Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-395/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Lidiji Bošnjaković, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja UV, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnica obrta [obrt].[obrt], obrt za usluge u turizmu, [adresa], 51515 Polje, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o., odvjetnicima iz Rijeke, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv ovršenika Via Mea Travel d.o.o., OIB 52981104575, Židine 20, 51260 Crikvenica, radi namirenja novčane tražbine izricanjem sudskih penala, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku posl. br. Ovr-162/2025-2 od 21. studenog 2025., dana 30. srpnja 2026.,
r i je š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku posl. br. Ovr-162/2025-2 od 21. studenog 2025. u pobijanim točkama I,II, III izreke.
II Preinačava se rješenja o trošku u pobijanoj točki IV izreke i rješava: Svaka stranka snosi svoj trošak ovršnog postupka.
III Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troška sastava žalbe i zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem u točki I određuje se ovršeniku rok od 15 (slovima: petnaest) dana, računajući od dana dostave rješenja, da ispuni svoju obvezu utvrđenu pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-821/2022 od 2. prosinca 2024., odnosno da dostavi ovrhovoditelju UV, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnici obrta [obrt].In Turistička [obrt], obrt za usluge u turizmu, [adresa], 51515 Polje u pisanoj formi obračun svih naplaćenih iznosa za agencijske usluge koje je ovršenik Via Mea Travel društvo s ograničenom odgovornošću, OIB 52981104575, Židine 20, 51260 Crikvenica naplatio za razdoblje od 1. studenog 2022. do 30. studenog 2022. za poslovne partnere prema datumima izvršenja usluge. U točki II odlučeno je da ukoliko ovršenik ne ispuni svoju obvezu utvrđenu pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-821/2022 od 2. prosinca 2024. u roku iz točke I. izreke ovog rješenja, određuje mu se naknadni rok od 15 (slovima: petnaest) dana, računajući od isteka roka iz točke I. izreke. U točki III odlučeno je da ako ovršenik ne ispuni svoju obvezu ni u naknadnom roku iz točke II. izreke ovog rješenja, nalaže mu se na ime sudskih penala platiti ovrhovoditelju iznos od 30,00 EUR za svaki dan zakašnjenja, počevši od isteka naknadnog roka iz točke II. izreke ovog rješenja pa sve do dana ispunjenja obveze.
Točkom IV nalaže se ovršeniku nadoknaditi ovrhovoditelju trošak postupka u iznosu od 1.269,91 eura. U točki V. Odbija se ovrhovoditelj sa zahtjevom da mu ovršenik naknadi trošak sudske pristojbe u iznosu od 280,09 eura.
2. Citirano rješenje žalbom pobija ovršenik u točkama I, II ,III i IV, iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. stavak 1. toč. 1- 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje u tekstu: ZPP), a u svezi s člankom 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17., 131/20 - dalje u tekstu: OZ) kao i iz žalbenog razloga iz čl. 50 st.1 toč.1 OZ. Te predlaže pobijano rješenje ukinuti i vratiti predmet na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška sastava žalbe.
3. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode ovršenika i predlaže žalbu kao neosnovanu odbiti u cijelosti uz naknadu troška sastava odgovora.
4. Žalba je neosnovana.
5. U donošenju pobijanog rješenja prvostupanjski sud nije počinio niti jednu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. St. 2. ZPP-a na koju ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. St. 2. ZPP-a.
6. U odnosu na istaknute žalbene navod iz čl. 50 st.1 toč.1 na koji ovršeniku upire navodeći kako rješenje nije bilo osnova za donošenjem pobijanog rješenja budući da Presuda Trgovačkog suda u rijeci posl. Br. P-821/22 od 2. 12. 2014 temeljem koje je ovrhovoditelj predložio izdavanje pobijanog rješenja i određivanje sudskih penala ne predstavlja ovršnu ispravu budući da u njoj ovršenika kao tuženiku nije određen rok za ispunjenje nenovčane obveze valja reći kako je rješenje Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-821/2022 od 2. prosinca 2024. –postalo pravomoćno 6.2. 2025 i ovršno 3. 4. 2025., je ovršno što razvidno iz izdane potvrde pravomoćnosti i ovršnosti(list 9 spisa).
7. Ovršenik u žalbi problematizira okolnost što u ovršnoj ispravi nije određen paricijski rok, a trebao je biti.
8. Međutim, kada se na temelju takve ovršne isprave predlaže izricanje sudskih penala, ovršni sud može, kako je to i učinio prvostupanjski sud u pobijanoj točki I, uvažavajući okolnost da u ovršnoj ispravi nije bio određen paricijski rok, odredi primjereni rok, te naknadni rok od 15 dana kao u točki II izreke te nakon toga uvjetno izrekne sudske penale jer sudski penali imaju funkciju specifičnog sredstva posredne ovrhe.
9. Stoga, iako rok za ispunjenje nenovčane obveze nije određen ovršnom ispravom, uzima se da su odmah ispunjeni uvjeti da se predloži izricanje sudskih penala. Naknadni primjereni rok ima značenje naknadnog paricijskog roka, tj. roka ostavljenog ovršeniku za dobrovoljno ispunjenje dužne činidbe, a sudski penali će se izreći ukoliko ovršenik ne ispuni dužnu činidbu niti u naknadno ostavljenom, primjerenom roku.
10. Nadalje neosnovan je žalbeni navod kako ovrhovoditelj nema pravni interes voditi ovaj ovršni postupak budući da je predmet Trgovačkog suda u Rijeci posl. Br. P-821/22 spojen predmetu Posl. Br. P-539/22 te da je u tom predmetu ovršenik dostavio svu traženu dokumentaciju radi čega se na temelju nje provodi financijsko vještačenje iz čega proizlazi da je ta dokumentacija već dostavljena ovrhovoditelju, budući da su ti žalbeni navodi u pogledu dokumentacije paušalni i općeniti te njima ovršenik ne dokazuju da bi ispunio nenovčanu tražbinu kako je ista određena ovršnom ispravom odnosno ne dokazuje da bi ovrhovoditelju dostavio upravo isprave navedene u točki I te presude.
11. Također je neosnovan žalbeni razlog pogrešne primjene odredbe čl. 247. OZ-a, na koji u žalbi upire ovršenik navodeći kako pobijano rješenje ne sadrži razloge koji opravdavaju dosudu sudskih penala upravo u iznosu od 30,00 eura dnevno.
12. Naime odredbom čl.247. OZ-a nisu propisani nikakve jasne kriterije kojih bi se sud morao držati prilikom izricanja visine sudskih penala kao i načina na koji će oni biti određeni, pa je ta odluka ostavljena slobodnoj ocijeni suda.
13. Po ocjeni ovog žalbenog suda prvostupanjski sud je pravilno odredio sudske penala u visini od 30,00 eura dnevno, iako je ovrhovoditeljiste potraživao u visini od 300,00 eura dnevno, te tako određeni sudski penli odgovaraju okolnostima konkretnog slučaja, te se i u tom smislu pobijano rješenje ukazuje pravilnim i zakonitim.
14. Odluku o troškovima postupka iz pobijane točke VI osnovano žalbom pobija ovršenik.
15. Naime, uzimajući u obzir da je ovrhovoditelj uspio sa zahtjevom za izricanje sudskih penala kao osnovanim no da u pretežitom dijelu nije uspio u pogledu visine predloženih sudskih penala koji su određeni u 10% iznosu od predloženih, to se može smatrati da su stranke uspjele pretežno u jednakom omjeru u ovom postupku radi čega je odluka o troškovima preinačena na način da je određeno da svaka stranka snosi svoj trošak ovog ovršnog postupka (čl. 154. st. 4. ZPP-a).
U Zagrebu 30. srpnja 2026.
Sudac
Lidija Bošnjaković