Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-162/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sudaca Noemi Butorac, predsjednice vijeća, Marija Bušković, sutkinje izvjestiteljice, te Emira Čustovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika 1. VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. AN, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po punomoćniku Borisu Grguriću, odvjetniku iz Ogulina, protiv tuženika-protutužitelja 1. TN, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. JN, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po punomoćniku Mariu Maraviću, odvjetniku iz Ogulina, radi predaje posjeda i utvrđenja vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj P-674/2020-33 od 10. siječnja 2024., na sjednici održanoj 30. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija, a djelomično prihvaća žalba tužitelja-protutuženika te se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj P - 674/2020-33 od 10. siječnja 2024.:

1. potvrđuje u točkama I. i III. presude,

2. preinačava u točki II. presude tako da se nalaže tužiteljima -protutuženicima u roku od 15 dana naknaditi tuženicima-protutužiteljima trošak postupka u iznosu od 1.694,86 eura sa zateznom kamatom tekućom od 10. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj P - 674/2020-33 od 10. siječnja 2024. odlučeno je:

¨I. Utvrđuje se da 1.tuženik – protutužitelj TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužena - protutužiteljica JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], su suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], a koji dio nekretnine prema geodetskom elaboratu GI – GE 8/23 od 12. svibnja 2023. nosi novu oznaku i to kč. br. [katastarska čestica] – dvorište površine 15 m2 K. O. [katastarska općina], što su im 1. tužiteljica – protutužena VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelj – protutuženik AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja uz istodobno brisanje prava vlasništva sa svojega imena na ime tuženika – protutužitelja u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu u roku 15 dana po pravomoćnosti presude.

II. Nalaže se tužiteljima - protutuženima VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknade tuženima – protutužiteljima IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 2.242,12 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbijaju se tužitelji – protutuženici sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Nalaže se tuženima IN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i JN

IN, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] da tužiteljima VN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i AN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], vrate u posjed dio nekretnine kd.br. 1413/6 - kuća, gospodarska zgrada i dvorište površine 64 čhv, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u površini od oko 15 m2 (što će se točno specificirati nakon izrade skice l ica mjesta) na sjeverozapadnoj strani ove nekretnine prema kč. br. [katastarska čestica] u posjedu i vlasništvu tuženika, te im se zabranjuje ponovno takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja, u roku od 8 dana od dana presuđenja, pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženima da tužiteljima naknade troškove parničnog postupka u roku od l5 dana od dana presuđenja, pod prijetnjom ovrhe.¨¨.

2. Tužitelji-protutuženici žalbom pobijaju prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP- a), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i prihvate njegovi zahtjevi, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U bitnom osporavaju utvrđenje činjenice i zaključak prvosutpanjskog suda o poštenja posjeda tuženika-protutužitelja. Naglašavaju da je jedan od ključnih razloga zašto je tužba podnesena u činjenici da cvjetnjak tuženika - protutužitelja, a koji se nalazi uz samu kuću tužitelja-protutuženika, uzrokuje vlaženje u njihovoj kući, a što da bi se utvrdilo da je prvostupanjski sud proveo predloženi uviđaj u njihovoj kući.

3. U odgovoru na žalbu tuženici-protutužitelji osporavaju žalbene navode tužitelja- protutuženika ukazujući da je njihova nekretnina od 1960. tih ograđena i da su posjednici iste od tada. Smatraju irelevantnim tvrdnje o vlaženju kuće tužitelja - protutuženika jer navedeno nije predmet spora.

4. Žalba tužitelja-protutuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je predaja posjeda te utvrđenje prava vlasništva dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to dijela koji je u geodetskom elaboratu označen kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dvorište površine 15 m2.

6.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da prvostupanjski sud odluku temelji na slijedećim utvrđenjima:

- da se sporni dio nekretnine nalazi između kućnih brojeva 13. i 15. (kuća stranaka),

- da je između kuća stranaka postavljena željezna ograda sa stupovima,

- da je navedenu ogradu postavio tuženik-protutužitelj,

- da iz iskaza svjedoka MN, KN, EN i PN, proizlazi da tuženici-protutužitelji uživaju predmetni dio nekretnine kao dio svog vrta, da je predmetni dio nekretnine bio ograđen do kuće tužitelja -protutuženika kao dio cjeline dvorišta tuženika-protutužitelja još za života njihovih roditelja koji su isti koristili kao dio svog vrta, kao i da je još od vremena korištenja djeda i bake tuženika - protutužitelja postojala ograda na istom dijelu koja se s vremenom mijenjala, ali uvijek protezala do kuće tužitelja-protutuženika, a da navedeno potvrđuju i fotografije nekretnine tijekom vremena,

- da iz iskaza tužitelja-protutuženika proizlazi da je djed tuženika-protutužitelja 1971. nabacao građevinski materijal do njihove kuće i s vremenom tu napravio cvjetnjak te da zbog toga nisu imali pristup svojoj kući s te strane već su morali tražiti odobrenje prednika tuženika-protutužitelja, da nikada nisu tužili tuženike-protutužitelje i njihove prednike radi povrata zemljišta, a da je tijekom vremena postojalo više ograda na spornom dijelu,

- da iz iskaza tuženika-protutužitelja proizlazi da je isti nekretninu stekao davoranjem od bake, da su njegovi baka i djed 1965. kupili staru kuću koju su potom porušili i izradili sadašnju kuću, da je između kuća stranaka uvijek postojala predmetna ograda, koja je prvo bila od betonskih blokova, potom drvena sa željeznim šipkama, a potom sadašnja koja je napravljena prije tri godine, da su na spornom dijelu imali cvjetnjak te da tužitelji-protutuženici nikada nisu posjedovali ovaj dio.

6.2. Temeljem prethodno navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da su tuženici-protutužitelji u posjedu spornog dijela nekretnine od 1965., a koji predstavlja dio njihove okućnice, dok tužitelji-protutuženici isti nisu posjedovali niti vršili ikakve posjedovne čine na ovom dijelu nekretnine. Radi navedenog, utvrđuje da su tuženici - prtutužitelji dosjelošću stekli vlasništvo predmeta spora te da tužitelji-protutuženici nemaju pravo na predaju posjeda istog.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8.1. Ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda obzirom ista proizlaze iz provedenih, pravilno ocijenjenih dokaza.

8.2. Pri tome se ukazuje da tužitelji-protutuženici žalbom niti ne pobijaju utvrđenja prvostupanjskog suda o duljini trajanja posjeda tuženika-protutužitelja i njihovih prednika, a niti način izvršavanja posjeda, već isključivo poštenje posjeda tuženika - protutužitelja.

9. Uzimajući u obzir da su tužitelji-protutuženici u konitnuiranom posjedu predmetnog dijela nekretnine, osobno i putem prednika od 1965. pa nadalje, na konkretni pravni odnos treba primijeniti odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80., 36/90., "Narodne novine" br. 53/91., 91/96. , u nastavku: ZOVO). Navedeno stoga što se vlasništvo dosjelošću stječe samim ispunjenjem zakonskih pretpostavki koje su na snazi u trenutku ispunjenja istih.

10. Odredbom čl. 28. st. 4. ZOVO-a je bilo propisano da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina, dok je odredbom čl. 72. st. 2. i 3. ZOVO-a bilo određeno da je posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, s tim da se savjesnost posjeda se pretpostavlja.

11. Iz prethodno navedenih zakonskih odredbi je razvidno da se savjesnim posjedovanjem nekretnine preko 20 godina, stječe vlasništvo nekretnine. Pri tome je osoba koja tvrdi da je dosjelošću stekla vlasništvo nekretnine dužna dokazati da je samostalni i kontinuirani posjednik (osobno i/ili putem prednika) preko 20 godina, dok se sama savjesnost posjeda temeljem zakona pretpostavlja te je na osobi koja tvrdi suprotno teret dokaza nedostatka savjesnosti posjeda.

12. Tuženici-protutužitelji su nedvojbeno dokazali dugotrajnost i kontinuitet posjeda, dok tužitelji-protutuženici ničim ne dokazuju da bi posjed tuženika-protutužitelja bio nesavjestan.

13.1. Naime, u postupku je utvrđeno da su stranke, kao i njihovi prednici ranije, prvi susjedi kao vlasnici nekretnina koje predstavljaju njihove kuće s okućnicama, da je između njihovih nekretnina od druge polovice 1960.tih pa nadalje na spornom dijelu postojala ograda koja dijeli njihov posjed, da od tada pa nadalje prednici tuženika- protutužitelja, a potom i tuženici-protutužiteljice, isključivo i neometano posjeduju predmetni dio nekretnine kao dio svog dvorišta.

13.2. Kada se prethodno navedene činjenice dovedu u vezu s činjenicom da tužitelji- protutuženici do podnošenja tužbe u ovom sporu (2020. godine) nikada nisu osporavali posjed tuženika-protutužitelja i njihovih prednika, dapače da je sam tužitelj- protutuženik izjavio da su tražili suglasnost tuženika-protutužitelja za prolaz ovim dijelom, pravilan je zaključak da tuženici-protutužitelji nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed spornog dijela nekretnine, time da su isti predmetni dio nekretnine posjedovali kao pošteni posjednici i to, do trenutka podnošenja tužbe, preko 50 godina.

14. U odnosu na žalbene navode tužitelja-protutuženika da su tuženici-protutužitelji morali kao susjedi znati za međe nekretnine i da su time bili nepošteni, ukazuje se da ograde predstavljaju jasne međašne znakove na licu mjesta, a da upravo činjenica da je ograda između njihovih nekretnina postojala od 1960. tih i da nikada nije uklonjena niti je u vezi iste vođen spor, dapače postavljena je uz znanje prednika tužitelja - protutuženika koji je nakon postavljanja iste, kao i tužitelji-protutuženici, tražio odobrenje za prolaz dijelom zemljišta koji je time ograđen kao posjed tuženika - protutužitelja, ukazuje da je istom određen samostalni posjed i time posredno doseg vlasništva nekretnina.

15. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su tuženici- protutužitelji vlasnici spornog dijela nekretnine i da tužitelji-protutuženici time nemaju pravo na predaju posjeda tog dijela u smislu čl. 163. st. 1. ZV-a.

16. U odnosu na žalbene navode o šteti koja nastaje tužiteljima -protutuženicima u vidu vlaženja zidova njihove kuće zbog načina korištenja spornog dijela nekretnine od strane tuženika-protutužitelja, ukazuje se da isto sadržajno predstavlja pitanje uređeno čl. 100. ZV-a (tzv. susjedska prava), time pitanje načina izvršavanja vlasništva, a ne samog postojanja prava vlasništva i prava na posjed nekretnine, što nije predmet odlučivanja u ovom postupku obzirom na zahtjeve stranaka i vezanost suda istima.

17.1. Obzirom su tuženici-protutužitelji u cijelosti uspjeli u sporu, pravilno je prvostupanjski sud temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a utvrdio da isti imaju pravo na naknadu troškova ovog postupka.

17.2. U odnosu na samu osnovu i visinu dosuđenih troškova postupka, ocjenjuje se da je prvostupanjski sud pravilno temeljem čl. 155. ZPP-a, u vezi s vrijednosti predmeta spora (tužba i protutužba) i uz pravilnu primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.) odredio da tuženici-protutužitelji temeljem zastupanja po punomoćniku odvjetniku imaju pravo na naknadu troška zastupanja na četiri ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari te sastava dva obrazložena podneska, svaka radnja po 273,63 eura, kao i troška plaćenih sudskih pristojbi za protutužbu i presudu u ukupnom iznosu od 53,08 eura, time ukupnog troška od 1.694,86 eura.

17.3. Uzimajući u obzir da je prvostupanjski sud pravilno obrazložio trošak od 1.694,86 eura, ali pri tome pogrešno zbrojio navedene troškove tako da čine iznos od 2.242,12 eura, kako to tužitelji-protutuženici u žalbi ukazuju, primjenom čl. 380. st. 3. ZPP -a, preinačena je odluka o troškovima postupka.

18. Uzimajući u obzir da su tužitelji-protutuženici sa žalbom uspjeli samo u pogledu sporednog potraživanja, a u pogledu kojeg nisu imali posebne troškove, primjenom čl. 155. ZPP-a i čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

Dubrovnik, 30. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Noemi Butorac