Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-385/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sudaca Noemi Butorac, predsjednice vijeća, Marije Bušković, sutkinje izvjestiteljice, te Emira Čustovića, člana vijeća , u pravnoj stvari tužiteljice KI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Santica, odvjetnik u odvjetničkom društvu Santica & Đapić j.t.d., protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ilija Krivić, odvjetnik u odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., radi naknade štete, odlučujući o žalbama protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj Pn-13/2020 od 15. travnja 2024., na sjednici održanoj 30. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalbe tužiteljice i tuženika se djelomično prihvaćaju, a djelomično odbijaju tako da se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj Pn-13/2020 od

15. travnja 2024. u pobijanom dijelu:

1. u točki II. izreke:

- potvrđuje u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 674,15 eura,

- preinačava za iznos od 159,34 eura i u tom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu imovinske štete odbija,

- preinačava u odluci o zateznim kamatama tako da se tuženiku nalaže platiti zateznu kamatu na iznos od 674,15 eura od 13. prosinca 2019. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;

2. u točki IV. izreke preinačava tako da se nalaže tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.061,79 eura sa zateznom kamatom tekućom od 13. prosinca 2019. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje , za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;

3. u točki III. izreke (odluka o troškovima postupka) preinačava tako da se nalaže tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 3.476,90 eura sa zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj Pn-13/2020 od 15. travnja 2024. odlučeno je:

¨ I. Nalaže se tuženiku ... iz [adresa]., [osobni identifikacijski broj]., isplatiti tužiteljici KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., na ime neimovinske štete ukupan iznos od 1.221,04 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana 13.12.2019. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku ... iz [adresa]., [osobni identifikacijski broj]., isplatiti tužiteljici KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., na ime imovinske štete s osnova troškova liječenja, tuđe njege i pomoći i nemogućnosti obrade zemlje ukupan iznos od 833,49 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 15. travnja 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u visini od 2.366,92 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 15. travnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva (preko dosuđenog iznosa od 2.054,53 EUR do iznosa od 3.153,49 EUR, dakle za iznos od 1.098,96 EUR, kao i zakonske zatezne kamate od 13.12.2019. godine do 15.04.2024. godine), tužiteljica se odbija. ¨.

2. Tužiteljica žalbom pobija prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu imovinsku štetu, dio u kojem je odbijen njen zahtjev te u dijelu odluke o troškovima postupka (točka II, III. i IV. izreke) zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP-a), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešne odluke o troškovima postupka. U bitnom smatra da je visina pravične naknade pogrešno odmjerena obzirom na okolnosti slučaja, sudsku praksu i inflaciju, da su pogrešno cijenjeni dokazi na okolnost naknade tuđe pomoći i njege, da je tijek zatezne kamate pogrešno određen zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a da pri odmjeravanju troškova postupka nije uzeto u obzir stvarne troškove koji su bili potrebni za uspjeh u sporu, a niti činjenicu da je tuženik dio potraživanja platio tek nakon primitka tužbe. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu, uz obvezu tuženika da joj nadoknade troškove žalbenog postupka.

3. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka i to u dijelu odluke o naknadi štete s osnova troškova liječenja, imovinske štete zbog nemogućnosti obrade zemlje te imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege (točka II. i III. izreke presude). U bitnom navodi da tužiteljica nije dokazala da troškove liječenja nije mogla ostvariti kroz sustav javnog zdravstva u okviru zdravstvenog osiguranja, da nije utvrđeno da bi se tužiteljica zaista bavila poljoprivredom, dok je cijenu tuđe pomoći i njege odredio u previsokom iznosu. U pogledu troškova postupka smatra da je uspjeh stranaka pogrešno ocijenjen jer da njegova odgovornost nije bila sporna, čime da je samo visina bila sporna pa da je omjer uspjeha u sporu trebalo cijeniti u okviru uspjeha u visini zahtjeva. Ukazuje i ne nedopustivost retroaktivne primjene vrijednosti troškova zastupanja i nepravilnu kvalifikaciju pojedinih radnji zastupanja. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu uz obvezu tužiteljice da mu nadoknadi i troškove žalbenog postupka, podredno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Žalbe tužiteljice i tuženika su djelomično osnovane.

5. Predmet spora je naknada štete zbog povrede prava osobnosti na zdravlje (neimovinska šteta) u iznosu od 2.282,83 eura te imovinske štete i to troškova liječenja u iznosu od 236,24 eura, troškova tuđe pomoći i njege u iznosu od 103,52 eura te troškovi angažiranja trećih zbog obrađivanja poljoprivrednog zemljišta u iznosu od 530,89 eura, a koju štetu je tužiteljica imala uslijed sudjelovanja u prometnoj nezgodi 14. listopada 2019., a koju je skrivila osiguranica tuženika.

6.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio:

- da nije sporno da je za štetni događaj odgovorna osiguranica tuženika,

- da je tuženik tužiteljici po osnovi naknade štete isplatio iznos od 10.179,39 kuna,

- je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede u vidu istegnuća vratnih mišića, udarca u prsni koš, udarca u desnu stranu trbuha i istegnuća desnog ramena,

- da je tužiteljica zbog navedenih ozljeda nosila Šancov ovratnik i odlazila na fizikalnu terapiju,

- da zbog ozljeđivanja trajno ima tegobe u vidu blažeg ograničenja pokretljivosti vrata i mora ulagati pojačane napore kod svih težih tjelesnih radova, kod držanja vrata odnosno glave u prisilnom položaju i okretanja glave u svim smjerovima,

- da je uslijed navedenog životna aktivnost tužiteljice trajno smanjena za 6 %, a da je zbog navedenog trpjela bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i slabog intenziteta 6 tjedana, kao i straha jakog intenziteta u trajanju dva dana, umjerenog intenziteta u trajanju dva tjedna i blažeg intenziteta u trajanju tri mjeseca,

- da je tužiteljici zbog ozljeđivanja bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 28 sati,

- da je radi liječenja tužiteljica odlazila na kontrolne preglede iz mjesta [adresa] u [adresa] te plaćala troškove specijalističkih pregleda, sve u ukupnom trošku od 236,24 eura,

- da tužiteljica posjeduje zemlju koju obrađuje te da je zbog obrađivanja zemljišta, a uslijed ozljede, angažirala CI i BI koji su joj pomogli pri obavljanju poljoprivrednih radova – pripremi tla i sadnji povrtlarskih kultura, a za što ih je platila po 265,44 eura, dok su joj uz njih još pomagali i članovi obitelji,

6.2. Temeljem navedenog prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljici uslijed povrede prava na zdravlje pripada pravična naknada u iznosu od 2.521,73 eura, umanjena za već isplaćenih 1.300,68 eura, time u iznosu od 1.221,04 eura, da joj po osnovi troškova liječenja pripada iznos od 236,24 eura, troškova tuđe pomoći i njege u iznosu od 66,36 eura (po cijeni sata od 25,00 kuna, umanjeno za isplaćenih 26,54 eura) kao i troška plaćanja pomoći za obrađivanje zemljišta u iznosu od ukupno 530,89 eura . Na neimovinsku štetu je dosuđena i zakonska zatezna kamata od podnošenja odštetnog zahtjeva, dok je na svu neimovinsku štetu ista dosuđena od dana presuđenja jer je ocijenjeno da se radi o imovinskoj nerepariranoj šteti čija se visina određuje prema cijenama u vrijeme presuđenja.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Ovaj sud u cijelosti prihvaća prethodno navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda jer ista proizlaze iz provedenih dokaza, ali pri tome, u okviru žalbenih navoda stranaka, zaključuje da je prvostupanjski sud pri odlučivanju djelomično izveo nepravilne zaključke, a djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

9.1. U odnosu na visinu pravične naknade koja je priznata tužiteljici u iznosu od 2.521,73 eura (dosuđena u iznosu od 1.221,04 eura obzirom na djelomičnu isplatu iste od strane tuženika), a odbijena u iznosu od 1.098,96 eura, ocjenjuje se da prvostupanjski sud nije pri odmjeravanju ove naknade u potpunosti pravilno analizirao sve okolnosti slučaja te cilj kojem naknada služi, njenom naravi i društvenom svrhom, a u smislu čl. 1100. st. 2. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., 69/26., u nastavku: ZOO), u vezi sa ustaljenom sudskom praksom i Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete broj Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 iz 2002. godine, uz izmjene istih pod brojem Su- IV-47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. godine.

9.2. Naime, a kako proizlazi iz prethodno navedenih činjeničnih utvrđenja, tužiteljica je stradala u dobi od 45 godina te je uslijed ozljeđivanja trpjela bolove kroz razdoblje od 6 tjedana te strah kroz razdoblje od tri mjeseca (već ranije navedenih intenziteta), a uslijed samog ozljeđivanja kod iste su ostale trajne posljedice koje će trajno utjecati na njen svakodnevni život i to učestalo jer se radi o smanjenju pokretljivosti vrata, time pokretima koji se zahtijevaju u gotovo svim svakodnevnim aktivnostima. Kada se postotak smanjenja životne aktivnosti i pretrpljeni bolovi dovedu u vezu s navedenim orijentacijskim kriterijima, primjerena pravična naknada bi iznosila ukupno 2.575,13 eura, uz opravdano dodatno uvećanje zbog pretrpljenog straha, što bi po ocjeni svih navedenih okolnosti predstavljalo pravičnu naknadu u iznosu od 3.000,00 eura.

9.3. Prethodno navedeni iznos je iznos koji je prema standardima sudske prakse u danim okolnostima, a sukladno cilju i društvenoj svrsi, odgovarao legitimno očekivanom iznosu naknade neimovinske štete prema troškovima života u vrijeme kada su ovi iznosi prihvaćeni kao primjereni.

9.4. No, od donošenja navedenih kriterija koje je sudska praksa prihvatila kao okvir svoje slobodne ocjene visine pravične naknade pa do donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, stvarna vrijednost ovog iznosa naknade je znatno umanjena uslijed inflacije, čime vrijednost naknade prema kriterijima iz 2020. godine ne predstavlja jednaku pravičnu naknadu za oštećenu osobu u vrijeme kada joj se ta naknada i daje. Naime, prema službeno objavljenom kalkulatoru inflacije Državnog zavoda za statistiku, stopa inflacije (stvarne vrijednosti novca) od lipnja 2020., kada su doneseni orijentacijski kriteriji, do travnja 2024., do presuđenja u ovoj pravnoj stvari, je iznosila 25.9 %.

9.5. Slijedom navedenog, sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO-a, u danim okolnostima, ocjenjuje se osnovanim žalbeni navod tužiteljice o nepravilno određenom iznosu pravične naknade jer bi tužiteljici primjenom prethodno navedenih kriterija pripadala pravična naknada u iznosu od 3.777,00 eura, a ne 2.521,73 eura koliko je prvostupanjski sud utvrdio. Uzimajući u obzir da je tužiteljica konačno postavljenim zahtjevom, uvažavajući činjenicu da joj je tuženik po istoj osnovi isplatio iznos od 1.300,68 eura, u okviru dopuštene dispozicije (traženja manjeg iznosa) istaknula zahtjev za isplatu preostalog iznosa pravične naknade u iznosu od 2.282,83 eura, a prvostupanjski sud joj pravomoćnom točkom I. izreke presude dosudio iznos od 1.221,04 eura, tužiteljici pripada i dodatnih 1.061,79 eura, radi čega je primjenom čl. 368. st. 2. ZPP-a prvostupanjska presuda preinačena u točki IV. izreke.

10.1. U odnosnu na žalbene navode tuženika o neosnovnosti imovinske štete u vidu troškova liječenja, ukazuje se da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka medicinske struke dr. Mira Jurinovića, a koji tuženik nije osporio tijekom prvostupanjskog postupka, proizlazi da je tužiteljica upućena na pretragu EMNG u srpnju, a za istu naručena u okviru usluga javnog zdravstva tek u siječnju iduće godine, pa da je zbog činjenice da bi na pretragu čekala 6 mjeseci, medicinski bilo opravdano u interesu njenog zdravlja da takvu pretragu obavi privatno.

Pri tome je iz priloženog računa [obrt] razvidno da je tužiteljica ovu uslugu platila u iznosu od 400,00 kuna, dok je po uputi liječnika, a prema priloženim računima, platila propisane lijekove u ukupnom iznosu od 179,39 kuna.

10.2. U odnosu na račune za neurološki pregled u [obrt] u [adresa] u iznosu od 280,00 kuna, psihijatrijski pregled kod dr. KIM u iznosu od 100,00 kuna te specijalistički pregled u [obrt] u [adresa] u iznosu od 400,00 kuna, pravilno tuženik ukazuje da činjenica da bi navedeni troškovi predstavljali troškove koji su bili opravdani u danim okolnostima nije utvrđena u provedenom postupku.

10.3. Naime, tužiteljica nije niti navela razloge zbog kojih su ovi pregledi rađeni izvan sustava usluga javnog zdravstva, a stalni sudski vještak je u odnosu na sve navedene preglede u privatnim ustanovama istaknuo samo opravdanost troška pretrage EMNG i pri tome dao razloge koje i ovaj sud u cijelosti prihvaća kao razloge koji ukazuju da se radilo o trošku potrebnom za cjelokupno liječenje tužiteljice.

10.4. Slijedom navedenog, a sukladno čl. 1093. st. 2., u vezi s čl. 1092. st. 1. ZOO -a, potvrđena je obveza naknade troškova liječenja u iznosu od 76,90 eura (579,39 kuna prema tečaju konverzije pri uvođenju eura kao službene valute u RH prema kojem je 1 euro = 7.53450 kuna), dok je u preostalom iznosu od 159,34 eura odluka preinačena i u tom dijelu zahtjev tužiteljice odbijen.

11.1. U odnosu na naknadu imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći i njege, a koju obje stranke žalbom pobijaju samo u pogledu cijene sata takve pomoći, ocjenjuje se da prvostupanjski sud u pogledu iste nije pravilno utvrdio visinu iste, iako je temeljem cjenika predanih tijekom prvostupanjskog postupka te iskaza tužiteljice istu moguće odrediti u iznosu koji odgovara konkretnom slučaju.

11.2. Naime, iz iskaza tužiteljice, a koji tuženik nije osporio, proizlazi da je tužiteljici pomoć trebala pri obavljanju kućanskih poslova i da joj je u tome pomagala kćerka.

11.3. Iz sadržaja Odluke o određivanju cijena za pojedine vrste usluga pomoći i njege u kući, a koju je 6. veljače 2009. donijelo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, proizlazi da je cijena usluga obavljanja kućanskih poslova od strane ustanova socija lne skrbi, vjerske zajednice, trgovačkog društva, udruga i druge domaće i strane pravne i fizičke osobe utvrđena u iznosu od 32,00 kune po satu, dok iz potvrde [obrt], [adresa] (time šire područje prebivališta tužiteljice) od 4 . prosinca 2007. proizlazi da je cijena tuđe njege i pomoći u kući, nemedicinskog karaktera, 2007. iznosila 35,00 kuna po satu.

11.4. Uzimajući u obzir da je od 2007., odnosno 2009., uslijed inflacije trošak pomoći pri obavljanju kućanskih poslova zasigurno i rastao, a kako tužiteljica zahtjeva iznos od 35,00 kuna po satu tuđe pomoći, ocjenjuje se da je upravo navedena cijena sata primjerena naknada za pruženu tuđu pomoć.

11.5. Slijedom navedenog, tužiteljici za 28 sati tuđe pomoći i njege pripada pravo na naknadu štete u iznosu od 980,00 kuna, odnosno 130,00 eura, što umanjeno za već plaćenu štetu u iznosu od 26,54 eura, iznosi 103,46 eura pa je primjenom čl. 373.a st. 1. točka 2. ZPP-a prvostupanjska odluka preinačena u tom dijelu.

12. U odnosu na žalbene navode tuženika u pogledu naknade imovinske štete u vidu troškova tuđe pomoći pri obavljanju poljoprivrednih poslova, ocjenjuje se da je prvostupanjski sud pravilno temeljem iskaza saslušanih svjedoka CI i BI, a u vezi s iskazom tužiteljice, utvrdio da je tužiteljica osoba koja obrađuje vrt sadnjom povrtlarskih kultura i da je ista, zbog posljedica ozljeđivanja uslijed kojih nije mogla sama vršiti ove poslove, angažirala navedene osobe za pomoć pri obradi vrta te ih za navedeno platila ukupno 530,89 eura (4.000,00 kuna). Navedene činjenice su utvrđene temeljem u bitnom suglasnih i neproturječnih iskaza svjedoka koji potvrđuju obavljanje radova i da su plaćeni za pomoć u navedenom iznosu. Pogrešno tuženik smatra da se radi o neprikladnim dokazima za utvrđivanje ovih činjenica i da se iste mogu utvrditi isključivo uviđajem i vještačenjem. Naime, činjenica saznanja o obrađivanju vrta u vidu sadnje povrća ne zahtjeva stručna znanja već prosječnu sposobnost percepcije, dok je logično i uvjerljivo da takve radnje u malom mjestu poput mjesta u kojem tužiteljica boravi neposredno primijete sumještani, pa kada se činjenica da su saslušani svjedoci sumještani tužiteljice koji iskazuju da su joj upravo oni pomagali u tim radovima i da su za to plaćeni od tužiteljice, pored činjenice da su iskaze dali pred sudom uz znanje i upozorenje da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, a tuženik koji tvrdi suprotno ničim nije doveo u sumnju njihove iskaze, pravilno je prvostupanjski sud temeljem njihovih iskaza utvrdio predmetne činjenice i dosudio tužiteljici naknadu štete koja predstavlja cijenu pomoći u vrtu koju je platila ovim osobama u iznosu od 530,89 eura.

13. Konačno, a u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate koja teče na dosuđenu imovinsku štetu, prvostupanjska odluka je preinačena temeljem čl. 368. st. 2. ZOO-a jer se, a kako to pravilno ukazuje tužitelj, u konkretnom slučaju primjenjuje čl. 12. st. 4. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.), a prema kojem tužiteljici pripada pravo na zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

14. Obzirom je prvostupanjska presuda dijelom preinačena, a isto utječe na omjer uspjeha stranaka u sporu, temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a, o troškovima postupka je odlučeno jednom odlukom.

15.1. Tužiteljica je u konačnici uspjela sa zahtjevom za isplatu ukupno 2.994,15 eura, dok nije uspjela za iznos od 159,34 eura, s tim da u pogledu odbijenog dijela zahtjeva nije poduzeta niti jedna zasebna radnja zastupanja ili vještačenja, a niti je zbog tog iznosa vrijednost troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku različita u smislu platnih razreda određenih tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u nastavku: Tarife). Temeljem navedenog, a sukladno čl. 154. st. 2. i 5. ZPP-a te čl. 155. ZPP-a, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova koji su bili potrebni za uspjeh u sporu.

15.2. U odnosu na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a obzirom na žalbene navode tuženika o pogrešnoj primjeni Tarife u pogledu vrijednost boda pružene usluge zastupanja, ukazuje se da je čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" br. 9/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11., 126/21., 98/25., 59/26., u nastavku: ZO) propisano da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa. Ministar nadležan za poslove pravosuđa kod davanja suglasnosti vodit će računa o zaštiti socijalnih i gospodarskih interesa te jednakosti u položaju primatelja i davatelja usluga s obzirom na njihovu nejednakost u stručnom znanju kojim raspolažu.

Nadalje, čl. 155. st. 2. ZPP-a propisano da ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi, odk je odredbom tbr. 52. toč. 3. Tarife propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

Iz navedenog je razvidno da je Tarifom donesenom sukladno čl. 18. st. 1. ZO propisana primjena ¨nove¨ Tarife na sve postupke u kojima sud nije odlučio o troškovima zastupanja. Navedeno shvaćanje je zauzeto i više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice Rev-562/2024 od 07.05.2024., Rev-940/2020 od 04.07.2023. i Rev- 847/2021 od 13.02.2024.).

15.3. Tužiteljici uslijed zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a sukladno popisanom trošku, pripada pravo na naknadu troška sastava tužbe i odštetnog zahtjeva u ukupnom iznosu od 497,50 eura (tbr. 7. toč. 1. i tbr. 46. Tarife), troška sastava obrazloženih podnesaka od 10.2.2021. i 27.5.2022. u ukupnom iznosu od 497,50 eura (tbr. 8. toč. 1. i tbr. 46. Tarife), sastava podneska od 23.8.2021. u iznosu od 62,50 eura (tbr.8. toč. 4. i tbr. 46. Tarife), troška zastupanja na ročištima na kojima se 28.4.2021., 23.2.2022., 12.4.2022. i 31.8.2022. raspravljalo o glavnoj stvari u ukupnom iznosu od 995,00 eura (tbr. 9. toč. 1. i tbr. 46. Tarife), zastupanja na ročištima 16.12.2020., 2.6.2022. i 31.8.2022. na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima u ukupnom iznosu od 373,12 eura (tbr. 9. toč. 2. i tbr. 46. Tarife) i troška sastava žalbe u iznosu od 234,37 eura (tbr. 10. toč. 1. i tbr. 46. Tarife), time ukupnog troška zastupanja u iznosu od 2.659,99 eura.

15.4. Pored navedenog, tužiteljici pripada pravo i na naknadu troška plaćenih sudskih pristojbi za tužbu, presudu i žalbu u ukupnom iznosu od 153,30 eura te troška plaćenog predujma medicinskog vještačenja u iznosu od 663,61 eura, što skupa s troškom zastupanja daje ukupni trošak postupka u iznosu od 3.476,90 eura sa zateznom kamatom koja je određena primjenom čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

Dubrovnik, 30. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Noemi Butorac