plaćanja usluge odvoza otpada predstavlja zakonsku obvezu vlasnika/korisnika nekretnine, čime je neosnovan žalbeni navod o nepostojanju ugovornog odnosa kao temelja potraživanja jer nastanak ove obveze ne ovisi o slobodnoj volji pružatelja i primatelja usluge već o ispunjenju zakonskih uvjeta (vlasništva/korištenja nekretnina te predaje otpada) za nastanak obveze plaćanja javne usluge.
11. U postupku nije sporno da je upravo tužitelj pružatelj navedene javne usluge na predmetnom području i da je uslugu pružao tuženiku, dok se u odnosu na žalbene navode tuženika o količini odvezenog otpada i cijeni odvoza, ukazuje da je tužitelj vodio evidenciju o količini odvezenog otpada, da je temeljem istog obračunao cijenu odvoza te o istom obavijestio tuženika dostavom računa za plaćanje usluge, a da tuženik po primitku takvih računa nije prigovorio istima niti u pogledu količine niti u pogledu cijene.
12. Sukladno pravilima o teretu dokazivanja, tužitelj količinu otpada dokazuje detaljnom evidencijom koju vodi u okviru svoje djelatnosti ( s datumom i težinom odvoza) sukladno čl. 33. st. 3. ZOGO, dok tuženik ničim ne dokazuje da bi takva evidencija bila nepotpuna ili netočna.
13. U odnosu na cijenu usluge, iz priloženih računa je razvidno da je tuženiku naplaćen tzv. fiksni dio troškova – cijena minimalne javne usluge za objekte sa smještajem s pripremom hrane do 500 u iznosu od 1.500,00 kuna te varijabilni dio – pražnjenje spremnika, ovisno o pojedinom mjesecu, u rasponu od 0 kuna do 194,00 kuna, ovisno o konkretnom mjesecu i samoj količini otpada.
14. Navedeni obračun cijene usluge je sukladan čl. 33. ZOGO, a koji propisuje da davatelj usluge u cijenu usluge mora uključiti troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove propisane Uredbom Vlade, kao i trošak cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika otpada.
15. Neosnovano žalitelj prigovara cijeni usluge jer je ista jasno određena cjenikom tužitelja kao pružatelja javne usluge, a na koji cjenik je gradonačelnik [adresa] zaključkom klasa 363-01/19-01/4 od 28. ožujka 2019., sukladno čl. 33. st. 7. ZOGO-a, dao suglasnost. Ocjena sukladnosti ovog cjenika s načelima gospodarenja otpadom nije u nadležnosti ovog suda niti se može preispitivati u ovom postupku, a kako to žalitelj predlaže kada ukazuje da je raspon naplate minimalne usluge protivno zakonskim kriterijima određen istovjetno za osobu sa svega nekoliko smještajnih jedinica kao i osobu s više stotina smještajnih jedinica.
16. Obzirom tuženik nije po dospijeću platio potraživanje tužitelja isti je sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a dužan platiti zatezne kamate koje teku od dospijeća do isplate. Pri tome se ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno odredio tijek zateznih kamata no da je visinu istih odredio suprotno čl. 29. st. 2. ZOO-a jer je za razdoblje od 29. prosinca 2023. do 31. prosinca 2023. odredio dvije različite stope, iako jedna stopa vrijedi do 29. prosinca 2023., a druga od 30. prosinca 2023.
17. Obzirom je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, pravilno je prvostupanjski sud primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a naložio tuženiku da mu nadoknadi troškove javnobilježničke nagrade u iznosu od 24,89 eura i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 77,29 eura.
18. Slijedom navedenog, primjenom čl. 368. st. 1. i 2. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude, dok je točkom II. izreke temeljem čl. 155. ZPP-a odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka obzirom je isti sa žalbom uspio u neznatnom dijelu.
Dubrovnik, 30. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Noemi Butorac