Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-635/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sudaca Noemi Butorac, predsjednice vijeća, Marija Bušković, sutkinje izvjestiteljice, te Emira Čustovića, člana vijeća,, u pravnoj stvari tužitelja ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Cvitć, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. Zagreb, Slovenska 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Mario Puškar, odvjetnik u odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1850/21-46 od 4. srpnja 2024., na sjednici održanoj 30. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1850/21-46 od 4. srpnja 2024. preinačava i sudi:

1. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 1.495,79 eura sa zateznom kamatom tekućom od 14. kolovoza 2020. do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;

2. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.359,07 eura sa zateznom kamatom tekućom od 30. srpnja 2026. do isplate po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine .

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1850/21-46 od

4. srpnja 2024. odlučeno je:

¨I./Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I.Nalaže se tuženiku tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Slovenska 24, Zagreb, OIB: 52848403362 isplatiti tužitelju ŠB, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete iznos od 1.495,79 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje od 14. kolovoza 2020. do isplate, i to do 31. prosinca 2022. teku po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Slovenska 24, Zagreb, OIB: 52848403362 isplatiti tužitelju ŠB, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana."

II./ Nalaže se tužitelju ŠB, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tuženiku WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Slovenska 24, Zagreb, OIB: 52848403362 troškove parničnog postupka od 2.250,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 04. srpnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana. ¨.

2. Tužitelj žalbom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP-a), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešne odluke o troškovima postupka. U bitnom osporava zaključak da bi na mjestu prometne nezgode postojala žičana ograda koja je bila ispravna i održavana te da ne postoji odgovornost tuženika za štetu koja je nastala na vozilu tužitelja uslijed prolaza životinje na autocesti kojom se kretalo njegovo vozilo. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i naložiti tuženiku da mu nadoknadi i troškove žalbenog postupka, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik ukazuje da je utvrđeno da je njegov osiguranik Hrvatske autoceste d.o.o. poduzeo sve mjere radi osiguranja sigurnog i nesmetanog prometa te da stoga nije odgovoran za predmetnu štetu. Predlaže odbiti žalbu tužitelja te potvrditi prvostupanjsku presudu uz obvezu tužitelja da mu nadoknadi troškove žalbenog postupka.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je naknada štete na vozilu tužitelja u iznosu od 1.495,79 eura u vezi naleta divljači tijekom vožnje autocestom 6. svibnja 2020..

6.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio:

- da je tuženik osiguratelj Hrvatskih autocesta d.o.o.,

- da se vozilo tužitelja 6. svibnja 2020. oko 21:30 sati kretalo autocestom na predjelu između Bosiljeva i odmorišta ¨Vukova Gorica¨ u smjeru Zagreba kada je došlo do naleta istog na divljač,

- da je vozilom upravljao VB i da su se u vozilu nalazila još dva putnika,

- da su se nakon naleta životinje zaustavili na idućem odmaralištu ¨Vukova Gorica¨,

- da se na predjelu autoceste na kojem je došlo do naleta nalazi zaštitna žičana ograda,

- da iz Dnevnika rada i Ophodarskog dnevnika, putnih radnih listova i grafičkih prikaz kretanja ophodarskog vozila, proizlazi da je zaštitna žičana ograda pregledavana te da nisu nađena oštećenja iste, s tim da je na dan naleta na vozilo tužitelja ophodnja autoceste uredno vršena u periodu od 7:30 do 23:20 sati,

- da iz iskaza djelatnika umješača proizlazi da je zaštitna ograda pregledana i idući dan te da nisu uočena oštećenja ograde niti prokopi ispod ograde,

- da iz tragova na vozilu te iskaza vozača i putnika vozila proizlazi da je na vozilo tužitelja naletio odrasli zec.

6.2. Temeljem navedenog prvostupanjski sud zaključuje da je osiguranik tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. postupio sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta time što je postavio zaštitnu žičanu ogradu i istu održavao ispravnom stanju te na dan štetnog događaja izvršio propisanu ophodnju pa da je do naleta divljače na vozilo tuženik došlo slučajem koji se ne može pripisati krivnji osiguranika tuženika.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud temeljem iskaza saslušanih svjedoka (vozača i putnice u vozilu tužitelja te zaposlenika umješača-ophodara), izvješća o prometnoj nesreći te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke utvrdio da se vozilo tužitelja kretalo autocestom noću, da je osiguranik tuženika osoba koja upravlja autocestom, da je autocesta na predmetnom dijelu bila ograđena žičanom zaštitnom ogradom te da je usprkos navedenom na vozilo tužitelja naletjela divlja životinja.

9. Sukladno čl. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, autocesta je cesta kojom je omogućen siguran prometni tok vozila brzinom od najmanje 80 km/h, dok je čl. 4. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., u nastavku: ZC) propisano da javnu cestu, između ostalog, čine i zaštitne i sigurnosne ograde, a koje na autocesti, prema čl. 81. st. 3. ZC-a, održavaju Hrvatske autoceste d.o.o.

10. Uzimajući u obzir da je na autocestama predviđeno sigurno kretanje vozilom brzinom od najmanje 80 km/h te da se radi o cesti na koju je pristup divljači fizički ograničen iz sigurnosnih razloga obvezom postavljanja zaštitne ograde cijelom duljinom autoceste, obveza je Hrvatskih autocesta d.o.o. da održava postavljene zaštitne ograde ispravnim, a što znači onemogućavanje prolaza divljih životinja na ograđeni pojas autoceste.

11. Člankom 78. Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama

("Narodne novine" br. 92/19.) je propisano:

(1) Zaštitne žičane ograde su tehnička sigurnosna konstrukcija sa svrhom zaštite prometa:

- od divljači i drugih životinja te sprečavanja prijelaza vozila i pješaka sa okolnih putova na trasu autoceste

- ispod nadvožnjaka.

(2) Zaštitne žičane ograde sastoje se od: stupa, žičanog pletiva, žica za nastavak ograde, kukâ za pričvršćivanje te sidara za osiguranje od rušenja.

(3) Stupovi zaštitne žičane ograde moraju biti postavljeni s unutarnje strane ceste u odnosu na pletivo.

(4) Pletivo ograde mora biti učvršćeno metalnim klinovima u teren kako bi se spriječilo provlačenje životinja ispod ograde.

(5) Prema tipu, ograde mogu biti: čelične (pocinčane ili plastificirane) te od polimernih vlakana.

(6) Visina zaštitne žičane ograde iznosi minimalno 2 m. (7) Kada se na zaštitnu žičanu ogradu dodaju nastavci visina ograde može iznositi maksimalno do 2,45 m. U tom slučaju na zaštitnu žičanu ogradu mogu se dodati najviše tri nastavka na međusobnom razmaku od 15 cm.

(8) Na mjestima gdje je potreban povremen ulaz u prostor zaštićen ogradom (prolaz službenog osoblja radi održavanja ceste, cestovnih objekata, zelenih površina, prolaza vatrogasaca i sl.) moraju se ugraditi vrata.

12. Iz nesporne činjenice da na području gdje se dogodio nalet divljači postoji zaštitna žičana ograda proizlazi zaključak da se u slučaju postojanja ispravne zaštitne žičane ograde prolaz divljači poput zeca ne bi mogao dogoditi jer je visina ograde takva da je ova životinja ne može preskočiti, dok iz načina postavljanja ograde proizlazi da se ne bi mogao niti provući ispod ograde.

13. U konkretnoj situaciji, a prema iskazu djelatnika Hrvatskih autocesta d.o.o. – ophodara, proizlazi da se radi o području duljine 25 km do odmarališta na kojem se vozač vozila zaustavio nakon naleta životinje, da je isti područje zaštitne ograde pregledao noću i potom danju idući dan, a na način da je pretragu radio u vožnji. Nadalje, iz njegovog iskaza proizlazi da je za predmetni dan u ophodarskom dnevniku navedeno da su zapažene košute koje su preskočile zaštitnu ogradu i koje su rastjerane.

14. Uzimajući u obzir da se radi o području autoceste koja je kilometrima ograđena zaštitnom žičanom ogradom, da nije utvrđeno da bi se u blizini području nalazile naplatne kućice, a koje djelatnik Hrvatskih autocesta d.o.o. navodi kao moguće područje ulaska divljači, ukazuje se nelogičnim zaključak da bi konkretna divljač na bilo koji drugi način pristupila na kolnik autoceste osim kroz prostor zaštitne žičane ograde.

15. Naime, ako je prostor kilometrima ograđen ogradom visine 2 metra, logično je da zec istu ne može preskočiti, s tim da, a uzimajući u obzir da ova ograda mora imati svrhu sprječavanja prolaza divljači, ista mora biti postavljena tako da, sukladno konfiguraciji terena, onemogućuje ne samo preskakanje već i provlačenje divljači.

16. U odnosu na konkretno utvrđenje da je zaštitna ograda bila ispravna u smislu onemogućavanja prolaska divljači poput zeca, ukazuje se da iz iskaza djelatnika Hrvatskih autocesta d.o.o., a koji je vršio pregled zaštitne žičane ograde nakon nastanka štetnog događaja, proizlazi da je pregled ograde u duljini od 25 km vršio vizualnim pregledom u vožnji, a ne neposrednim bliskim pregledom ograde. Takva vrsta pregleda stanja ograde podrazumijeva da je ophodar bio udaljen od ograde i da je istu pregledavao u kretanju. Ocjena je ovog suda da opisani način pregleda zaštitne ograde ne omogućava objektivno i detaljno utvrđenje stanja zaštitne ograde, pogotovo kada se uzme u obzir mogućnost da se divljač potkopavanjem provukla ispod ograde, jer postojanje prokopa ispod ograde, a koji bi obzirom na veličinu zeca kao životinje po logici stvari morao biti manji, ne predstavlja okolnost koja bi lako, ako ikako, bila uočljiva osobi koja se kreće vozilom na udaljenosti od takvog prostora.

17. Iz navedenih razloga, a uzimajući u obzir da zec kao životinja koja se kreće po tlu nije mogao na drugi način iznenada doći na autocestu, logički najvjerojatnije je da je na kolnik autoceste dospio ili prokopom ispod zaštitne ograde ili kroz rupu u zaštitnoj ogradi. Sama činjenica da djelatnik autoceste nije uočio takav propust zaštitne ograde ne pretpostavlja da je dokazana ispravnost iste, tim više jer pregled koji je isti vršio nije prikladan pregled stanja ograde iz kojeg bi se sa sigurnošću mogla utvrditi ispravnost ograde.

18. U odnosu na tvrdnju da je osiguranik tuženika kao upravitelj cesta poduzeo sve mjere koje je obvezan poduzeti za sigurno kretanje vozila, ukazuje se da sama činjenica da je vršena tzv. redovita ophodnja u smislu čl. 3. i 4. st. 1. Pravilnika o ophodnji javnih cesta ("Narodne novine" br. 75/14, u nastavku: Pravilnik), konkretno vožnja kolnikom tri puta dnevno, ne pretpostavlja da su poduzete sve potrebne radnje.

19.1. Naime, iz odredbi čl. 36. Pravilnika jasno proizlazi obveza ophodara autoceste da stalno nadzire sve aktivnosti javnoj cesti i njenom zaštitnom pojasu (uključujući oštećenja ograde), dok je čl. 39. Pravilnika izričito propisano:

Ako na javnoj cesti nastane izvanredni događaj koji ugrožava sigurnost prometa s posljedicama koje ophodar nije u mogućnosti sam otkloniti, kao što je:

- oštećeno i napušteno vozilo te druge stvari na kolniku javne ceste,

- manji odroni, stijene, oborena stabla i drugi materijal ili stvari na kolniku javne ceste,

- veća onečišćenja kolnika zbog nanesenog blata, razlivenog ulja, kemikalija i opasnih tvari,

- oštećenja kolničke konstrukcije zbog odrona, sloma ili dr.,

- oštećenje objekta,

- oštećenja prometne opreme npr. zaštitnih čeličnih i žičanih ograda i dr., ophodar je dužan odmah obavijestiti mjesto stalnog dežurstva, a do otklanjanja svih posljedica, mjesto izvanrednog događaja osigurati sukladno odredbama glave IV. ovoga Pravilnika, kojima je regulirano označavanje privremenih opasnosti na javnoj cesti.

19.2. Iz iskaza ophodara proizlazi da je navedenog dana već ranije uočen prijelaz košuta na kolnik autoceste, a da je problem riješen njihovim rastjerivanjem, bez tvrdnje da bi se radio detaljni pregled zaštitne ograde i da bi se sudionici prometa posebno upozorili na privremenu opasnost na javnoj cesti, a što je očekivano u slučaju da se utvrdi da je, usprkos postojanju žičane ograde, došlo do prijelaza divljači. Navedena okolnost upućuje na zaključak da je istog dana, u vezi drugog događaja, postojao razlog za izvanredni pregled zaštitne ograde, a koji nije vršen, što pak upućuje na zaključak da osiguranik tuženika nije prethodno štetnom događaju, poduzeo sve radnje da bi osigurao sprječavanje prolaska divljači na kolnik autoceste iako je imao razloga sumnjati u ispravnost zaštitne ograde.

20. Slijedom navedenog, nije pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik, a na kojem je teret dokaza da je njegov osiguranik poduzeo sve radnje koje je dužan poduzeti radi omogućavanja sigurnog prometa vozila autocestom, čime je isti, sukladno čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., 69/26., dalje u tekstu: ZOO), u vezi s čl. 1067. st. 1. ZOO-a, kao osiguratelj Hrvatskih autocesta d.o.o. dužan naknaditi tužitelju štetu koja je nastala naletom divljači na njegovo vozilo tijekom vožnje autocestom (VSRH u odlukama poslovni broj Rev-992/23 od 1. listopada 2025. i Rev-1271/24 od 2. listopada 2024.).

21.1. U odnosu na samu visinu štete, ukazuje se da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke proizlazi da su oštećenja utvrđena temeljem fotografija vozila tužitelja te iskaza svjedoka (vozača, putnika i ophodara) koje je je prvostupanjski sud pravilno prihvatio jer iz istih u bitnom proizlazi da je do štetnog događaja došlo kada se vozilo tužitelja s upaljenim dugim svjetlima, dopuštenom brzinom kretalo autocestom te kada je na njega naletjela divljač uslijed čega su na vozilu ostali i tragovi krzna te krvi, što je i sam djelatnik osiguranika tuženika uočio neposrednim pregledom na odmaralištu na kojem se vozilo zaustavilo nakon udara.

21.2. Stalni sudski vještak je dao uvjerljive i logične razloge koji su sukladni fotografijama vozila, izvidu štete HOK-a od 6. svibnja 2020. (dana štetnog događaja) te navedenim iskazima, a iz kojih proizlazi da su na vozilu tužitelja nastala oštećenja koja su zahtijevala lakirerske radove i druge reparacijske radove, a za cijenu koja bi na dan izrade nalaza i mišljenja iznosila 11.410,59 kuna.

21.3. Uzimajući u obzir da tužitelju, u okviru dopuštene dispozicije vjerovnika, potražuje iznos od 1.495,79 eura (11.270,00 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom određenom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, temeljem čl. 373. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

22.1. Obzirom je prvostupanjska odluka o glavnoj stvari preinačena, temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a, o svim troškovima postupka je odlučeno jednom odlukom.

22.2. Uzimajući u obzir da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, isti ima pravo na naknadu troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" br. 138/23. i 107/25., u nastavku: Tarifa), sastava 4 obrazložena podneska u ukupnom iznosu od 800,00 eura (tbr. 8. toč. 1. Tarife), sastava 3 ostala podneska u ukupnom iznosu od 150,00 eura (tbr. 8. toč. 4. Tarife), zastupanja na 4 ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari u ukupnom iznosu od 800,00 eura (tbr. 9. toč. 1. Tarife) te sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura (tbr. 10. toč. 1. Tarife), time ukupnog troška zastupanja u iznosu od 2.200,00 eura.

22.3. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir i trošak sudskih pristojbi za tužbu, presudu i žalbu u ukupnom iznosu od 159,07 eura, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 2.359,07 eura sa zateznom kamatom koja je određena sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

23. Tuženik nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnicu u smislu čl. 155. ZPP-a, radi čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Dubrovnik, 30. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Noemi Butorac